Ovo zatočeništvo nam pruža visok nivo svjesnosti ili bi trebalo da nam poveća svjesnost
Pozdrav, prijatelji.
Već nekoliko dana govorimo o Korona virusu i njegovim efektima, i možemo da ga osjetimo u svakom trenutku. Vidjeli smo da je čovječanstvo uzdrmano; ljudi su veoma ugroženi. Svi smo zarobljeni. Sada zapravo možemo da osjetimo kako se životinje osjećaju u zoološkom vrtu, u zatočeništvu cio svoj život. Sada smo osjetili kako je to biti na farmi za životinje, kako je biti u zoološkom vrtu. A ovo zatočeništvo uči nas značajnim lekcijama u kojima svi uviđaju koliko je naša sloboda važna. Svi ljudi koji su slobodni su radosni, a kada su sva ljudska bića zatvorena po sobama možemo da vidimo kako se druge vrste – životinje i ptice – raduju; slobodno se kreću, srećne su, ima manje zagađenja, manje zračenja, i manje buke.
Dakle, sada uviđate promjenu koju smo napravili u svijetu, promjenu koju u stvari stvaramo na ovom svijetu. Nismo samo ograničili životinje na farme i zoološke vrtove, već smo ih doslovno izgladnjivali, mučili, sakatili i ubrizgavali u njih mnoštvo hemikalija. Čak smo i otimali mladunčad od majki. Znate, postoji veoma sveti odnos između majke i djeteta, nezavisno o kojoj vrsti se radi. Odnos između djeteta i majke uvijek je vrlo svet, ali mi smo bili neosjetljivi. Oteli smo mladunčad od krava na životinjskim farmama i izolovali ih. Toliko stvari radimo zarad našeg zadovoljstva; da bismo dobili mlijeko, razdvajamo majku i dijete. To je vrlo loše.
To je vrlo tužno.
Sada nas je priroda prisilila da budemo u zatvorenom prostoru i natjerala da osjetimo ono što činimo ovom svijetu. A ovo je dobro vreme za introspekciju. Ovo je pravo vrijeme za kontemplaciju. Ovo je pravo vrijeme. Dakle, sada razumijemo kakvu smo patnju i tjeskobu stvorili u životinjskom svijetu. Posebno besmislene pojave poput trofejnog lova, lova kako bi se zadovoljio um. Loviti znači ubiti nekoga, ubiti životinju koja nikada nije željela da umre; životinju koja mirno živi svoj život ubijaju isključivo radi nečijeg zadovoljstva. Životinje to nikada ne rade. U životinjskom svijetu, lav ubija samo kad je gladan. U suprotnom, on ne ubija nijedno biće, ali mi to radimo; ljudska bića to rade.
Dakle, ovo zatočeništvo nam pruža visok nivo svjesnosti ili bi trebalo da nam poveća svjesnost. Sad su sva glavna mesta okupljanja zatvorena: hramovi su zatvoreni, džamije su zatvorene i crkve su zatvorene. Mjesta hodočašća su zatvorena, trgovački centri i bioskopi ne rade, aerodromi su djelimično zatvoreni. Saobraćajna industrija je ozbiljno ugrožena, kao i turizam. Brodovi ne krstare. Turizam je u zastoju. U svakoj zemlji se od ljudi zahtijeva da ostanu kod kuće. Dakle, 7,5 milijardi ljudi sjedi kod kuće.
Naime, sada se ujedinjujemo kao porodice; svi smo zajedno. To je predivno.
Mislim, dugo se nismo vidjeli, čak ni kao porodica. Ali, sada se susrećemo kao porodica. Ovo je predivno. Dakle, moramo da iskoristimo ovo vrijeme na najbolji način, moramo ponovno da izgradimo odnose, ponovno stvorimo ljubav, zajedništvo; ovo je pravo vrijeme za to. A to i jeste jedan od razloga zašto smo sada zajedno: kako bismo se ponovo povezali, stvorili ljubav i zajedništvo, družili se i pogledali jedni u druge. Ovo je pravo vrijeme za to.
Ovo nam daje dovoljno vremena za preispitivanje naših navika, zavisnosti, odnosa, potreba i pohlepe. Pravo je vrijeme. Ostavio bih vas da razmislite o ovome, o ovom aspektu. Razgovaraćemo kasnije, uskoro.
S ljubavlju,
Mohanđi
22. mart 2020.