Otkrila sam šta je svrha ljudskog života – proživljavati iskustva i izražavati svoju konstituciju, a pre svega toga, to su svesnost i oslobođenje.

Autor: Biljana Vozarević

Lektorisala: Dejana Vojnović

Prvi put sam srela Mohanđija u aprilu 2010. Pozvao me jedan prijatelj: „Sai Baba dolazi u Srbiju, ovde, u Novi Sad!“ Mislio je na Satja Sai Babu koji je tada još uvek bio u telu. Moj prijatelj je znao da bi me to zanimalo jer sam pričala o Njegovim video snimcima na koje sam ranije naišla na internetu. Pomislila sam da je ovaj poziv bio samo neka prevara za narod. Upitala sam: „Stvarno?!“ Bila sam sumnjičava jer je Novi Sad potpuno nepoznat i naizgled beznačajan da bi ga posetila takva jedna duhovna veličina. Opet me pozvao: „Dođi, ovo je sjajno!“ Konačno sam odlučila da odem. Događaj se održavao u galeriji u centru Novog Sada. Kako sam oklevala, vreme je prolazilo, i dok sam stigla, meditacija je već bila počela. Nisam nikada svesno meditirala do tad. To je bilo prijatno, umirujuće iskustvo moje prve meditacije Moć čistote. Bila sam prilično iznenađena kada sam osetila dodir na čelu i na temenu za vreme meditacije, pošto to nisam očekivala. To je zapravo bio Šaktipat koji su prenosili oni koji su u to inicirani, odnosno Biba, s kojom se tek bio venčao, i njena sestra Dana. Osetila sam obilje nežnosti i unutrašnju toplinu, kao da me je dotakla majka ili otac sa neizmernom ljubavlju, kao da taj dodir poručuje: „Drago moje dete, volim te takvu kakva si, ne zato što si ovo ili ono.“ Nakon meditacije, poneta iskustvom, prišla sam Mohanđiju i ispričala mu svoje utiske. Bez ikakvog izraza na licu, potpuno mirno i ravnodušno, izgovorio je nekoliko reči: „To ćeš ti biti za druge.“ Nisam mogla ni da razumem, ni da zaboravim.

Pisala sam Bibi (danas Devi) o tom iskustvu, što je ona prepričala Mohanđiju koji je, znajući već za to, rekao: „Neka se povezuje sa mojim očima svakog dana po 2 minuta, doći će do velikog pročišćenja.“ Poslušala sam. I, zaista je došlo do pročišćenja – mnogo toga u vidu neočekivanih suza i slično.

Godinu dana nakon toga Mohanđi me inicirao u Šaktipat, 12. aprila 2011. u Beogradu. Nekoliko dana nakon toga poklonio mi je knjigu Šri Sai Satčarita sa posvetom na prvoj strani:

Posveta na Satčariti kaže:

Sai Ram

Draga moja Biljana,

Sai hoda uz tebe svaki korak. Sai te voli i štiti. Nikada neće dopustiti da poklekneš u duhovnosti.

Sai te blagosilja obiljem ljubavi i duhovnim blaženstvom. Neka tvoje prisustvo na Zemlji donese utehu mnogim ljudima, pticama i životinjama. Neka tvoje prisustvo na Zemlji donese radost i mir mnogim ljudima. Neka tvoja moć Šaktipata dovede mnoge do pročišćenja od ogromnog tereta prošlih karmi i vodi ih na stazi oslobođenja.

Sai je uvek sa tobom,

Om Sai Ram

Novi Sad
18. april 2011.

„Nikada neće dopustiti da poklekneš u duhovnosti“, to je takav blagoslov kakav nisam mogla ni da zamislim. Bilo je daleko izvan svake moje ideje šta bi bilo najbolje poželeti, i da je trebalo nešto da poželim, sigurno bi mi na pamet palo nešto daleko manje plemenito ili korisno. Dugo nakon toga, godinama, posmatrala sam ljude koji su poklekli, bili puni nepoštovanja i prihvatali svoj neuspeh zbog prevelike vezanosti ili sve većih očekivanja. Mohanđi je bio dobar prema njima, a oni su postajali posesivni, želeli ga samo za sebe. Kada to nije bilo moguće, njihova ljubav se pretvarala u mržnju, postajali su ogorčeni i odlazili, spuštajući se duhom i vibracijski, a sada će im trebati životi i životi da se vrate tamo gde su bili.

Šaktipat mi je darovan sa toliko ljubavi, Mohanđi mi je poklonio delić svoje duhovne moći, kao i svakome koga je inicirao. Ono što je on stekao kroz godine i godine duhovne prakse i pokore, preneo je na mene sa toliko saosećanja da bih mogla brže duhovno da rastem! Toliko ljubavi, toliko nesebičnosti! Neverovatno. To je kao da mi je dao ruku ili nogu. On i dalje bez nje može da funkcioniše, ali deo njega je u meni. Beskrajno sam zahvalna na tome i nikada to neću zaboraviti. Uvek se molim da ta zahvalnost prema Njemu nikad ne nestane ili da se pojačava.

Od inicijacije, ne samo da redovno držim meditacije u Novom Sadu, svom rodnom gradu, već se moja povezanost s Njim produbila i ojačala.

Do tada sam tražila mudrost i zdrav način života kako bih povećala energiju i vibraciju, proširujući fizičke, emocionalne i intelektualne granice što sam više mogla, živeći po principu „um iznad tela“, igrajući se sa postavljanjem i dostizanje ciljeva i sličnim stvarima. Kada sam naišla na snimke Satja Sai Babe, vođstvo i povezanost su očigledno započeti. Duhovni majstor je povlačio nevidljive niti tako da upoznam Mohanđija. Ono što je naizgled bila dezinformacija: „Dolazi Sai Baba!“, imalo je svrhu da mi prenese poruku da dolazi neko sa takvom duhovnom moći, majstor. Očigledno je da pre toga nisam nikad čula za Mohanđija, nije mi tada bio poznat, i da mi je prijatelj rekao: „Dolazi Mohanđi!“ verovatno se ne bih potrudila da dođem. Nakon meditacije, kada sam shvatila da to nije Satja Sai nego Mohanđi, to mi uopšte nije bilo bitno jer je Njegova energija ista. Njegova transformišuća moć je bila tu.

Pre toga nisam ni znala šta je guru, nisam ni razmišljala o tome da postoje ljudi koji traže duhovnog učitelja. Nisam znala da postoji neko duhovno učenje koje treba „naučiti“. Bila sam preokupirana ljubavlju prema mojim najbližima i najdražima. Nikada nisam bila sklona obožavanju bilo koga ili smatranju drugog ljudskog bića superiornim, potpuno sam protiv bilo kakve podređenosti. Ali, oduvek sam snažno verovala u ostvarenje sopstvenog punog potencijala. Od tog trenutka, sasvim iznenađujuće, doživljavala sam izlive ljubavi prema Najvećem, Najplemenitijem, Najuzvišenijem. Moje shvatanje se proširilo, interesovanja su mi se promenila i, kao u hologramu, fokus se preusmerio u drugu dimenziju. Prestala sam da se identifikujem sa umom. Počela sam duboko i neprekidno da čeznem za stapanjem sa samom svešću. Usmerila sam se više na ulogu nesebičnog davaoca, a ne onog ko sebično uzima, jer sam osetila da ne postoji ništa dovoljno interesantno što treba da radim ili imam za sebe, ali da postoji mnogo stvari koje bih mogla da radim ili da budem za druge. Shvatila sam da je život više od postavljanja i ispunjavanja ciljeva, ili zemaljske ljubavi. Dobila sam dugoočekivani odgovor na pitanje „Da li postoji nešto više u životu?“ Otkrila sam šta je svrha ljudskog života – proživljavati iskustva i izražavati svoju konstituciju, a pre svega toga, to su svesnost i oslobođenje. I u mom spoljašnjem životu su se odigrale mnoge promene kao posledica moje unutrašnje promene. Privlačile su me večite istine kao cvet pčelu. Što se tiče hrane, izgubila sam želju za mesom, ribom i jajima, a kasnije i mlečnim proizvodima. Išla sam s Njim na hodočašća u Arunačalu, na Bosanske piramide, Kajlaš… Prepuna ljubavi koja nema nikakvih očekivanja, pišem i devocione pesme, od kojih je jedna „108 pozdrava mom guruu“. (https://biljanavozarevic.wordpress.com/2019/01/13/108-salutations-to-my-guru/)

Očekujte uskoro još novih iskustava.

S ljubavlju,

Bilja
17. mart 2019.

Svoja iskustva sa Mohanđijem možete poslati na iskustva@mohanji.org

Izjava o isključenju od odgovornosti:

Gledišta, mišljenja i stavovi iskazani od strane autora i onih koji pišu komentare na ovim blogovima pripadaju isključivo njima, i ne reflektuju nužno gledišta, mišljenja ili stavove Mohanđija, Mohanđi Fondacije, njenih članova, zaposlenih ili bilo kog pojedinca ili lica koji je u vezi sa Mohanđijem, Mohanđi Fondacijom ili bilo kojom Mohanđi organizacijom. Ne možemo stajati iza tačnosti, potpunosti, blagovremenosti, prikladnosti ili valjanosti bilo koje informacije koju je predstavio individualni autor ili komentator na našem blogu, i ne snosimo odgovornost za bilo kakve greške, propuste ili zakašnjenja ove informacije ili bilo kakve gubitke, povrede ili štete nastale njenom objavom ili upotrebom, prema autoru ili bilo kojoj drugoj strani.

Zadržavamo pravo da obrišemo, korigujemo ili na bilo koji način izmenimo tekstove ili komentare na blogu,ukoliko isti kontrolišemo, ako po svom ličnom saznanju, smatramo da su nejasni, uvredljivi, pogrdni, preteći, u sukobu sa zaštitnim propisanim pravilima, autorskim pravima ili drugim zakonima, ukoliko su izričito komercijalne prirode, ili na drugi način neprihvatljivi.

Komentariši