ČISTOTA JE BITNA
Dragi moji,
Vrijeme brzo prolazi. U isto vrijeme, ono takođe omogućava ljudima da dožive više dimenzije. Oni koji su voljni da naprave bar jedan korak ka oslobođenju od raznih zemaljskih vezivanja njima izdašno pomažu vrijeme i majstori. Zato koristite ovo vrijeme mudro, odbacite sumnje, sumnjičavost, ljubomoru, krivicu, pohlepu, ludasti ego i uznemirenost i idite dalje na sljedeći nivo. Nema ničega na zemlji za šta je vrijedno držati se, a što je od trajne vrijednosti.
Pat iz Portugala me je zamolio da definišem dobro i loše djelo, u kontekstu produhovljenog bića. Moj odgovor je – ČISTOTA. Čistota misli, riječi i djela, dok živi svoj život na zemlji. Ako je vaš postupak prema nekome dobar za njega, ako su vam namjere čiste i nesebične, to je dobro djelo. Ako nešto uradite da biste zadovoljili svoju želju ili ego, to je loše djelo. Produhovljena osoba treba da ostane objektivna. Mnogi ljudi jako brzo postignu duhovne moći. To su mamci duhovnosti. Ako koristite stečene duhovne moći u svoju ličnu korist, pašćete. Ako koristite stečene moći za opšte društveno dobro, ostaćete uvijek toga oslobođeni. Kako će se nož koristiti zavisi od onoga ko ga koristi. Nož može i da povrijedi i da vam pomogne. Zavisi od toga kako ćete ga koristiti.
Sjetite se one stare priče. Šetala dva monaha obalom rijeke. Jedan je bio vrlo mlad i u svojim 20-tim, a drugi je bio stariji, u svojim 60-tim. Dok su tako išli, ugledaše mladu djevojku kako se kupa, polugola. Okrenuli su se na drugu stranu jer im nije dozvoljeno da tako skreću svoju pažnju, i produžili dalje. Iznenada, žena se okliznula i upala u rijeku i počela da se davi. Mladi monah je ostavio svoju torbu i uskočio u rijeku da je spasi. Podigao ju je i iznjeo na obalu. Ostala je bez svijesti. Pomogao joj je da dođe k sebi i kada se uvjerio da joj je dobro i da dalje može sama, uzeo nazad svoju torbu i otišao odatle. Nije se osvrtao ili očekivao ni pogled ni zahvalnost od nje. Stari monah je sve to posmatrao. Nakon izvjesnog vremena hodanja u tišini, kada su sjeli da ručaju ono što su ponjeli, stari monah se obratio mlađem: “Mislim da nije u redu to što si uradio. Mi smo monasi, u celibatu. Ne treba da dodirujemo ženu, a kamoli golu. U tom pogledu, osjećam da si uradio pogrešnu stvar.” Mladi monah se nasmješio i rekao: “Nigde u spisima nisam pročitao da je loše smilovati se. Situacija je zahtjevala da se postupi na odgovarajući način. I ja sam tako postupio. Ostavio sam djevojku na obali. Ona je daleko od mog tijela i uma. Zašto je ti još uvijek nosiš?” Od ovog je stari monah zanjemio. Mladi monah se ponašao objektivno, u skladu sa potrebom i svrhom. Nije imao strah. Stariji čovjek predstavlja naše trenutno društvo. Nikada nije uzeo u obzir da je ženu trebalo spasiti ili da je spas njenog života najvažnija stvar u onom trenutku kada se incident desio ili da je to bio odgovarajući postupak u tom trenutku. Umjesto toga, bio je potpuno preokupiran pravilima za monahe koje je stvorio čovjek “Nemoj ovo, nemoj ono”. Ovo je jedan primjer kako će društvo koje se sastoji iz ljudi različitih nivoa evolucije razmišljati i postupati i kako, kao produhovljeno biće, vi treba da postupate. Opet kažem, najvažnija stvar je ćistota. Akcija bez sebičnosti.
Na putu duhovnosti, kada vam se dogode sidhi ili duhovne moći, predlažem da se “ponašate kao ljekar”. Pacijent je pred vama. Emocije ne vrijede. Bitno je biti objektivan. Prava dijagnoza je najbitnija za izlječenje. Gledajte pacijenta objektivno, dajte dijagnozu, uradite šta god da je tada pravi tretman, koristeći svo znanje koje vam je na raspolaganju, tehnologiju, razumjevanje bez brige o posljedicama. Ima puno slučajeva u istoriji medicine gdje je samouvjerenost i čistota ljekara učinila čuda za pacijenta. Dakle, ako smo čisti iznutra, budimo bez brige. Ako je namjera čista, nikada ne brinite. Društvo možda neće razumjeti “ekscentrično” produhovljeno biće. Ne morate da se brinete zbog toga.
Kada imate duhovne moći (sidhije), ako se stalno sebično ponašate, one će se razgraditi iz vas i nestati. Važna je objektivnost. Nije važno ko je pred vama. Važno je ono što treba da uradite i još važnije je to da i uradite sve što je potrebno. Čim završite to što morate, objektivno, nastavite dalje bez očekivanja. U današnjem svijetu, nerazumjevanja su sasvim uobičajna. Svako ima neko viđenje kakva treba da bude duhovna osoba. Nemaju predstavu ili obzira na kojem nivou on funkcioniše ili u kojoj svijesti. DAKLE, ne očekujte da vas svi ljudi razumiju. Takođe nije vrijedno plašiti se zbog društva i iz straha ne uraditi ono što je potrebno – ili ono što ste mislili da uradite sa svojim životom i moćima. Stoga je najbolje biti objektivan i raditi najbolje što možete. Vaša savijest treba da bude čista. Vaš unutrašnji prostor nikada ne treba da bude zagađen. Samo ako njegujete čistotu možete i da date čistotu. U nama ne bi trebalo da bude ni trunke sebičnosti.
Neustrašivost je znak pravog duhovnjaka. Kada djelujete sa nivoa čistote, čak i ako ljudi ne shvataju ni vas ni vaše postupke, nebitno je. Zapamtite, mnogi ljudi nisu shvatali u ono vrijeme Isusove postupke i kritikovali su ga i osuđivali. Mnogi ljudi su kritikovali i osuđivali Krišnu. (Npr. čitav klan Kaurava). Mnogi ljudi su Sai Babu smatrali za ludaka. Mnogi su mrzeli Ošoa. Uzmite bilo kog duhovnog učitelja, vidjet ćete da su ga neki voljeli, a neki mrzeli. Neki su išli s njima s ličnim interesom i očekivanjima. Neki su ih napuštali iz ličnog interesa i neispunjenih očekivanja. Kada je to način kako svijet funkcioniše, čega se plašimo? Samo se pobrinite da ostanete oslobođeni sve vrijeme. Samo tada možete da pomognete drugima da ugledaju svjetlost oslobođenja.
Blagoslovim vas sve mirom
Volim vas uvijek
M
