Želim vam svima svijest. Svijest koja je vrhovna i boravi unutar vas. I želim vam duboko razumijevanje i svjesnost o istoj.

Namaste, želim vam svima Srećan Božić!

Danas kada govorimo o Hristu, sjećamo ga se. Ja se sjećam onoga što je on ostavio za sobom.Hristova svijest je ono što je ostavio iza sebe. Hristova svijest je dar ovom svijetu, ljudskom rodu. Generacije zaluđene raznim spoljnim uticajima zaboraviše ko su, zaboraviše sopstvenu svijest. Tada
Hrist i razni majstori poput Hrista dođoše i donesoše ovu svijest čovječanstvu, svijest kao najuzvišeniju mogućnost. Ili, uzvišenu mogućnost koju mi kao ljudski rod možemo da postignemo.
A to nisu materijalne stvari koje mi obično tražimo. Bez takmičenja i poređenja, Hristova svijest se rađa. A Hrist reče, “Ako ovu svijest dostignete lako ćete dostići i svijest moga Oca, svedržitelja Tvorca. To je jedno te isto.” Što je u vama sa Hristovom sviješću i sviješću svedržitelja Tvorca izvan i
oko vas ili unutar vas i spolja, isto je to.
Po meni, ovo je najveći dar za čovječanstvo. Svjesnost svijesti. Što znači svijest je u postojanju vječnom. Neprolazna je, nju nije izmislio Hrist, ona je uvijek bila tu. Ali, svijest o svjesnosti postojala je u određenom čovjeku da ostane u sjećanju cijelom ljudskom rodu. I, upravo to slavimo, poštujemo i
na njegov rođendan toga se sjećamo. Zato vam svima želim sretan Božić i želim vam svima svjesnost da smo mi istinski svijest, uvijek ćemo ostati svijest koju nam niko ne može oduzeti. To je blago koje ćemo naći unutra kada se usudimo istražiti. Tu samorealizaciju, realizaciju nečega što je već unutar tebe. Vi ste ti koji realizujete sebe. Majstori poput Isusa vam daju taj izbor, oni su pokazivali ljudskom rodu da je moguće. I, zaista je to veliki blagoslov.

Kaže se da mala beba u majčinoj utrobi prolazi kroz razne patnje. Razni spisi, posebno u Indiji, govoriše o patnji koju bebe doživljavaju u majčinoj utrobi. Kaže se da beba dok je u materici, stalno svjedoči dramu prošlih života, o tome što je proživjela prije. Počinje gledati u materici dobro, loše,
ružno, sve. I, osjeća duboku tugu što je morala proći kroz sve to, kroz sva ta djela učinjena iz neznanja, osjeća svu patnju koja je s tim povezana.
Neznanje uvijek vodi ka patnji. Uvijek nam patnju donosi. Tako dijete posmatra sve te stvari u materici, kao u zatvoru, bez mogućosti da ode bilo gdje. Uronjeno u plodovu vodu, dijete proživljava prošle živote, svjedoči svemu tome. Tada je jedina molitva njegova da ne ponavlja sve te stvari iznova:
“O Tvorče, dozvoli mi da se sa tobom povežem.”


Otac, Tvorac je vrhovna svijest, potpuno slobodan, potpuno nevezan i dostupan svima. Ako se sa tom sviješću povežete, jedina molitva koju dijete nosi sa sobom ostaje da se sve to ne desi iznova.
“Sada sam u majčinoj utrobi, i život je predamnom. Dok sam živ, molim te, dozvoli da se uvijek sjećam istine, ko je Otac moj.”
A kada se dijete rodi, ono je u šoku jer dolazi do promjene prostora, promjene svijesti. Dolazi do naglog uzbuđenja. S vremenom, dijete zaboravlja sva ta iskustva. Čak, i dio muke gde prolazi kroz
majčine emocije i osjećaje pored svojih iz prošlih života. Sve to tišti dijete u majčinoj utrobi. Iako se čini da dijete meditira, ono gleda film 24/7 sve dok se ne rodi.
A kad se rodi, ne želi ništa imati s tim, ne želi prolaziti kroz iste muke. Ali obrasci preuzimaju stvar u svoje ruke. Obrasci počinju da se iskazuju kroz dijete i ono nastavlja prolaziti kroz iste stvari. Onda istom patnjom, istim iskustvima, istim životom, ponavljajući obrasci prijete.
Važno je sjetiti se da onda umiremo, ponovo se rađamo i živimo istu priču jer prolazimo kroz iste obrasce i cikluse koji se stalnog ponavljanja života tiču. Koristeći ovo vrijeme u sjećanju na Hrista, na njegovu svijest, a on jeste ostavio svijest čovječanstu, Hristovu svijest, sjećajući se toga, a sigurno se
možemo sjetiti, sjećamo se da nismo ono što se čini da jesmo, svijest smo.

Ako ovo istinski razumijete uzdržaćete se, od svih vrsta nasilja, od svih vrsta kompulsivnih navika i obrazaca. Od svih ćete se zlodjela obuzdati. Umjesto toga, dobroćudni kao Otac naš ćete postati.
Vrhovna svijest, oduvijek i zauvijek puna ljubavi , ljubazna i saosjećajna. Takva će biti vaša priroda stalna. To, u stvari, i jeste vaša istinska priroda. Vaša najuzvišenija priroda je bajna. Sjećanjem na Hrista, sjetićete se toga, i prirodno ćete početi izražavati svijest Boga. Jer, kada počnete izražavati vašu najuzvišeniju prirodu, približavate se sve više Božanskoj svijesti, koju Isus naziva Otac. Svijest koja je sveprisutna, uvek nenametljiva, poput naše duše, duše unutar nas, koju ne zanima šta radimo, a pomaže nam da kroz putovanje prođemo.
Tako isto, i svijest Boga ne miješa se u kretanje planeta u univerzumu. Ali, pomaže da se održi sam univerzum i sve što je u njemu. Cijeli univerzum je u tijelu Boga. I baš upravo je Bog sadržina svega toga. Ali, on se ne miješa. On voli. Nema pol. Ne možemo ga nazvati On ili Ona. Ne radi se o polu. To
je Vrhovna Svijest, Čista Svjetlost. S mirom sjedi i dozvoljava svemu da boravi u njemu.
Sve ima svoj prirodni početak i kraj, a Bog samo svjedoči svemu. Kao što i mi imamo početak i dođe nam kraj, prirodno, stvarima koje se dešavaju između rađanja i umiranja naša duša je u svjedočenju.
Duša je upravo ta svijest o kojoj govorimo i nalazi se unutar nas. Baš to pronaći, istražiti trebamo. Ne tragajući spolja već zaranjanjem iznutra. Kada je pronađemo, pronašli smo i ljepotu izražaja u svijetu.
Tu svijest bi trebalo da dostignemo u ovom životu da ne bismo zbog istih obrazaca morali ponavljati rabotu. To je najveći poklon koji sebi možete dati.
Želim vam svima svijest.
Svijest koja je vrhovna i boravi unutar vas.
I želim vam duboko razumijevanje i svjesnost o istoj.
Hodam sa vama, uvijek sam sa vama.
Volim vas. Želim vam sretan Božić!

Mohanđi

Komentariši