Ovo pišem jer želim samu sebe da podsjetim da nikada više ne upadnem u zamku ogovaranja i gajenja predrasuda prema nekome.

Autor: Ambika Mohanđi

Prevela: Maja Otović

“Kada neko ogovara, skandalizuje nekoga, kada neko uništava nečiju reputaciju; ko je tu odgovoran? Primarno, osoba koja je inicijator toga je odgovorna. On ili ona na kraju plaća punu cijenu. A to je poprilično veliki dug zavisno od efekta koji je kreiran. Prije svega, osoba koja je to inicirala mora da plati veliki dug. Možda će biti potrebno više života da se to očisti. Apsolutno nije vrijedno toga. Potom, ko plaća za kontaminiranje koje je stvoreno u umovima raznih ljudi? Osoba koja je inicijator plaća i za to. Ako osoba čiji je um kontamiran, čitalac ili slušalac, to proslijedi dalje, onda oni isto plaćaju dio te cijene. – Mohanđi

Voljela bih da podijelim moje iskustvo o ovoj temi. Iako je moj guru Mohanđi više puta govorio o cijeni koja se plaća za ogovaranje, još uvijek nisam uspijevala u potpunosti da shvatim značenje ove bitne tematike. Razumjela sam je na intelektualnom nivou, ali je nisam zaista usvojila.

Nedavno sam pričala sa svojim prijateljima i dobrovoljno sam se upustila u ogovaranje i stvaranje predrasuda o određenim ljudima. Iako sam bila svjesna Mohanđijevog upozorenja o dugovima i ostalom, ipak sam se predala tome. Te iste noći dok sam spavala, dobila sam lekciju. Lekcija se odigrala na Kajlašu (svetoj planini poznatoj kao prebivalište Šive; simbolično predstavlja krajnju destinaciju i krunsku čakru planete Zemlje; mjesto visoke energije; i jedno od najsvetijih mjesta gdje duhovni tragaoci idu na hodočašća).

Kajlaš

Dakle, tokom spavanja, vidim sebe na vrlo poznatom mjestu. Ali, zasigurno znam da tu još uvijek nisam bila u ovom životu. Nebo je bilo tamno plave boje i znala sam da je nekoliko sati do zalaska sunca. Svi ljudi koji su duboko povezani sa Mohanđijem su bili prisutni. Mohanđi je takođe bio tamo, ali ne fizički. Radio je na svima nama, energetski, čisteći nas, pomažući nam da što lakše prođemo kroz ovo putovanje. Nalazili smo se na nekakvom mjestu pre nego što smo nastavili da se krećemo ka Kajlašu.

Dok smo čekali, svi su se bili raštrkali na razne strane, sjedeći za stolovima sa slučajno odabranim ljudima. Ja sam sjedila sa moja dva prijatelja, baš ono dvoje sa kojima sam te noći ogovarala nekoga. U jednom trenutku, oboje su odletjeli, otišli negdje, a ja sam ostala da sjedim za stolom. Trebalo je da krenemo, ali njih dvoje su još uvek bili van vidika. Budući da je trebalo da krenemo, odlučila sam da ponesem njihove stvari zajedno sa svojima. Vukla sam njihov prtljag sa sobom. Postajalo je sve napornije praviti svaki novi korak naprijed, jer su stvari koje sam nosila postajale sve teže.

Osjećala sam se bespomoćno, ali sam ujedno bila odlučna da nastavim da se krećem. Svaki moj korak je bio naporan, jer su mi noge bile teške kao kamenje, a u glavi mi se mutilo. Osjećala sam veliki pritisak u glavi, a usta su mi se potpuno osušila. I dalje sam se kretala, ali vrlo sporo, sporije nego što je to normalno. Pa ipak, osjećala sam kako je Mohanđi davao podršku svima nama koji smo bili na ovom putovanju, ali sam ja bila ta koja nije htjela da ispusti taj prtljag.  

Tokom sna, bila sam svjesna da je razlog zbog koga se to dešavalo bilo ogovaranje i stvaranje predrasuda u kojima sam učestvovala sa onim ljudima prethodne noći. Dobila sam lekciju da nas takve stvari čine težima, i da je krajnje logično da utiču na brzinu i faktor lakoće na našem putu oslobođenja.

Razlog zašto pišem sve ovo je da želim samu sebe da podsjetim na ovo iskustvo u nadi da nikada više ne upadnem u zamku ogovaranja i gajenja predrasuda prema nekome. Moj san je samo podsjetnik na to kako je bolno biti usporen na putu ka oslobođenju.

Duboko sam zahvalna Mohanđiju jer bez njegove milosti mi ne bi bilo moguće da ovo tako dobro razumijem. Takođe sam duboko zahvalna svim našim Majstorima Zlatne tradicije oslobođenja – Datatreja tradicije – i samom Datatreji, na njihovoj konstantnoj podršci i uzdizanju koje dobijamo od njih, bez ikakvih predrasuda i diskriminacije.      

Iskustvo objavljeno 3. januara 2021.
Originalni tekst možete pročitati ovdje.

Svoja iskustva sa Mohanđijem možete poslati na iskustva@mohanji.org

Izjava o isključenju od odgovornosti:

Gledišta, mišljenja i stavovi iskazani od strane autora i onih koji pišu komentare na ovim blogovima pripadaju isključivo njima, i ne reflektuju nužno gledišta, mišljenja ili stavove Mohanđija, Mohanđi Fondacije, njenih članova, zaposlenih ili bilo kog pojedinca ili lica koji je u vezi sa Mohanđijem, Mohanđi Fondacijom ili bilo kojom Mohanđi organizacijom. Ne možemo stajati iza tačnosti, potpunosti, blagovremenosti, prikladnosti ili valjanosti bilo koje informacije koju je predstavio individualni autor ili komentator na našem blogu, i ne snosimo odgovornost za bilo kakve greške, propuste ili zakašnjenja ove informacije ili bilo kakve gubitke, povrede ili štete nastale njenom objavom ili upotrebom, prema autoru ili bilo kojoj drugoj strani.

Zadržavamo pravo da obrišemo, korigujemo ili na bilo koji način izmenimo tekstove ili komentare na blogu,ukoliko isti kontrolišemo, ako po svom ličnom saznanju, smatramo da su nejasni, uvredljivi, pogrdni, preteći, u sukobu sa zaštitnim propisanim pravilima, autorskim pravima ili drugim zakonima, ukoliko su izričito komercijalne prirode, ili na drugi način neprihvatljivi.