Mohanđi govori – Zum satsang – 1. dio
21. oktobar 2018.
Vjera
P: Šta je to vjera? Kako ona funkcioniše? Kako se gradi apsolutna vjera?
M: Vjera je unutrašnja stvar; sve emocije su unutrašnje. Ne možete objasniti ukus sladoleda riječima. Morate to iskusiti. Vjera je nešto što morate da osjetite iznutra. Kada se osjećate povezanim sa nečim, recimo, nekim predmetom, osobom, ideologijom ili aktivnošću, ili se osjećate povezanim sa sobom veoma duboko i ako se uspostavite u toj vezi, onda je ono što se razvija vjera.
Razvija se povjerenje. Počinjete da vjerujete u to. Počinjete da djelujete u skladu sa tim. Počinjete da razvijate povjerenje, vjeru i ponašanje. To je vjera. To se ne može objasniti riječima. Vjera je nešto što morate iskusiti; stabilnost koja izlazi iz te veze je ono što mi zovemo vjera. Ta vjera će dovesti do daljih veza, poput predaje i drugih aspekata. Dakle, vjera je nešto što se mora dogoditi iznutra i idealan način za razvoj vjere je kroz svijest – svijest o sebi kao potpunoj inkarnaciji. Došli ste ovamo da ISKUSITE mnoge stvari na ovom svijetu, “ukupnu sumu” koju kolektivno nazivamo životom, i onda smo ovdje da IZRAZIMO mnogo stvari na ovom svijetu, što je ono što jesmo ili od čega smo. Drugim riječima, naše jedinstvene izraze u ovom svijetu. Dok je sve to život kad se stastavi u jedno, vjera je stub, snaga, čvrstoća, potvrda koja vas vodi naprijed sa sigurnošću i stabilnošću. Nivo stabilnosti u vašem životu može se izjednačiti sa nivoom vjere koju imate. Ako imate apsolutnu vjeru u nešto, posebno u sebe, bićete veoma pouzdani – možete se suočiti sa svim u životu bez ikakvih problema. Ako nemate vjeru u sebe, plašiće vas mnoge stvari. Suprotno od vjere je STRAH. Kada nemate vjeru, osjetićete mnogo straha. Ovi strahovi će vas vezati. Strahovi vas obično guše. Dakle, druga strana straha je vjera. Vjera je nešto što osjećate iznutra i osjećate se dobro.
Oluje emocija su dio života; svačijeg života. Vjera je oslonac.
Oslonite se na nju i izdržite sve oluje života. To je najbolji način. Možda jedini način.
Priroda odgovara
P: Kada gledam tvoje videe, osjećam da razgovaraš sa mnom i da možeš da me čuješ i odgovoriš na moje misli? Zašto je to tako?
M: Zbog toga što kada je vaše pitanje iskreno, kada vam zaista treba odgovor, priroda odgovara na neki način. U ovom slučaju to može biti kroz Mohanđija, ali odgovor je za vas važan. Pošto ste imali goruće pitanje, dobili ste odgovor. Moramo se držati stvarnosti u kojoj ste imali pitanje i priroda je na to odgovorila. Svako pitanje dobija svoj odgovor na ovaj ili onaj način. Zato je cijela priroda naš guru. Svaki aspekt života je guru. Sve vam daje lekciju. Kada se povežete sa ljudskim bićem kao što sam ja, dobijate odgovore i to je u suštini dio prirode, ja sam dio prirode, takođe dio vaše prirode, dio vašeg svijeta. To je način na koji vam priroda odgovara. Ako vam je zaista potreban odgovor, priroda vam ga daje.
P: Da li je etički sterilisati kućne ljubimce i lutalice, da li to ima neke karmičke posljedice?
M: Nije etički jer je protiv prirode. Međutim, ljudska bića su stvorila svijet koji je neprirodan, gdje su životinje i ptice pripitomljene ili na drugi način kontrolisane od strane ljudi. U stvari, većinu aspekata svijeta kontrolišu ljudska bića. Tako je u ovom, ljudski kontrolisanom postojanju teško živjeti prirodan život. Čak ni mi nismo prirodni kada živimo u kućama sa klima uređajima i mnogim drugim sličnim predmetima. Većina naših sposobnosti su zakržljale ili ograničene. Ista stvar se dešava sa bićima koja su povezana sa nama. Baš kao što imamo svoje neprirodno postojanje, nastalo stvaranjem neprirodnog okruženja, tako smo prisiljeni da uključimo sva bića koja su povezana sa nama na isti način.
U tom kontekstu sterilizacija kućnih ljubimaca je jedini način. Ne možemo ništa promijeniti jer ako se reprodukcija dešava na alarmantan način, onda ćemo morati uništiti bića, a to se događa na mnogim mjestima. Većina skloništa ne može da zadrži životinje i oni ih ubijaju, što je još ozbiljnije. Svako biće ima pravo da živi na ovoj Zemlji kao i mi. Veoma je neprirodno ubiti nešto samo zato što nemamo prostora. Zauzeli smo sav raspoloživi prostor. Definisali smo i razgraničili prostore po ljudskim zakonima, za ljudske potrebe. Životinje su žrtve. Ne samo životinje, već i ljudska bića su žrtve naše okupacije. To je kontradikcija u kojoj danas živimo.
U tom kontekstu bolje je imati kontrolu rađanja nego ubijati bića nakon što se već rode. Zato što je ubijanje ekstremno nasilje. Stvara drugačije energetsko polje. Ono oslobađa različitu frekvenciju za koju ne mislim da je prava frekvencija za Zemlju, jer će ta frekvencija izazvati još više takvih akcija. Svaka frekvencija izaziva određeni efekat u svemu. Dakle, kada se radi o uništenju, smrti ili ubistvu, ono stvara takav efekat u društvu i psihi ljudi. Ovo je veoma važno da se razumije i u tom kontekstu bolje je kontrolisati rađanje kućnih ljubimaca ili lutalica.
Strah od praznine
P: Kako da prevaziđem strah od praznine koja me obuzima u meditaciji? Ili da ovo ignorišem i da nastavim da meditiram?
M: Praznina je stanje koje je se javlja prije ispunjenja. To je kao čekaonica na aerodromu, gdje sjedite i čekate prije nego što uhvatite let. Poslije nekog vremena misli počinju da se smanjuju i smanjuju se na nivo gdje nemaju nikakvog izvora da se manifestuju, što znači da cio supstrat postaje prazan i misli se ne proizvode; ta praznina ostaje i onda se pretvara u puninu. Dakle, praznina je stanje i dobro je stanje za uživanje jer nemate misli, bez briga, bez nervoza, bez straha. Prošla sjećanja na strahove, samskare koje ste već nosili, na koje ste navikli, na uobičajena osjećanja, izazivaju taj strah da je praznina loša. Zato što ste navikli da imate misli. Niste navikli da nemate misli. Ova praznina koja je izvedena iz stanja “ništa da proizvodi misli”, gdje nema utisaka ili nisu dovoljno snažni da se manifestuju kao misli, to stanje je prekretnica u našem životu. U tom stanju gdje nema misli (nirvichara), postoji transformacija. To znači da je to prag koji prelazite, a onda ste dostigli ispunjenje. Praznina je stanje koje je uvijek privremeno. Uživajte u tom stanju, prepustite se tom stanju i ostanite duže prazni. Tada vas svemir ispunjava ostvarenjem.
Uzdizanje duše
P: Potrebno je 5000 rođenja da bi čovjek postao ljudsko biće. To je, dakle, predodređeno i traje dugo. Zašto bih radio bilo kakvu duhovnu praksu?
Stanja oslobođenja
Majstorstvo ima etape. Svaka etapa predstavlja stanje svijesti. Ipak, to je tok naviše.
Stadijum Čovjeka – Ljudskog bića je stanje nesebičnosti, saosjećanja, ljubaznosti i bezuslovne ljubavi, gde čovjek vidi svakog drugog čovjeka kao odraz sebe samog.
Stadijum Čovjeka – Sveca je stabilnost u svijesti da NIŠTA ne pripada njemu, i on ne pripada NIČEMU. Sloboda se rađa unutar ovog stanja.
Stadijum Čovjeka – Boga je stabilizacija u svijesti da sve živo i neživo oko njega predstavlja NJEGA SAMOG. On je zaista izvor, a ne pojedinac. U ovom stanju, čovjek je ništa do totalna SLOBODA. Ništa spolja i iznutra ne može da ga poljulja više. Nijedno stanje ga ne uznemirava više. Ovo je stabilizacija u svijesti Aham Bramasmi (Aham Brahmasmi) ili “Ja sam zaista izvor”.
M: Upravo zato treba da radite duhovnu praksu zato što nije precizno definisano 5000 rođenja. To je približna cifra. Ako sve više i više vježbate i praznite se, broj vaših rođenja postaje manji i manji. Što je više misli, to je više želja i veći je efekat, kao što su uspomene, odgovarajuće dalje želje… Dakle, to je ciklus. Ako vježbate i pokušavate da se ispraznite, postajete prazni iznutra, bez nagonskih želja unutra, onda broj vaših rođenja postaje manji.
Ako ste shvatili da je trebalo mnogo vremena da dostignete ovaj nivo svijesti, onda je vaša dužnost da ga i dalje smanjujete. Sada ste stigli ovdje. Uzeli ste toliko rođenja, ne znamo koliko ih je. 5000 je približna brojka. Ako ste shvatili da je ovo mjesto do kog ste stigli, sada radite na sebi. Samo radite na tome da budete svoji, da prihvatite sebe, da se ispraznite kako se ne bi dalje rađali. Tako možete dalje da smanjite broj vaših budućih rođenja i upravo zbog toga treba više da vježbate, kada dođete do ove svijesti, tog razumijevanja.
Ne postoji aroma na ovom svijetu uporediva sa nebeskom aromom koja spontano protiče od dragog srca ispunjena saosjećanjem i ljubavlju.
Izrazite sebe
P: Ljudi glume svoje karmičke uloge. Zašto im pokušavamo pomoć i da postanu nešto drugo? Na primjer, ako je neko pun bijesa zbog prošlog života, zašto pokušavamo da ga natjeramo da se oslobodi tog bijesa?
M: Odgovor na ovo je vrlo jednostavan. Mi pomažemo, jer je to tako. Kako izražavamo svoje saosjećanje? Pretpostavimo da imate puno ljubavi i saosjećanja u svom srcu, ali mislite u sebi: “Zašto bih se ja uplitao?”, onda vaše saosjećanje postaje nestvarna stvar. Ostaje samo teorija. Kako izražavate svoje saosjećanje, svoju ljubaznost, svoju ljubav? Baš kao što neko ima ljutnju u sebi, tako i vi imate saosjećanje. Tako izražavate svoje saosjećanje koje će nadvladati ljutnju; to postaje vi. Svi smo mi bića izražavanja, stalno se izražavamo. I izražavamo ono što smo. Neko je ljut, neko je uznemiren, neko je osvetoljubiv, neko je ljubomoran, ali ne bi trebalo da budemo pogođeni ovim. Mi uvijek ostajemo svoji, stabilni, veoma ljubazni i uvijek izražavamo tu bezuslovnu ljubav prema prirodi. To pokazuje da vi postojite na ovoj Zemlji; vi ste moćna inkarnacija i došli ste ovdje da izrazite ono što ste donijeli ili šta ste. Taj izraz zahtijeva ovu inkarnaciju. Ono što jeste, traži taj izraz. Zato treba da se izrazite.
Ako budete tihi, onda nećete moći ni osjetiti ono što vi jeste. Baš kao što Para Brama bez ikakvog stvaranja postoji kao što jeste; kada se dogodilo stvaranje, shvatio je da ima mnogo dimenzija. Ima hiljade, milione, trilione dimenzija koje su nastale samo kada ste daleko od onoga što ste prvobitno bili. Ako ne izrazite, postajete samo teorija. To znači da se inkarnacija gubi. Jedan od osnovnih razloga za naše postojanje u tijelu je izraz, tako da se morate izraziti. Tako je. Kakvi ste, vi se izražavate, to je važno. Morate se iskreno izraziti, a ne na uslovan način.
Mohanđi govori o saosjećanju – Bića koja nisu čovjek najčešće govore u tišini i plaču, samo u očaju ili upozorenju. I 80 od 100 puta, njihov razlog očaja je naša vrsta, ljudska vrsta.
Sebičnost nasuprot ispunjenju
P: Koja je razlika između sebičnih želja i ispunjenja ili ispunjenja želje? Kada to ispunjenje želje postaje sebično?
M: Kada pomislite da ste vi veoma važni, svi objekti oko vas su samo za vašu upotrebu i kada se koncentrišete samo na svoju sreću, ne brinete o ljudima oko sebe ili onima koji su iznad vas, to je sebičnost, jer želite sve samo za sebe. To vidimo u svijetu. Još jedna riječ za to je pohlepa. To znači da smo akumulirali toliko stvari; ne uživamo u njima, nismo u mogućnosti da uživamo u njima jer ne znamo zašto ih nakupljamo. To je uobičajeno.
Sebičnost je stanje u kojem samo tražite za sebe, ili ste previše zaokupljeni sobom na sebičan način. “Sebični” izrazi mogu biti, “samo ja to moram imati” ili “Ja bih trebao imati, nije važno ako ga neko drugi nema” ili “čak i ako se ne dijeli, to je u redu”. To je sebičnost.
Druga strana je “Ja sam zahvalan. Dobio sam mnogo stvari, ili, Imam mnogo stvari. Dozvolite mi da ih podijelim sa svima, a onda da svi uživaju”. Na taj način će Čovjek Ljudsko biće odgovoriti. Sebičnost je povezana više sa životinjskom prirodom. Pogledajte pse i mačke. Oni se međusobno bore, kradu jedni drugima hranu, itd. To je osnovni nivo na kojem su zauzeti idejom da bi trebali imati ovu hranu i ako je ne dobiju, to će biti problem. Što se nas tiče, ni mi nismo evoluirali; u mnogim slučajevima to vidimo: više imovine, više bogatstva, više novca. Uglavnom, kada imamo sve ovo, izražavamo svijest o siromaštvu. Iznutra smo veoma siromašni.
Povremeno izražavamo duboko siromaštvo. Često to vidimo, jer ne dijelimo. Bojimo se ljudi. To pokazuje da čitav naš put i sistem ne funkcionišu dobro. Zato je važno da dijelimo ono što imamo, tako da to ne utiče na unutrašnje bogatstvo. Uvijek smo bogati. Kada dijelimo, mi smo bogati. Ako ne dijelimo, mi smo sebični. Što više nagomilavate i što manje stvari dijelite, to je više stagnacije. Daje vam stagnaciju i objekti stagniraju. Šta se onda dešava? Sljedeća generacija ili neko drugi će sve to odnijeti, a onda će to propasti. Ovako to radi. Uvijek je važno da održite unutrašnje bogatstvo, kao i spoljašnje bogatstvo, jednako, sa zrelošću.
Moć posvećenosti
P: Na hindu jeziku dharmi se kaže da je muž Paramshvara. Da li je istina da žena treba da smatra svog muža Parameshvarom?
M: Na darmičan način, ako pogledate čitavu hinduističku tradiciju, svako drvo, biljka, životinja, kamen… sve je povezano sa božanskim. Umjesto toga, sve ih smatramo božanskim iskrama. U drevnom sistemu, onaj koji vas štiti smatra se božanstvom ili inkarnacijom božanstva. Zato vidimo da je u Satjavan-Savitri priči Savitri smatrala Satjavana, njenog muža, Bogom ili božanstvom. U slučaju Atri i Anasuja, roditelja Datatreje, Anasuja Mata je smatrala Atri Bogom i ona mu je samo služila, obožavajući ga. Kroz to je postigla veoma velike moći.
Postoji nekoliko stvari koje treba razmotriti na putu darme. Jedna od njih je koncentracija. Usredsređenost na jedan predmet. To nije ličnost muža ili osobe o kojoj govorimo ovdje. To je veći aspekt, veći filozofski aspekt, gde je koncentracija usmjerena na jednu osobu. Na primjer, u priči o Vitali iz Pandarpura, Pundalika i njegova supruga su tiho služili svojim roditeljima sa potpunom predanošću i Gospodar Krišna je došao tamo zbog predanosti sina njegovim roditeljima. Isto tako, kada je objekat obožavanja konstantan, transformacija se dešava iznutra jer nema gubitka energije. Drugo, kada se koncentrišete na jedan objekat u nekom vremenskom periodu, on vas pretvara u poravnanje. Poravnava vas, tj. vaše tijelo, um, intelekt, ego, duh, sve dolazi u jedno poravnanje, postajete jedna jedinica. To je jedan od glavnih razloga za ovu teoriju.
Moramo se fokusirati da bi shvatili. Osvješćujemo to na šta smo fokusirani. Ako se fokusiramo na negativnost, mi ćemo privlačiti i osvješćivati različite negativnosti i njihove povezane dimenzije kao što su bijes, mržnja, ljubomora, predrasude, osveta, zabune i razočaranja. Ako se fokusiramo na pozitivnost, onda će ljubav, ljubaznost, saosjećanje i dobrota biti osvješćene. Ako se ne fokusiramo ni na pozitivno, ni na negativno, već samo na uzvišenu nemanifestovanu svijest koja je svjetlost, osvjestićemo našu pravu prirodu. Vi ste ono na šta se fokusirate. Osvješćivanje zavisi od stalnog fokusa, bez analize, suđenja i predrasuda.Parameshvara je Gospodar. Smatrate da je vaš zaštitnik ili glava domaćinstva vaš Parameshvara, Svevišnji Gospodar, onda se povežete sa njim, ne nužno izvodeći puđe, molitve ili mantre. Ne radi se tako. Naprotiv, vodite računa o kućnim stvarima sa punom predanošću, potpunom koncentracijom, puno ljubavi koja vas transformiše i poravnava. Onda postajete veoma moćni. Anasuja Mata i Savitri su dva primjera, ali postoje brojni primjeri u Puranama, gdje su samo koncentracijom na jedan predmet, u ovom slučaju muža, one postale moćnije od rishisa i munisa koji su meditirali i pokoravali se hiljadama godina ili bar stotinama godina! Takve žene nisu činile nikakav tapas ili pokoru. One su bile usredsređene na služenje svom staratelju, svom mužu i one su stekle sve moći.
Prije svega, Babađi je to vrlo jasno rekao – koncentracija je veoma važna za razvoj bilo koje vrste duhovne moći. To je kao da izlažete objektiv suncu, sunčevi zraci prolaze kroz sočivo i razvijaju snagu, ili, kada razvijaju dalje vatru da spali travu. Isto tako, kada se potpuno koncentrišete na jednu stvar, razvijate svoje aspekte, kao što su čula; drugim riječima, vaše organe percepcije, organe djelovanja, uma, tijela, intelekta, ega, sve u jednoj liniji, postajete veoma moćni. Tada ste u stanju da postignete, ili ste dostigli, veoma visok duhovni nivo. Zato su te žene, koje su se duboko povezivale sa svojim muževima, postale veoma moćne. Upravo u ovom kontekstu hinduistička tradicija govori o Patiju (suprugu) kao o Parameshvari.
Duhovno usidrenje
Emotivno zdravlje je važno, ako ne i važnije od fizičkog. Zato je upravo duhovno blagostanje ili duhovno usidrenje izuzetno bitno. Dok je sve spoljašnje prolazno i promjenljivo, prava stabilnost je uvijek unutrašnja stabilnost. U tome je važnost posjedovanja stabilne konekcije sa unutrašnjim bićem ili duhovnost. Iz istog razloga, oslanjanje na spoljašnje stvari kako bi se duhovno utemeljili ne može poslužiti na duže staze. U nekom trenutku, potrebno je usidriti se iznutra, smiriti se unutar sebe. Mohanđi priča o važnosti duhovnog usidrenja/utemeljenja
P: Da li je u redu da tragaoci traže blagoslove, milost, energiju, inicijaciju od više majstora?
M: Koja je svrha? Višestruki učitelji – znači da um luta. Ne postoje „višestruki majstori“. Postoji samo jedan majstor koji je unutar TEBE i koji se zove tvoja duša. Tvoja duša je već probuđena. Svjesna je. Potpuna je. Kompletna je. Ne treba joj ništa. Onda ono što dolazi po sredi je stvar uma. Um vas vodi u različite forme i kaže da je ovaj učitelj, onaj majstor, drugi majstor, ili “on je moćniji od ovog majstora”. Sve je to u umu. Na taj način, baš kao što sam objasnio ranije, fokusirajte se na jedan objekat sa punom koncentracijom – um, tijelo, intelekt, ego – sve koncentrisano. Čak i ako gospodar nije dobar, i dalje ćete postići velike visine. Poslušajte priču o Dipaki koju sam mnogo puta objašnjavao.
Dipaka je bio veoma odan svom guruu i bio je usredsređen samo na njega. Šiva je došao da ga vidi. Rekao je: “Nikada nisam vidio učenika kao što si ti. Tvoj guru te zlostavlja. Odbacuje te. On čini sve što je moguće da povrijedi tebe i tvoje osjećaje, ali ti mu još uvek služiš. Ti si nevjerovatan učenik.”
Pitao je Dipaku: “Šta ti treba?”
Dipaka je odgovorio: “Ne treba mi nikakav blagoslov.”
Onda je došao Maha Višnu da ga vidi. On je rekao istu stvar: “Ja sam zaista impresioniran tvojom službom tvom guruu. Guru nije ljubazan prema tebi, ali ti si veoma ljubazan prema njemu. Ti mu služiš. Nemaš ego.” Tada je upitao: “Mogu li ti dati bilo kakav blagoslov?”
Dipaka je rekao: „Ako imam i jednu misao o egu, molim Vas, uklonite je. Želim bolje služiti svom guruu.”
Guru je rekao: „Zadovoljan sam tobom. Postao si veći od mene. Porastao si više od mene. Zbog svoje ljubavi prema meni, doveo si Šivu i Višnu! Da bi bili blagoslovljeni njihovim pogledom, mnogi prolaze kroz godine pokore. Ali, zbog tvoje posvećenosti, ubjeđenja i služenja meni, oni su došli tebi. “
Umu je potrebna struktura. On voli obrasce. Misli imaju oblike. Kada se fokusiramo na bezobličnu svjetlost, um viče i vrišti. On pokušava sve moguće da se vrati u formu i obrasce. Dok još hodamo putem bez puta ka bezobličnom, um se rastvara i nestaje. Kada se poklopac uma koji nas drži ograničenima na misli i emocije ukloni, majka Kundalini se podiže, sija i uzdiže se sa samo jednim ushićenim rastom u svijesti. Pravo putovanje počinje tamo. Sve ostalo su vježbe da bi se tamo stiglo.
Dakle, to pokazuje da, ako se fokusirate na jedan predmet, neka to bude bilo ko ili šta, a onda ste povezani sa tim, vi posvećujete svoj život, vi ste u potpunosti koncentrisani samo na to, bez ikakvih odstupanja.
Ananyas cintayanto mam
(“Bez ikakvih odstupanja, skretanja pažnje)
Mam ekam saranam vraja
(ako sam jedini predmet vašeg obožavanja, oslobađam vas od grijeha, brinem se za vašu karmu”, kaže Gospod Krišna u “Bagavad Giti”)
Upravo u tome je poenta. Ako je vaš jedini predmet obožavanja, vaša jedina veza sa jednim učiteljem, on će postati odgovoran za vas. U suprotnom, nijedan majstor nije odgovoran za vas zato što svakako lutate. Ako u različitim kućama pružite posudu kojom prosite, svi će vam ostaviti po jedan novčić, ali taj novčić neće biti dovoljan da kupite obrok. Ovako uglavnom lutamo i ne dobijamo ništa. Zato što lutamo kroz život, iscrpljujemo se. I ne postoji čak ni korak napretka u životu mnogih ljudi, jer ne postoji ništa stabilno. Ništa konstantno. Nema koncentracije, nema konzistentnosti. Ovo je veoma važno na duhovnom putu.
Poštovanje raznih majstora je dobro, ali, kao što je Jogananda rekao: „Ako me smatrate svojim učiteljem, ja sam svi učitelji. Ja sam svi majstori. Ja sam svi gurui. ” Ako to nije prihvatljivo, nema svrhe da sjedite ovde. Zato što vam ništa ne mogu dati. Um je svuda. Raspršen je. Ako se ne možete usidriti u jednom, onda ste kao plutajući brod. Plutaćete svuda. Svaki put će vas nakriviti. Svaka obala će biti vaša obala, ali sve će biti samo iluzija za vas. Neće biti ništa stvarno. Zato je važno da ostanete na mjestu, važno da se usidrite na jednom mjestu. Onda čak i ako vjetar duva, i dalje ćete biti tamo. Majstor se brine o vama.
Mohanđi govori o etici prosvjetljenja. Okrivljujući druge za svoje neprilike u životu je neznanje, kukavičluk, ljenjost i jasan znak nesigurnosti. Hrabri nastavljaju da koračaju nezabrinuti kroz sve životne situacije.
Originalni tekst možete pročitati ovdje.