Nema smisla žaliti se da nas društvo ne prihvata. Društvo prihvata one koji prihvataju sebe.
Srećan život
P: Molim vas, recite mi šta mislite da su glavne prepreke za srećan život, za ispunjenje?
M: U osnovi, to je neprihvatanje sebe. Onog trenutka kada počnete da prihvatate sebe sa svim svojim slabostima i svim dobrim osobinama, život postaje lijep. Često pokušavamo da se uporedimo sa nekim ili se takmičimo sa nekim. To nismo mi. Mi moramo biti potpuno mi.
Prihvatanje sebe
P: Teško je prihvatiti sebe. Šta da radimo da to postignemo?
M: To je praksa. To je vrsta svakodnevne prakse, to je poput prakse koju morate obaviti. Samo treba da procijenite, čak i zapišete koliko toga kod sebe prihvatate, a koliko ne prihvatate. Koliko se pretvarate i zašto se pretvarate? I da li pokušavate nekome nešto da dokažete? Ili pokušavate da maskirate svoju pravu prirodu? Ovo su važna pitanja koja treba sebi da postavite. Ako ih ne postavite sebi, uvijek ćete imati masku; nikada nećete istražiti sebe.
Transformacija
P: Zapravo, kada prihvatimo sebe, možemo da promijenimo ono što nam se ne sviđa i radimo na sebi.
M: Pa, nije da možete da se promijenite; promjena se dešava sama od sebe. Ono što niste – nestaje. Ono što jeste – ostaje. Dakle, to je tako jednostavno. U našim domovima možemo vidjeti da su najprirodniji ljudi naša djeca, mala djeca. Nikada ih ne brine šta drugi misle o njima; vrlo su zadovoljni sobom; oni su prirodni. Svojevremeno smo i mi bili prirodni, a onda smo radi prilagođavanja društvu počeli da se pretvaramo i izgubili smo sebe.
Upoređivanje
P: Pa, kako da izbjegnemo poređenje sa drugima?
M: Moramo da shvatimo da tokom vremena kada smo budni, kada imamo posla sa društvom, najautentičniji način suočavanja s društvom je da budemo u potpunosti mi – to što jesmo. Ne na pretenciozan način, jer čime mi doprinosimo društvu? Svojom jedinstvenošću, time što jesmo, našom sopstvenom prirodom, našim jedinstvenim karakterom. Tu su i emocije, forma, naše izražavanje i ličnost. Ovo moramo da održimo.
I kao što vidite, mi cijenimo i volimo mnoge poznate ličnosti, zar ne? Šta volimo u njima? Njihovu jedinstvenost. A ne zato što izgledaju kao neko drugi. Znate, trudimo se da ličimo na njih, ali oni ne liče ni na koga drugog. To je upravo jedna od stvari koje morate zapamtiti. Ljudi vole jedinstvenost; ljudi vole vašu istinsku formu, vašu istinsku ličnost. Ako to prestanete da budete, vi ste samo još jedna cigla u zidu, neka osoba u društvu, ljudi vas možda neće ni primjetiti.
Živjeti bez straha
P: Pa, jedno važno pitanje je, prema mom mišljenju, zašto osjećamo toliki strah i kako možemo postati neustrašivi u životu?
M: Mislim da je to uglavnom zbog toga što smo naučeni da imitiramo, ili se takmičimo ili upoređujemo sa nekim još od školskih dana. Nikada sebe nismo prihvatili kao istinsku jedinstvenu inkarnaciju, original. Ali, umjesto toga, kažemo: „Pogledajte drugog učenika; ide mu bolje od nas; pogledajte drugu osobu, bolja je od nas“. Dakle, počeli smo da se takmičimo. Ne moramo da se takmičimo. Ako primorate osobu koja voli da bude inženjer da bude ljekar, neće biti uspješna. To je kao da tražite od ribe da se popne na drvo, a onda kažemo da je neuspješna.
Dakle, to je ono što društvo radi ljudima. Moramo da shvatimo da smo jedinstveni; mi smo originalni. I ovo je jedino što treba da izrazimo u svijetu, a svijet to cijeni.
Posjedovanje
P: Dakle, hajde da razgovaramo o pohlepi i strasti za posjedovanjem.
M: Naučeni smo da posjedujemo stvari. Uvijek smo fokusirani na posjedovanje stvari. Posjedujemo imovinu; posjedujemo bogatstvo; posjedujemo ljude, odnose, položaje, imanje; pokušavamo da ih posjedujemo ali, u suštini, ne uspijevamo da uživamo u njima. Ali, čemu služi život – za doživljavanje i uživanje? Mi to ne radimo. Možete vidjeti mnogo vrlo bogatih i uspješnih ljudi u društvu, ali ako ih pitate: „Da li ste zaista srećni?“; odgovor bi bio manje više „Ne“. Uvijek su u strahu od nečega ili pod stresom zbog svog položaja i imovine, bogatstva ili stresnih odnosa.
Takođe, ako pogledate naše odnose, vidjećemo da ponekad naši odnosi ne funkcionišu, veze ne funkcionišu, a mi pokušavamo da ih posjedujemo; pokušavamo da ih posjedujemo i kontrolišemo. Tajna uspješnog odnosa je sloboda koju dajete. Koliko slobode dajete, toliko će uspješna biti veza. Dakle, moramo da redefinišemo svoj život; moramo da ponovo sebe stvorimo. Zaboravite na ono što ste naučili. Umjesto toga, fokusirajte se na ono što je stvarno, što ste vi, ko ste, šta ste i zašto ste ovdje.
Samopouzdanje
P: Još jedno pitanje za Mohanđija. Kako da izgradimo svoje samopouzdanje?
M: Samopouzdanje može da se izgradi kroz tri aspekta: samoprihvatanje, ljubav prema sebi i samopoštovanje. Moramo da poštujemo sebe; tek tada nas društvo može poštovati. Kada smo nesigurni u sebe, kada imamo ogromne komplekse, kada ne volimo sebe – ne sviđa nam se ništa što radimo ili način na koji razmišljamo ili postupamo, onda se to odražava u društvu. Ono što mi jesmo odražava se u društvu.
Dakle, nema smisla žaliti se da nas društvo ne prihvata. Društvo prihvata one koji prihvataju sebe. Stoga, samopoštovanje je samopouzdanje koje morate da izgradite iznutra, kroz razumijevanje da niko nije bolji od vas, niko nije gori od vas, niko nije isti kao vi. Jedinstveni ste i takvi ste samo Vi. Vaš vlastiti otisak palca, vaš karakter, struktura ličnosti, to je jedinstveno. I upravo zato cijenimo poznate ličnosti jer su one odlučile da budu to što jesu, a ne zato što su imitirale nekoga. Svijet ne voli imitacije. Svijet se smije imitacijama kao komediji, to je u redu. Ali, u stvarnosti je vaša jedinstvenost to što zaista pravi razliku.
Mnogo Vam hvala.
M: Hvala. Mnogo Vam hvala. Hvala na Vašem vremenu.
Intervju sa Mohanđijem sa Snežanom Dakić, poznatom srpskom TV voditeljkom, tokom ritrita u Istanbulu, u Turskoj, u februaru 2021.
Originalni tekst možete pročitati ovdje.
Prevela: Vanesa Stošić
Lektorisala: Dejana Vojnović, Jelena Marilović
Top of Form
Bottom of Form