Dragana Tešanović
Evo mogu ovako kolokvijalno bez ikakvog poetičkog i proznog dotjerivanja da pokušam da prenesem svoje iskustvo uz Mohanđija. Što se tiče konkretno hodočašća na Piramide sa Mohanđijem, mogu da kažem da sam osjetila jaku energiju. U Mohanovom prisustvu sam već drugu godinu, prvi susret sa Njim je bio pun ljubavi, i prvi put kad sam ga zagrlila osjetila sam kao da sam kod kuće, ništa mi nije trebalo, bila sam u trenutku, Sad.
A na piramidama je moj um radio jače nekontrolisano i rađale su mi se neke sumnje, ka meni, Mohanu, životu, šta već. Ali opet kupanje u Njegovoj auri mnogo znači, posebno u paketu sa energijom piramida, znači toliko da sam, kada sam se vratila, osjetila sebe još snažnijom, donekle čistijom i voljnijom da istrajem na svom putu (putu bez puta), naravno disciplinovanijom. Bila sam pušač 9 godina, nakon Mohanovog društva na piramidama želja za cigaretama je isparila, meso već duže vrijeme i ne jedem, a o ostalim materijalnim “porocima” da ne govorim, ne postoje.
Svaki put posle druženja sa Mohanom se vratim bogatija nego što sam bila, jača, istrajnija, hrabrija, i osjetim se šire… duboko zahvalna svima i svemu sto mi je do sada služilo i svima i svemu što će mi od sada služiti. Mogu još da dodam da ništa nikad nisam tražila od Mohana osim što moja duša uživa u blagoslovima Njegovog prisustva, a iako ništa nisam tražila uvijek sam dobila sve što mi je potrebno. Moja duboka zashvalnost. Jai Mohanđi
Marina Vukanović
Želim i ja da se zahvalim vama na predivnom druženju. Svaki trenutak proveden sa vama bio je ispunjen mirom i harmonijom. Susret sa gospodinom Mohanđijem bio je stvarno jedinstven, kao da se oduvijek znamo. Jednostavan, skroman, bez veličanja svoje ličnosti, nesebičan u svom davanju drugima, mir i ljubav zrače iz njegovog bića. Zadovoljna, jer je moje očekivanje ispunjeno. Srećna sam što sam bila dio ovog druženja.
Što se tiče boravka na piramidi, energija je veoma jaka i baš mi je prijalo. U piramidu sam ušla, ali poslije nekih 10-tak metara vratila sam se nazad. Nisam imala nikakav strah, niti sam očekivala da može to da se desi, jednostavno nešto me vratilo nazad, ali sam sjutradan dobila i odgovor na to pitanje. Ja uglavnom uvijek i dobijem odgovor. Tako je trebalo biti. Mada mislim da je Mohanđi bio sa nama da se to ne bi desilo, on je valjda poslije ušao sa drugom grupom. Ali nevažno.
Ono što sam spoznala kad sam se vratila kući je to da se moja aura duplo proširila, da je moja energija porasla, energetski vrtlog mog trećeg oka mnogo jači i vidljiviji. Konstantno sam u toj pojačanoj energiji, vrućina koju osjećam se ne smanjuje, meditacije su mnogo jače. Beskrajno sam zahvalna.
Srdačno vas pozdravljam i sigurna sam da ćemo se ponovo družiti. Hvala na odličnoj organizaciji.
Sa poštovanjem,
Marina Vukanović
Nena Tomašević
Dragi moji,
Pokušaću da opišem, ali ja nemam prave riječi, kojima bih izrazila ono što sam od prvog susreta sa Mohanđijem osjetila, kao i svo ono vrijeme koje smo proveli zajedno, mogu samo da kažem ispunjenost praznine koju sam čitav život osjećala, a duša moja zna da je to sad moje trajno stanje i to se ničim ne može izbrisati.
Prvi put sam za Mohanđija čula prije godinu dana, od prijateljice koja je upravo bila došla sa ritrita, tada sam i knjigu Moć čistote uzela u ruke,
naravno odmah sam ušla na internet i čitala o njemu i ono što sam pročitala preplavilo me saznanjem da je to to, istina, ljubav, iskrenost, toplina, nesebičnost dijeljenja, lakoća razumijevanja, i velika potreba i želja da ga upoznam.
Pratila sam sa još jednom prijateljicom dešavanja i njegovo kretanje, ali sve nam je bilo preskupo i samo smo znale. ako bude trebalo da dodje do našeg susreta, doći će nekako, tako je i bilo, na naše oduševljenje saznajemo da sa Hvara dolazi na Bosanske piramide, da to već možemo isfinansirati.
Nakon prijavljivanja kod mene ponovo dolazi do nedoumice kako ću, i već razmišljam da odustanem u nadi da ću u nekom budućem vremenu imati priliku da ga vidim, i u jednom momentu kad je trebalo da napišem poruku da odustajem ja saopštim prijateljici da i ja idem i da ću uplatiti prvu ratu.
Ona tada uplaćuje ukupan iznos za mene i sebe i mojoj sreći nije bilo kraja.
Ovo sam morala da napišem, jer mi je ona tada rekla da me učitelj pozvao i da sam se zato odlučila, hvala mu neizmjerno.
Prvi fizički susret sa Mohanđijem bio je na recepciji hotela, tople oči, pogled prepoznavanja, zagrljaj..osjećaj pripadanja i ljubavi….ne to se ne može zaboraviti, od tog momenta osjetila sam i shvatila neopisivu milost i ljubav koju on donosi sa sobom, a to moje saznanje sve se više i više proširuje, i beskrajno hvala ponavljam u sebi.
Kasnije kad nam je djelio poklone, susret s njegovim očima, vidjela sam u njima ogromnu dubinu i sveobuhvatnost, beskonačnosti, i prošlosti i budućnosti i bezvremenosti, to je zauvijek urezano u meni.
Nisam imala potrebu ništa da pitam, da komentarišem, da analiziram, samo neka sam tu, to je bilo dovoljno.
Penjanje na piramide, pored fizičkog napora, osjećaj jedinstva i povezanosti sa svim učesnicima, shvatila i osvijestila sam da je iscjeljivanje kod mene otpočelo, jer su me prilikom spustanja strašno boljele i tresle noge i koljenja, a to ne bi trebalo od penjanja i spuštanja, jer živim na petom spratu i nemam lift, a idem i po nekoliko puta dnevno gore dolje, ubrzo je to prošlo, kao da nije ni bilo.
Ravne dva, odmaranje na proširenju kod obilježja piramide gdje smo se slikali s njim. Kad sam sjela da se slikam, uzeo me je za ruku, i kao da mi je rekao, ne brini ja te vodim….to i dalje osjećam…i znam, ali ne svojim umom, nego iznutra.
Šaktipat u tunelu, kako to opisati, uzbuđenje što mi se to dešava, sreća, zahvalnost koja je tekla iz mene, sve kao u snu…i svjesnost o ozbiljnosti i posvećenosti našeg Učitelja svima nama pojedinačno.
Nakon dolaska kući, sanjala sam ga dva puta, i odgledala sam puno videa na yutubu, pronašla sam meditaciju Moć čistoće i 360 stepeni, i počela da je radim,
a najviše mi se vrti u glavi ono što je pričao o mislima i osvješćivanju misli , da ih pustimo da teku, ali da znamo da su tu.
E jedino što bih sad željela da shvatim jeste kako da izdvojim ono što je moje od onoga što nije moje, i da ono što nije moje da odbacim, a ono što je moje da osvijestim potpuno, ali nekako znam da će i to doći.
Dobila sam poruku, mora da je od njega, to mi je došlo još u Sarajevu, da bi trebalo da pređem na vegeterijansku hranu, i presnu sto više, jer tad kad su nam poslužili prvi put onu večeru i ja se pitala gdje su ćevapi, ta misao mi se pojavila.
I dobila sam još poruku kad sam ga pitala kako da se nosim sa situacijama u porodici, djeca, roditelji, odgovorio mi je: voli ih voli i samo ih voli, i ništa više, i ja to i radim, a što se hrane tiče, postepeno prelazim na vegetarijansku, sa ponekim izletom za sad, ali kako sam već ranije godinama postila, pa onda prestala, ovo me i raduje i vjerujem da ću uz pomoć Učitelja i njegove upute uspjeti.
Što se fizičkih manifestacija tiče, imala sam vrelinu u dlanovima, tabanima, faze velike vrućine i u čitavom tijelu, a ponekad i neke jeze, počela sam da pijem puno više vode nego ranije, zatim povremene glavobolje, i povremene bolove u kičmi, ali kad prođu kao da ih nije ni bilo.
Uglavnom , duša moja zna, da je susret sa Učiteljem i Guruom trajno promjenio moje dotadašnje stanje i ja se radujem svakom novom danu na svom putu, jer osjećam promjene i znam da je to taj put kojim treba da idem.
Drage duše puno vam hvala, vidjela sam i stranicu Mohanđi Crna Gora, predivno, znači možemo se nadati njegovom dolasku i ovamo, čemu se neizmjerno veselim,
Ljubav vam šaljem,
Nena
Slobodan Marilović
Zahvalan sam Timu Mohanđi Srbija što mi daje mogućnost da podjelim neka iskustva vezana za druženje sa Mohanđijem na Piramidama, Visoko, u maju 2017.
Hvala takođe na sugestijama da se zapisuju događaji koje imamo prilikom druženja, ja to činim, ali je uvijek dobro da se potvrde neke stvari od iskusnijih i onih koji više znaju. Dakle, svoja iskustva na tom polju redovno uglavnom bilježim u kraćim crtama. Put do Mohanđija je inače povezan težnjom ka spoznaji Mira, Ljubavi, Dobrote, Jednote. Tom težnjom i dođoh do njega preko Babađija i Sai Babe. Odatle i druženje na piramidama, već po drugi put.
Ove godine sam imao sreću i čast da budem uveden u Kriju. To je posebno iskustvo. Generalno druženje sa Mohanđijem dovodi do većeg mira i opuštenosti, a istovremeno i do povećanja percepcije. Dobiva se širina u pogledu na život, povećava se tolerantnost, čiste se neke lične vezanosti za navike, emocije i iskustva koja su stečene na bilo koji način i u bilo kojem vremenu. Druženje sa Mohanđijem mi često bude usporedivo sa ogledalom. Osjećam se kao da stanem pred neko posebno ogledalo koje me apsolutno odražava kako u fizičkom, tako i u psihičkom i svakom ličnom egzistencijalnom pogledu. Tu nešto vidim jasno nešte ne baš jasno, no kako vrijeme prolazi uočavam da da je moj odraz u „ogledalu“ mnogo jasniji i „čistiji“ nego je bio prije toga. Uz to bivam nekako lakši. Produbljuje se Mir i razumjevanje.
Često imam jasnu sliku kako nas Mohanđi blago uvodi u sferu Mira, Jedinstva i harmonije, vlastitom vibracijom kojom odiše, kao i onom koju širi oko sebe, ali naše razne navike i naslage u emotivnom, i drugom vidu, drže nas kao spone zaljepljene i zakovane za postojeće pozicije. No On svakakao nađe načina da nas pomjeri naprijed, taman toliko koliko je nama u tom trenutku dovoljno. Kada nam saopštava neka (sa)znanja, to je puno ljubavi, opuštenosti, lakoće i humora, ali istovremeno jako i vrlo precizno, tako da mi se često javlja stara narodna izreka, koja na našim prostorima glasi: „svaka mu je zlatna“. To je za mene i dokaz da znanja koja saopštava dolaze iz dubine, ne iz njegovog uma i trenutnog raspoloženja, već iz same Suštine, Izvora. Sve to u suštini čovjeka okrepljuje, a ne vezuje. Čak je vidljivo da pri najmanjem ispoljavanju ega ili ustaljene navike, prakse, Mohanđi djeluje kao „rastvarač“ i kod prisutnih izaziva „otapanje“ takvih njihovih „naslaga“ odnosno nagomilanih stvari-uslovno rečeno.
Prilikom druženja u tom periodu osjetno je drugačija vibracija prostora i onih koji su u tom prostoru, koji je stvorio po meni Mohanđi i energije koje on zamoli ili sa kojima radi. Sve ima svoj tok i svrhu. Lično se trudim da pratim događaje, a ne da ih kreiram ili procjenjujem, jer tada um ima svoju igru. Jednostavo nastojim da boravim u miru i da se opustim, a kada to učinim, odmor i opuštanje su maksimalni. Kao benefit toga dolaze i određene spoznaje naprijed navedene, ali i one koje je teško ovdje pomenuti. Nešto od toga zabilježim, nacrtam i slično, te koristim u kasnijem radu i poređenju, ali ne smatram nešto bitnim i važnim.
Ono što mislim ili što osjetim da je najbitnije jesu Mir i širina pogleda na život i okruženje, koji se dobiva u druženju sa Mohanđijem. Postaju mi mnogo jasnije i djelotvornije riječi bilo koje svete knjige i učenja. Istovremeno me dnevni događaji i informacije kojima smo „bombardovani“, tipa „naj…naj….“ sa senzacionalističkim ili kritizerskim pristupom uopšte prestaju privlačiti i interesovati, postajem imun na njih, kao da ne postoje. Takođe osjetim da toplina i razumjevanje prema drugim ljudima koje u tom periodu dodatno steknem, ne jenjavaju u vremenu nakon druženja, već opstaju sa istim žarom, istrajnošću, snagom. Gotovo kao da mi je samo to cilj, a ne dnevni egzistencijalni i drugi „problemi“ kojima svaki od naših života na ovim prostorima obiluje. U suštini shvatam da je najveći problem kako mene i inače kod nas, tako i cijelog ljudskog roda, ako se međusobno ne razumijemo. Sve što smo „riješili“ i „uradili“ biva uzaludno, ako nemamo razumjevanja i samilost za svoje bližnje, za svoje komšije, prijatelje, poznanike ili slučajne prolazike, pa i nekoga koga nikada nismo vidjeli, a znamo da negdje postoji ili boluje, pati, bez ičije pomoći…. To se odnosi prevashodno za ljude, ali i za ostali životinjski i biljni svijet, i samu planetu Zemlju.
Naš odnos prema Zemlji je posebna priča, toliko toga, na dnevnoj bazi uspijemo napraviti kao ljudi, da joj nanesemo patnje, ne shvatajući ni sebe, ni svoju poziciju na njoj. Sve se to jasnije i dublje osjeti nakon ovakvih druženja. Tako u suštini dođosmo do problematike životne sredine i potrebe da ona po svim osnovama ljudske egzistencije na planeti Zemlji bude čista, kao i po svim elementima životne sredine, počevši od čovjeka. Mohanđi svojim radom, po meni ukazuje na to i čini da se to stanje popravi, kako preko nas, pojedinaca, tako i preko svih elemenata koji nas okružuju, bar na tom prostoru gdje je treutno prisutan, a i šire. Zato mu hvala na tome!
Lektura: Staša Mišic, Jelena Fassbender, Jelena Marilović
Uredile: Jelena Fassbender, Dragana Dragojlović
Izjava o isključenju od odgovornosti:
Gledišta, mišljenja i stavovi iskazani od strane autora i onih koji pišu komentare na ovim blogovima pripadaju isključivo njima, i ne reflektuju nužno gledišta, mišljenja ili stavove Mohanđija, Mohanđi Fondacije, njenih članova, zaposlenih ili bilo kog pojedinca ili lica koji je u vezi sa Mohanđijem, Mohanđi Fondacijom ili bilo kojom Mohanđi organizacijom. Ne možemo stajati iza tačnosti, potpunosti, blagovremenosti, prikladnosti ili valjanosti bilo koje informacije koju je predstavio individualni autor ili komentator na našem blogu, i ne snosimo odgovornost za bilo kakve greške, propuste ili zakašnjenja ove informacije ili bilo kakve gubitke, povrede ili štete nastale njenom objavom ili upotrebom, prema autoru ili bilo kojoj drugoj strani.
Zadržavamo pravo da obrišemo, korigujemo ili na bilo koji način izmjenimo tekstove ili komentare na blogu,ukoliko isti kontrolišemo, ako po svom ličnom saznanju, smatramo da su nejasni, uvrjedljivi, pogrdni, prijeteći, u sukobu sa zaštitnim propisanim pravilima, autorskim pravima ili drugim zakonima, ukoliko su izričito komercijalne prirode, ili na drugi način neprihvatljivi.