30.03.2021.
– Zašto ne mogu meditirati a da mi um ne luta unaokolo?
Pa, to je uglavnom zato što je to priroda uma. Priroda uma je nemir. Znate, um mora da ide svuda unaokolo.
– Zašto je um stvoren?
Da iskusi čulne objekte. Zato, um će ići unaokolo, dozvolite mu da to radi, ali ne pratite ga.
– Vi niste vaš um, zar ne?
Um je dio vas. Ako se identifikujete sa umom, vi ćete se takođe kretati sa umom. Je li tako?
– Koji su osnovni faktori postojanja?
Fizičko tijelo, tj.ono vezano za tijelo, emocionalni, koji je povezan sa umom; Intelektualni, povezan sa znanjem; ličnost, povezan sa egom i duša, povezana sa duhovnim. Ovo su pet glavnih faktora našeg postojanja. Fizički,emocionalni, intelektulni, ego, tj. povezanost sa ličnošću kao i duhovni.
Sa čim god se identifikujete, to postajete. U ovom svijetu možete vidjeti mnogo ljudi koji su veoma fizički orijentisani, znate? Oni drže svoje tijelo u formi, netaknuto, i mala stvar se desi, gotovo! Znate, bodibilder koji je uvijek ispred ogledala, gleda u svaki mišić, padne i slomi nogu. Šta se sa njim desi? Biće izgubljen. Osjetiće se bespomoćno. Plakaće cio dan, ili bar par sedmica, dok se ne izliječi.
Emocije
Isto tako gravitiramo ka emocijama, razne stvari koje mediji slobodno nude, telenovele i slično. I onda mi plačemo jer drugi ljudi plaču. A ponekad je i sadističko zadovoljstvo takođe, kada gledamo film gdje ljudi pate i kažemo „Drago mi je da ja ne patim“. Ali postoji problem ovdje, znate šta se dešava? Ta impresija se skladišti u vašem sistemu.
Možemo misliti „U redu je, to je na ekranu, drugi ljudi pate, ja ne, u redu sam“, nije u redu, nije uvijek slučaj. Na suptilnom nivou sakupljate impresije i skladištite u podsvjesnom umu. Znate, u kauzalnom sloju. Dakle,šta se dešava, one postaju sastojci za realnost u budućnosti. One postaju sastojci za drugi život.
Impresije
Zato, nije uvijek ono što mislite. Vi ne morate iskusiti sve u životu, čak i gledanje igranog filma, i uključivanje u nečiju stvar, to može doći vama, znate? Ovo je karmički residualni proces. Jedan čovjek plače i vi dođete i plačete mu na ramenu ili mu ponudite svoje da plače na njemu. Na kraju vi ponesete svu težinu i onda vi patite. Ovo se dešava u životu.
Dakle, ova residualna karma se prenosi veoma brzo. Zato, šta vi vidite, šta iskusite, uvijek ostavi impresiju. Ono ostavi utisak. I impresija nikada ne odlazi bez ispunjenja. One sjede u kauzalnom sloju dok se ne manifestuju kao realnost ili kao koncept koji je dio vaše konstitucije, karaktera, ili postane neriješena stvar.
Strah
Zato, strah u vezi sa nečim, korijen straha, sjedi unutra i manifestuje se kao strah od nečega,možda zbog nečega što nema razlog, barem neočigledan razlog, ali se vraća i pojavljuje, zato što je uskladišten unutra. Čak i kada vam neko kaže „Hej gledaj, ovdje je bila pljačka u našoj kuči“, vi ne morate imati ništa sa tom kućom i pljačkom, ali sjećanje ostaje: „O postoji mogućnost pljačke“. I onda počnete razvijati strah oko toga, i taj strah postane smetnja u vašem životu. Tako to ide, jedna stvar vodi ka drugoj. Počne kao jedna impresija koja se poslije manifestuje u stvarnosti. I tako to ide.
Tehnike za upravljanje umom
Dakle, posao uma je da bude neumoran. Trebate prihvatiti da je um nemiran. Ne možete ništa učiniti u vezi sa tim, ali dozolite da bude neumoran i nemojte ništa imati sa tim. Kada kažem nemojte imati ništa sa tim, mislim na to kako postaje nemiran, vi samo dozvolite da teče. Samo posmatrajte. Najbolja tehnika ili ona koju mi je Babađi predložio u ranim 2000-tim , bila je; Podijeliti um na dva dijela, i posmatrati jedan dio uma onim drugim dijelom.
To znači, zamislite da je vaš um ogromno platno iznad vas, i ono ima sve stvari koje ste nosili i koje nosite što imate u ispoljenom obliku, znači ne ono što ste uskaladištili ,ne možete vidjeti ono što ste uskladištili, je li tako?
Posmatrajte um
Ono što se ispoljilo se nalazi ovdje, ili svuda okolo. I vi vidite ovaj dio pravi mnogo buke smeta mi. I tako izolujete taj dio. Nastavite posmatrati, ne uključujte se. I ne osudjujte, ne kritikujte i pokušavajte da manipulišete sa tim. Stoji tu, pravi puno buke. U redu, ti nastavi praviti buku. Ja te ne uznemiravam, nemoj ni ti mene. I onda, nakon nekog vremena, buka se utiša jer je vi ne energizujete i onda konačno otpadne.
Dakle, koristite jedan dio uma da posmatra drugi dio uma dok um sam sebe ne iscrpi. Svi strahovi, anksioznost, impresije, ispoljavanja, sve će doći jedno po jedno. Pustite ih da dodju, neka dodju i odu.
Stanje mira
I konačno stižete u stanje gdje ste potpuno smireni, prazni ste. Tu nema nište da se osjeća, ili ništa da se da. Sve je tiho. I u toj tišini vi samo sjedite.
I biće provokacija koje dolaze spolja. Ovo je sigurno jer um će biti mamac sve vrijeme. Biće nešto što dolazi spolja. Možda će vam neko od rodbine reći: „Hej gledaj ovdje, veliki problem se dešava, moraš se uključiti.“
Uključite se, ali u stanju u kome ste već. Uključujete se u bilo šta, ali ne napuštajuči stanje u kom ste, tj. ono što ste već stekli. Što znači, stekli ste stanje gdje vas ništa ne uznemirava. U tom stanju, uključite se u bilo šta što hoćete. A ne u stanju u kojem ste bili prije ovoga.
Vidite, to je velika razlika, pažljivo razumite: Vi se nosite sa bilo čim u životu. Nemojte reći da je nešto dobro, nešto nije. Kada god kažete „svidja mi se“, „ne svidja mi se“, um je srećan. Um kaže: „Oh, ovo je u redu, on ovo voli, a on ovo ne voli“. Um voli da se igra sa ovakvim stvarima.
Zato vi ne govorite nište o tome. Bez sviđjanja, bez nesviđanja, ništa – vi ste smireni. I onda upravljate sa nečim veoma zamornim u vezi sa komšijom ili prijateljem, ali u isto vrijeme ćete ostati veoma smireni tako da je nivo vaše jasnoće veoma visoko. Imaćete visok nivo jasnoće. Ako djelujete na tom nivou jasnoće, možete riješiti problem tako lako. Tu nema velikih problema.
– Kako problem postaje veliki?
Manje je jasnoće kada pristupate nečemu bez bilo kakve predstave, ili sa osjećanjem da je to problem. U suprotnom vi posmatrate situaciju, vi niste situacija, niti ćete je vi riješiti, već ste uvučeni u to.
Znate, vi ne stvarate nikakve situacije, kao što sam rekao ranije, Sudbina kreira situacije da biste ih iskusili.
Vi niste tvorac situacije, niti ste čarobnjak koji će je riješiti. Rješenje se dešava kroz vas. Dakle, opet, vi nemate vlasništvo. Treće, na kraju dana, imali ste jedno iskustvo za koje ionako ne marite. Zar ne?
– Da li zaista marite za iskustvo?
Ako niste umiješani u problem, onda niste ni umiješani u iskustvo toga. Zato Gospod Krišna kaže: „Prepusti to meni. Oslobađam te od tog sjećanja“ Tako da vi nemate ništa sa aktivnošću, niti sjećanjem na to, tu nema uskadištene impresije. Nećete čak ni znati da ste umiješani u to, tako postajete potpuno neutralni. Ako na tom nivou funkcionišete, svaki dan je pročišćenje, sve više i više će vas napuštati. Vidite, stvar je u tome, uvijek zapamtite: Mi uvijek sebe predstavljamo kao paket, ne kao ljudsko biće, već kao paket koncepata. Znate? Karakter, konstitucija, ličnost. Ovako se mi predstavljamo svijetu. I ljudi nas sa tim prepoznaju, zar ne? Mislite o sebi minus svi ti koncepti. Mogli vi biste biti muškarac ili žena; mogli biste biti rođeni bilo gdje. Niste vezani od vremena, prostora, situacije, znate? Uklonite sve i zapitajte sebe: „Ko sam ja zapravo?
– Ko sam ja, zapravo?
To je pitanje vrijedno odgovora. Ne dozvolite umu da odgovori, iskusite odgovor na pitanje „Ko sam ja minus sve ostalo“ To si ti. Znate, vaše ime nema veze, pol, društveni status nema veze, ništa nije važno.
Apsolutno ništa nije važno. Vi ćete postati, tj. vi jeste zapravo, potpuno prazni od svih ovih misli. I znate šta, što je više misli rastvoreno, veća jasnoća vam dolazi. Misli vuku porijeklo od koncepata ili sklonosti. Misli se rastvaraju, pustite mislima da dođu i odu.
Ljudi imaju mišljenje o ljudima. Da li je zaista to bitno? Nije bitno. Mogu imati mišljenje o bilo kome, ali to ne znači ništa. Zato, nema potrebe za mišljenja; nema potrebe za uplitanje; nema zbunjenosti; Tako da kada se uključite, vi se uključujete prazni koliko god možete biti. Tu se problem riješava samo tako. Ali ne kao ličnost koju projektujete. Ovo je nešto što bi trebalo da razumijete.