Kad god nam je kompletan fokus na osobi ili ličnosti, tu će biti i POREĐENJA, RAZLIKE, ODOBRAVANJA i NEODOBRAVANJA, PREDRASUDE i tome odgovarajuće PATNJE. Naučite da na svet gledate očima koje ne osuđuju. Vaš život će biti ispunjen MIROM, RADOŠĆU i NADOM.

Biti božanski

P: Kako povećati kapacitet božanske ljubavi u našem srcu?

M: Ako imate jasno razumevanje da se božanske sile u stvari događaju kroz vas, to je samo božanska ljubav. Ako ne koristite svoj um, kao što je sud, kritika, koncept o ljudima itd., i ako ste vrlo jasni, to je samo božanska ljubav. Kad god nekoga bezuslovno volite (što sam siguran da ste doživeli sa svojom decom; šta god oni radili, mi ih volimo zato što su to naša deca), ako tu ljubav možete preneti na svakoga, na svako biće, tada je to BOŽANSKI.

Zbog toga je u Upanišadama sin ocu postavio to pitanje (Kako sam ja božanska sila?).

Kažeš: „Ja sam božanska sila, ali ja se ne osećam tako. Više se osećam kao ličnost.” Zašto se osećamo kao ličnost? Zato što delujemo sa nivoa uma. Kada delujemo iz uma, mi osećamo da smo mi ta individua, ta ličnost.

Otac je rekao: „Objasniću ti zašto si božanska sila. Uradi sledeće – donesi mi nešto vatre.”

Sin je doneo upaljenu lampu.

Otac je rekao: „Zašto si doneo lampu? Rekao sam ti da doneseš vatru.”

Tada je sin rekao: “Oh, trebalo bi (možda) da uradim nešto drugo.” Zatim je doneo ugalj koji gori u posudi.

Otac je rekao: „Rekao sam ti da doneseš vatru. Zašto si doneo ovaj ugalj?”

Zatim je sin upitao: “Oče, kako mogu da donesem samu vatru? Vatra se ne može doneti bez posrednika.”

Na to je otac odgovorio: „To je upravo odgovor. Božanskim silama je potreban posrednik za iskazivanje i zato si ti ovde.”

Uvek to zapamtite. Božanske sile se izražavaju kroz vas. Dozvolite da to bude najuzvišenija mogućnost, tj. saosećanje, ljubaznost, nenasilje. Neka sve ove karakteristike koje se pripisuju božanskoj prirodi prođu kroz vas. Tada ćete znati da ste zapravo božanska sila na delu.

Imate izbor da smanjite svoju frekvenciju na niže emocije, poput ljutnje, mržnje, ljubomore, osvete, koncepata, osuđivanja. Kome mi sudimo? Mi sudimo karmičkim bićima. Mi sudimo ljudima i njihovim delima. Trebalo bi da shvatimo da mi nemamo prava da sudimo zato što smo i sami isti. Koji nivo mi osuđujemo? Osoba koja je dosegla do postdiplomskih studija može govoriti o osobi na istom nivou školovanja. Ako učenik srednje škole govori o nekome ko je na nivou postdiplomskih studija, ne postoji podudaranje (nije prikladno), jer ne možemo da vidimo određene nivoe. Isto tako, u stanjima samadija – kada smo postigli nivo bez uma, možemo govoriti o stanju bez uma. Inače je to samo teorija; ako sedeći na prvom ili drugom nivou samadija govorite o stanju bez uma – to je samo teorija. Pokušavamo da razumemo teoriju koristeći naše sposobnosti koje su u osnovi um, intelekt i ego. Tada nećete moći da razumete celokupnu sliku. To je nivo sa kog sudimo. Nema veće gluposti od ove. Ono što hoću da kažem jeste – vi ste iskazana božanska sila, zato se uvek potrudite da živite svoju najuzvišeniju istinu, a to su saosećanje, ljubaznost, bezuslovna ljubav i čistota u delovanju – nesebičnost, sve stvari koje vas šire i koje se pripisuju najuzvišenijem postojanju.

Božanske sile se izražavaju kroz vas. Dozvolite da to bude najuzvišenija mogućnost, tj. saosećanje, ljubaznost, nenasilje. Neka sve ove karakteristike koje se pripisuju božanskoj prirodi prođu kroz vas. – Mohanđi

Duhovni put


P: Kako se određuju putevi ljudi (religija, guru, itd.)?

M: Orijentacija je razlog da se ljudi odluče na svoj put. Neki ljudi su po svojoj prirodi emotivni, oni vole posvećenost. Neki ljudi su po prirodi intelektualci; vole da imaju pitanja i odgovore – put znanja. Neki su po prirodi orijentisani ka dobrotvornom radu, vole da služe svetu – okreću se karma jogi. Svaka joga se zasniva na orijentaciji osobe. Svi su mešavina svega, ali koja god od njih – posvećenost, znanje i karma ili nesebični put služenja, preovlađuje, to postaje vaša stvarnost. Učitelj, put, tradicija, znanje, prakse, sve je povezano sa vašom ukupnom orijentacijom. Orijentacija određuje vašu prirodu. Neki ljudi po prirodi vole; oni možda ne idu ni u crkvu, ni u džamiju, ni u hram, već samo vole. Ovi ljudi se jako dobro snalaze u društvu kao nesebične sluge. Orijentacija stvara vašu prirodu; vaša priroda čini prisustvo. Priroda određuje vaš karakter, vaš stav, vašu ličnost. Orijentacija je ključna. Ona iza sebe ima puno stvari, poput utisaka iz prošlih života, prošlosti, raznih stvari koje ste sakupili tokom određenog vremena. Sve ove stvari zajedno postaju vaša orijentacija i to postaje i vaša priroda. Čak i stvari koje vam se sviđaju ili ne sviđaju povezane su sa vašom orijentacijom. Postoje određene stvari koje volimo i određene stvari koje ne volimo. Nikada ne možemo reći da je nešto tačno, da nešto nije u redu ili da je neko u pravu, neko nije u pravu. To nikada ne možemo reći jer ne znamo zašto se takva orijentacija (da se neko ponaša na određeni način) dogodila. Uvek postoji istorija. Ne vidimo istoriju. Ne vidimo uzrok, tj. kauzalni sloj. Vidimo samo izraze, efekte. Kad vidite samo efekte, nikad ne možete utvrditi čime su prouzrokovani. Kada ne znate šta je uzrok nečemu, nikada ne možete suditi drugoj osobi. Svako, sve orijentacije imaju pozadinu. Za to postoji osnova. Moramo samo to da prihvatimo. „U redu, ova osoba je takva“, i mi prihvatamo osobu kakva je. Ovo mora početi kao samoprihvatanje. Morate da prihvatite sebe kao potpunog, 100% originalnog, što je istina. Otisak vašeg palca je jedinstven, samo vaš. Kada potpuno, bezuslovno prihvatite sebe, 100%, sa svim svojim slabostima, svim svojim snagama, svim svojim orijentacijama, počećete da prihvatate ceo svet i ceo svet počinje da vas prihvata. Oni koji su prestali da vam sude nemaju predstavu, jer nisu prihvatili sebe. Zato oni govore o vama. Niko nema pravo da govori o drugoj osobi jer je svaka osoba jedinstvena kombinacija, orijentacija, priroda i takvi su, kakvi su. To ih čini stvarnim u ovom svetu. U suprotnom, to bi bilo kao još jedna cigla u zidu. Ne bi bilo identiteta, identifikacije. Svaka osoba je jedinstvena, jer je stvorena jedinstvena. Stvaranje je takvo.

Vidimo samo izraze, efekte. Nikad ne možete utvrditi čime su prouzrokovani. Kada ne znate šta je uzrok nečemu, nikada ne možete suditi drugoj osobi. – Mohanđi

Duhovni napredak


P: Kako oceniti napredak u meditaciji?

M: Način za procenu napretka u meditaciji je unutrašnja tišina. Ako je um mirniji, napredujete. Uvek koristite transformaciju kao svoje merilo. Kao što sam rekao ranije, transformacija koja vam se dogodila, tj. broj stvari koje vam se sviđaju ili ne sviđaju se smanjio. Želeli ste mnogo stvari od života, to se promenilo. Drugim rečima, želeli ste mnogo stvari, ali više vas nije briga (za njih). To znači da svakodnevno prevazilazite različite nivoe. To pokazuje da napredujete. Napredak se može meriti unutrašnjom tišinom, kad ste mirni iznutra, niste zabrinuti zbog drugih ljudi; čak nismo zabrinuti šta drugi ljudi govore o nama, misle o nama ili o onome što nam pružaju; očekivanja će se smanjiti, umesto toga mi doprinosimo više. Naše jedino pitanje bilo bi: „Kako još mogu doprineti ovom svetu?“ Stav – biti nešto za svet ili stanje odgovornosti za ovaj svet raste, pre nego: „Šta treba da dobijem od sveta?“ Svi smo u nekoj vrsti postojanja koje je orijentisano ka pohlepi (obrazovni sistem stvara to: idite, borite se, pronađite posao, takmičite se, itd.). Međutim, mi nećemo imati veze sa ovim stvarima. Umesto toga, mi ćemo biti samoodrživi. Najviši nivo samoodrživosti/ zadovoljstva pokazuje da ste dostigli nivo samadija gde više ništa ne može da vas iskrivi. Ako vam treba manje stvari od sveta, slobodniji ste. Ako vam ne treba ništa od sveta, vi ste zaista vladar. Veoma ste moćni. Carstvo znači da vam ne treba ništa. Možete imati celo carstvo, ali vam od carstva ništa ne treba. Onda ste zaista car. Ako želite mnogo stvari sa ovog sveta, vi ste rob svih tih želja. Nikada ne možete biti slobodna osoba. Slobodi ne treba ništa od ove Zemlje i to je jasan znak duhovnog napretka.

Ako vam ne treba ništa od sveta, vi ste zaista vladar. Veoma ste moćni. Carstvo znači da vam ne treba ništa. Možete imati celo carstvo, ali vam od carstva ništa ne treba. – Mohanđi

Izazovi u duhovnoj praksi


P: Kako se fokusirati na kriju kada su spoljne životne okolnosti izuzetno nepovoljne?

M: Disciplina je potrebna tokom određenog vremena, sve dok se ne stabilizujete. Spoljašnje stvari će vas uvek testirati. Čak i kada ste evoluirali do najvišeg nivoa, uvek će vas testirati. U priči Atmananda govorimo o „ćaja vajri“ (*Chaaya vairi), „neprijatelju u senci“. „Neprijatelj u senci“ se rađa sa vama i umreće tek kad vi umrete. Njegov posao je da osigura da vam se druga strana stalno prikazuje. Zamislite da imate slabost. Uvek će vas podsećati na to, i tako ćete se uvek osećati nepotpuno. Kad ste stalno zabrinuti za slabosti, osećaćete se nepotpuno. Ovaj stav je uvek sa nama. To je tihi ego koji sedi sa nama i koji je zabrinut zbog spoljašnjih faktora. Međutim, krija je nešto što vas vodi unutra. Krija ste vi. Krija je stanje. Krija, meditacija ili čak „Manana“, kontemplacija, sve su unutar stvari. Što je veći otpor, trebalo bi da je jača odlučnost. Ako ste u otporu poput: „Oh, učiniću to sutra“, ili „Danas sam lenj da ustanem iz kreveta“ itd., odmah skočite iz kreveta, ustanite, učinite to. Ovo je odlučnost. Kada se dogodi otpor, odlučnost bi trebalo da bude jača. Otpor je dat kako bi se testirala vaša odlučnost.

Spoljašnji faktori nisu problem. Ostavite ih gde su. Neka vas uvek malo testiraju. Tada ćete biti jači. Borićete se jače. Kada postane teško, samo jaki nastavljaju put.

U duhovnoj praksi, kada se dogodi otpor, odlučnost bi trebalo da bude jača. Otpor je dat kako bi se testirala vaša odlučnost. – Mohanđi

Sudbina i svesnost


P: Kaže se da smo moćna bića koja stvaraju naše fizičke manifestacije. Takođe, kaže se da smo unapred odredili sudbinu, uključujući i vreme smrti. 
Kako ove dve istine mogu postojati istovremeno?

M: Naš životni vek ima ograničenje. Rođeni smo u određeno vreme i umrećemo u određeno vreme. To znači da smo to telo uzeli na neki vremenski period, kao da smo iznajmili auto. Ne možete da posedujete automobil; morate vratiti automobil u određeno vreme. Međutim, vaše iskustvo sa automobilom zavisi od vas. Možete iskoristiti auto za prelepu vožnju do sela sa prelepim predelima, itd. Upravo tako, ono što iskusite u ovoj inkarnaciji – to može biti najuzvišenije iskustvo ili, čak i ako su stvari nepovoljne, još uvek možete dati sve od sebe, na primer, možete promeniti svoj stav da dajete pre nego da uzimate.  Uvek imate šta da date. To ne mora da bude novac, ništa materijalno ili imovina. To bi moglo biti vaše vreme, vaše znanje, vaša ljubav. Na neki način ćete uvek doprineti i to vaš život čini smislenijim. Granica sudbine nema vrednost za nivo iskustva koji izaberemo. To se naziva svesnošću. Svesnost je vaš izbor.

Sudbina je obezbedila telo, situaciju, vreme, prostor, ali svesnost je vaš izbor. Svesnost u određenom trenutku je ono što vam omogućava uspešan život. Uspešan život znači život koji nije povezan sa konceptima ili različitim aspektima života. Ako vas ne vežu stvari ovog života, unutrašnje (emocije i osećanja), kao ni spoljašnje (materijali), imate izuzetno postojanje. OVO je vaš izbor. Možete stići tamo. Nivo iskustva vas određuje. Definitivno možete biti tamo, na vama je.

Um nasuprot intuiciji


P: U koje vreme um prevlada intuiciju?

Mohanđi: Um uvek koegzistira. Intuicija je ono što možete iskusiti, ali samo kad um ne smeta, tj. stanje između budnog stanja i stanja sna ili stanja kada je um zadovoljavajuće prazan. To je vreme kada se javljaju frekvencije nešto više prirode. Međutim, um uvek visi kao oblak. Tamo sedi. Kako možete znati da li je to stvarno intuicija? Primenjivo je na život. To je merilo. Ako je nešto primenjivo u vašem životu, to je ispravno (prikladno). Ako je to samo mašta, to ne bi funkcionisalo. Um projektuje toliko mnogo stvari, tako da ne bi trebalo da budete zbunjeni svim tim mentalnim slikama.

Prevazilaženje strahova


P: Kako savladati strah od plivanja, vožnje i ostalog?

M: Skočite u to. Praktičan način za prevazilaženje strahova je suočavanje sa njima. Jer izvan strahova postoji sloboda. Strahovi su vezujući i oni definitivno nisu iskustvo kakvo želite u ovom životu. Radite ono što treba da radite sa ovim životom. Strahovi vas vežu za određene granice. Kažu vam: „Ne možeš to učiniti. Ovo nije tvoje. To nije moguće za tebe. Nisi dobar za to.” To je vreme kada se morate suočiti sa tim. Kažite: „U redu, šta se može dogoditi? U krajnjem slučaju ću napustiti telo. Ionako ću umreti.” Kad se suočite direktno sa strahovima, oni odlaze ili se rastvaraju. Kada se rastvore, to je početak snage. Ako ste u stanju da se potpuno pozabavite svojim strahovima, onda je druga strana snaga. Svaki put kada pomislite da postoji nešto što pokušava da vas blokira, napravite korak napred, recite: “Nema veze. Šta god da se desi, preuzimam rizik. Idem napred.“ Tada ćete probijati jednu granicu za drugom, a kada pogledate unazad, shvatićete koje su vas stvari vezivale i dokle sada dosežete. U tom momentu, to će biti vrlo fascinantna stvar da se proba (vežba). Mnogo prepreka se dešava kada odlučimo da hodamo sami. Ljudi koji se plaše uvek će vas kritikovati: „Rekao sam ti, nemoj to činiti. Ne budi blesav!” Ne kažem da skočite sa krova i vidite da li ćete umreti (smeh), nije u tome stvar. Poenta je kada imate ozbiljan strah i znate da je to vezujući faktor, učinite napor da to prevaziđete i tada će se dogoditi snaga. Teškoće, blokade puteva i obilazne staze deo su našeg života i nemojte ih se plašiti. Čak i ako skrenete sa puta, ako vam je svrha jasna, stići ćete na svoje odredište. Svrha mora biti vrlo jasna i to mora biti sa potpunom svesnošću. Potpuna svesnost znači razumevanje trajanja života i da ste potpuno jedinstveni, originalni, autentični. Niste ni iznad, ni ispod, niti ste ikome jednaki. Vi ste jedinstveni. Dakle, vaša iskustva moraju biti jedinstvena. Ona su originalna. Nije neophodno da iskustvo druge osobe bude pogodno vama ili uporedivo sa vama. To nije važno. Vi ste originalni; vaša iskustva moraju biti originalna. Ako ste ovo jasno razumeli, onda nema granice. Nema problema. Tada se krećete napred u životu.

Bez strahova. Strahovi nemaju nikakvu vrednost na duhovnom putovanju. Trebalo bi da spalite sve svoje strahove i da postanete kompletno i potpuno moćni.

Praktičan način za prevazilaženje strahova je suočavanje sa njima. Zato što izvan strahova postoji sloboda. Strahovi su vezujući i oni definitivno nisu iskustvo kakvo želite u ovom životu. – Mohanđi

Duša nasuprot svesti


P: Koja je razlika između duše i svesti?

M: Svest je operativna energija, baš kao i transformator izvan ove kuće, koji je glavni transformator. Taj transformator daje struju raznim kućama. Kad biste dobili tu struju direktno u vašu kuću, ona bi vam raznela sve sijalice. Zbog toga se struja dovodi do manjeg transformatora i taj transformator zapravo upravlja svim mašinama u ovoj kući. Upravo tako, duša je veći transformator, a povezana je sa još većim transformatorom, a to je Vrhovna Svest. Svest deluje na tri nivoa – budnom stanju, stanju sna i stanju dubokog sna. Ista svest deluje u ova tri stanja, ali na drugačiji način, jer su iskustva različita. To je razlika između svesti i duše.

Kad vrlo dobro znate da niste telo, niste um, niste intelekt, niste ego, tada počinjete da se povezujete sa nečim što pokreće predstavu (telo, um, intelekt i ego) i tada shvatite da je to ISTO u toku budnog stanja, stanja sna i stanja dubokog sna. Ta svesnost će vas odvesti dalje – bliže i bliže suptilnijim aspektima, kao što su duša i izvan duše.

Otpuštanje traume


P: Kako da iz svog unutrašnjeg prostora očistim ili oslobodim seksualnu traumu iz detinjstva?

M:  Ne samo seksualne traume, već i razne druge traume koje smo pokupili i sakupili, postoje (tu) jer smo imali određena iskustva, koja su po svojoj prirodi bila neka vrsta nasilja ili nešto što ne napušta naš sistem, i to je ono što stvara obrazac. Bilo da učitelji loše govore ili postoje neki problemi u školi, ponekad nasilje i slično, razne stvari iz detinjstva kada se dete osetilo bespomoćno u vezi sa situacijom, tim ljudima treba dati izuzetnu podršku.

Kad ste odrasli, potrebno je da sve više i više pomažete nemoćnima da biste mogli izaći iz toga. To znači, kada imate neku traumu koja sedi unutar vas, recimo maltretiranje, seksualno zlostavljanje itd., u određenoj dobi idite i služite onom delu društva koji prolazi kroz sličnu situaciju i osnažite ih. Recite: „Sa tim je gotovo.“ Ako zadržite traumu, ona će tražiti ponavljanje. Samo ako imate taj određeni efekat ili memoriju koja je unutra, to će stvoriti takav događaj. Ako ste se u potpunosti složili i prihvatili to pamćenje, počeli ste da ga oslobađate i svoju traumu koristite kao svoju snagu da služite svetu, ona će se potpuno rastopiti iz vašeg sistema i pružiće vam toliko snage da se više neće vraćati.

Prvo prihvatite situaciju, a zatim pustite prošlost i iskoristite je za svet na pravilan način. To znači da pomažete nemoćnima, pokušavate da učinite nešto za društvo koje prolazi kroz istu situaciju i tamo napravite razliku, tako da automatski porastete izvan zarobljenih emocija. Ovo je način da se iz toga izađe.

Nemojte sedeti i oplakivati i ponovo naglašavati taj događaj, jer tada to postaje obrazac u životu. Čak i ako se iznova budete rađali u novim telima, uvek ćete odabrati tela gde se događa ista situacija. To je zato što se protiv toga borimo, odupiremo se, hvatamo u koštac. Umesto toga, otpustite to. Na taj način možete biti slobodni, a tada je to izvan vašeg sistema.

Kada imate određenu traumu, recimo nasilje, seksualno zlostavljanje i slično, idite i služite onom delu društva koji prolazi kroz sličnu situaciju i osnažite ih. Recite: „Sa tim je gotovo.“- Mohanđi

Odnosi


P: Kako se odvojiti od emocionalnih veza?

M: Morate pojačati svrhu. Ako je veza emocionalna, njome ste vezani i imate traume, trebalo bi da povećate stvarnu svrhu postojanja, na primer da činite veće dobro svetu i dvoje ljudi koračaju zajedno zbog toga. Svrha bi trebalo da bude mnogo veća od vaše emotivne vezanosti. Kada je dvoje ljudi zajedno zbog veće svrhe, pojedinačne interakcije postaju značajnije. Povećavajući smisao postojanja, vrednost postojanja je način da se prevaziđe emocionalno vezivanje, očekivanja, kontrola, posesivnost, sve stvari koje su povezane sa nesigurnostima. To će se promeniti jer imate svrhu. Svrha vam daje snagu. Što je svrha jasnija, to ste jači. Niko vas ne može dodirnuti. Niko vas ne može pobediti. Uvek gledajte na svrhu. Svrha bi trebala biti vrlo, vrlo jasna i trebalo bi da je izvan vaše porodice, izvan vašeg društva – nešto mnogo veće.

Nije važno ko ste. Nije isključivo da samo određeni ljudi mogu nešto učiniti u društvu. Svi mogu da doprinesu na neki način. Ako smatrate da niste dovoljno moćni da date svoj doprinos, shvatite da je to vaš um. Um vam to govori, ali to nije istina. U svetim spisima piše: “Ono što dajete je ono što imate.” Ako imate vremena, dajte vreme. Ako imate ljubavi, dajte ljubav. Ako imate veštine, naučite ljude veštinama. Ako imate novac, podržite ljude novcem, učinite nešto što će poboljšati život ljudi ili život životinja ili ptica, tj. svih vrsta. Podelite samo ono što imate u izobilju. Ako je ovo jasno, onda je život jasan, sve je jasno.

Nakon nekog vremena, u svakoj vezi se desi neka vrsta vezivanja, pojavljuju se neka očekivanja. Pojavljuje se posesivnost, vlasništvo. To donosi puno neprijatnosti u ceo sistem. Uvek kažem ljudima – samo povećajte svoju svrhu, učinite više za društvo, iskoristite ovaj odnos kao dobro sredstvo da služite više. Tada će sve ostale stvari automatski postati iznivelisane.

Nakon nekog vremena u svakoj vezi se desi neka vrsta vezivanja, pojavljuju se očekivanja, posesivnost, vlasništvo. Pojačajte vašu svrhu. Kada je dvoje ljudi zajedno zbog veće svrhe, pojedinačne interakcije postaju značajnije. – Mohanđi

Rešavanje nesigurnosti


P: Kako se nositi sa nepredvidivim situacijama u životu, kao što su gubitak posla i slično?

M: Nema ničeg nepredvidivog. Idete iz jedne u drugu situaciju. Način na koji ste dobili posao, isto možete i izgubiti posao. To je tako – imamo odnose, imamo različite faktore u životu, svi oni teku. Ako postoji gore, postoji dole, ako ima sreće, postoji i tuga. Ako postoji dobro, ima i loše. Živimo usred dualnosti. Nema šanse da svaki put imamo posao koji vrlo malo ljudi, „srećnici“, imaju. Neki ljudi su bili ekstremno siromašni pre nego što su postali izuzetno bogati. Sve ima uspone i padove. Ako PRIHVATITE tu situaciju: „Danas imam posao, srećan sam. Mogu usavršiti svoje veštine sa tim. Sutra, ako nemam posao, to je vreme kada moram da sednem i sumiram šta imam i šta je moguće da radim da bih imao posao, da bih stvorio svoju firmu ili kreirao svoje postojanje ili određenu strukturu, put kojim će ići i drugi.” U svakoj situaciji možete učiniti nešto bolje i veće. Ništa se ne naziva prostorom ništavila. Uvek možete nešto učiniti. Nikad ne potcenjujte sebe zbog neke situacije, to je velika greška. Nikad ne možete potceniti svoj potencijal i originalnost, jer ste jedinstveni. Ne brinite se o drugim ljudima, bilo da vas prihvataju ili odbacuju. To nije problem, morate shvatiti da ste originalni i u tome je vaša snaga. Vaša originalnost i autentičnost su vaša snaga. Nije važno koliko imate godina, koje kvalifikacije imate, gde ste se rodili, da li ste muškarac ili žena, to nema nikakvu vrednost. Vi jeste originalni. Ta originalnost je vaša najveća snaga. Samo istražite ovo. To je takođe stav kulture američkih domorodaca. Kažu da bi vaša originalnost trebalo da bude vaše izražavanje i na tome su insistirali. Nije da sledite obrazac. Naravno, u društvu postoje pravila i propisi, ali osim toga, vaša originalnost mora biti vaša snaga. To je takođe povezano sa vašom orijentacijom. Neko voli da bude doktor, neko inženjer, neko pilot, neko umetnik. To je sve povezano sa onim što volite da radite i kakva je vaša priroda.

Nemojte misliti da je gubitak posla nepredvidiva situacija. Svaki put dok vodimo razgovor stvari se u ovom svetu menjaju. Dešavaju se brojne situacije. Nemojte na njih gledati kao na probleme. To nisu problemi; sve su to situacije sa kojima se morate na neki način pozabaviti. Ako to jasno razumete, to je to. Znate da možete dati sve od sebe.

Nije važno koliko imate godina, koje kvalifikacije imate, gde ste se rodili, da li ste muškarac ili žena, to nema nikakvu vrednost. Vi ste originalni. Ta originalnost je vaša najveća snaga. Samo istražite ovo. – Mohanđi

Žeđ za Bogom


P: Da li je pokušaj da se bude jedno sa Bogom ili guruom takođe želja?

M: To je dobra želja. Nastojanje da se bude jedno sa Bogom ili guruom je lepa želja (smeh). Zadržite tu želju. Zato što se vaš najviši rast događa u vašoj najjačoj integraciji. Ako ste ispravno priključeni, električna energija se prenosi na mašinu. Ako niste ispravno uključeni, možda nećete imati struju, pa možda nećete moći upravljati mašinom. Integracija u ovaj viši izvor uvek je dobra ideja. Naravno da je želja, ali uvek bih rekao da je to dobra želja i da je zadržite. Ako su želje nesebične, onda je važno shvatiti da je to u redu. Ako imate želju da budete jedno sa Bogom, onda vaši izrazi postaju bezuslovna ljubav, saosećanje i ljubaznost u društvu, to je definitivno dobro. Kada postanete svetlija sijalica ili postanete Sunce, dajete puno svetlosti društvu (koje postaje bolje). Umesto da budete beživotni i mračni, zbunjeni, nesigurni da se borite protiv stvari, da se borite sa ljudima, u tome društvo ne uživa (jer se vaše postojanje umanjuje na određene emocije), budite ljubazni, saosećajni, nežni, jer ste integrisani u gurua ili Boga. Ovo je lepo. Budite čvrsti (svetli) poput blistavog Sunca. Budite blistavo biće i to je dobro za društvo. Ono što je dobro za društvo, dobro je i za vas. Te želje su lepe.

Komentariši