Kada govorimo o samorealizaciji, to je samo spoznaja onoga što već sjedi u vama.

Danas bih želio da odgovorim na pitanje koje mi je neko postavio. Radi se o
samom podkastu. Pitao me je: „Zašto ne dodate više stvari na govore? Čak i ako je malo duže, to je u redu.”
Dakle, moj odgovor je: pokrenuo sam ovaj podkast ne da bih vam dao odgovore,već da bih vam dao pitanja, kako bih vam dao hranu za razmišljanje. U svijetu znanja postoji veoma važan koncept. Dobar učitelj bi trebalo da pokaže učeniku gdje a gleda, ali ne i šta da vidi. Ako vam kažem šta treba da vidite, onda za vas nema kreativnosti. Vaša kreativnost je blokirana. Moj posao je samo da vam dam određene misli, određena pitanja koja bi trebalo da sazrijevaju u vašem umu kroz ramjenu mišljenja, dijenje, razgovor o tome, tako da vas transformišu. Ovo je moja namjera, a ne da vam dam mnogo ideja. Napravili smo toliko videa da bismo vam dali takve odgovore. Razlog ovog podkasta nije u tome da vas nečemu naučim, nemam šta da vas naučim. Umjesto toga, imam nekoliko misli da vam kažem, što vjrovatno može da raste i sazrijeva u vašem sopstvenom umu. Ako ovo dobro koristite, ako ovo koristite za svoje misaone procese ili razmišljate o tome, i dijelite sa drugima i raspravljate o tome i formulišete određene ideje, to je ona vrsta sazrijevanja koju očekujem od ovog podkasta.


Ovo nije samo da se čuje i zaboravi. Nije da se dobiju odgovori, već je da se misli. Sam razlog za ove podkaste je prenošenje ideje da smo svi jedinstveni, svi imamo svoje misaone procese, imamo svoje sklonosti, imamo svoje tendencije, imamo potpunu jedinstvenost. Šta možete uraditi iz ove jedinstvenosti? Stvorite jedinstveno razumijevanje.Stvorite jedinstvene izraze. To je upravo ono što želim od ovog podkasta.


Želio bih da ove misli koje su u vašem umu sazru u vama i da ih pustite da
njihovo sjeme postane drvo. Takođe, pobrinuo sam se da sve ove misli budu
pozitivne. Ne pokušavamo da razgovaramo o negativnim mislima. Ne
pokušavamo da pričamo o ljudima. Ne govorimo o konceptima i predrasudama, ljutnji, mržnji, ljubomori, osveti. To nije naš predmet. Mi govorimo o ljubavi, govorimo o zahvalnosti, govorimo o različitim aspektima koji vas njeguju, obogaćuju, osnažuju. O tome bismo željeli da razgovaramo. Dakle, vaše misli su dobrodošle.

Postavljeno mi je pitanje: “Zašto ne razgovarate o ljubavi?” Odgovorio sam: puno sam puta govorio o ljubavi. Kada govorimo o ljubavi, govorimo o ljubavi koja je naša priroda, ona je nepromjenljiva. Ista je svaki put. Uopšte nema promjene. Ako govorimo o ljubavi između ljudskih bića, ljubavi prema materiji, ljubavi prema položajima, to je sve privremeno. To su sve dešavanja u budnom stanju svijesti.
Nemojmo brkati pravu ljubav i izražavanje ljubavi u budnom stanju. Kada se sve ostale emocije završe, ono što ostaje je ljubav, baš kao i naše ja (sopstvo). Kada govorimo o samorealizaciji, to je samo spoznaja onoga što već sjedi u vama. Isto tako, ljubav sjedi u vama. Ljubav i ja (sopstvo) su jedno, ljubav i Bog su jedno, ljubav i guru su jedno. Nemojte izjednačavati tu ljubav sa transakcionom ljubavlju u odnosu muškarac – žena ili ljubavlju prema materiji, bogatstvu, stvarima koje posjedujete, položajima. To je sve vrlo malo i kratko – skraćeni oblik prave ljubavi.
Dozvolite da ponovim. Razlog za ove podkaste nije edukacija, nego hranjenje vaših misli. Volio bih da ih obradite koliko god možete. Postavljajte mi pitanja, razgovaramo tako da ćemo se na kraju vidjeti kako se transformišemo bez našeg znanja, kako rastemo bez našeg znanja, kako se razvijamo bez našeg znanja. Ne postoji vremensko ograničenje za to, nema starosne granice za to. Sve što treba da imamo je upravo ta vatra iznutra. Vatra da razumijemo, asimilujemo, uskladimo, vatra da transformišemo. Ako imate vatru u sebi, takav stav, tada će ova tema za razmišljanje vrlo brzo rasti iznutra. I definitivno će vam pomoći da
vidite svijet drugačije, svoj život vidite drugačije. Dakle, to bih volio da razumijete. A onda ljudi pitaju: “Postoji li starosna granica?” Kakva starosna granica? Dok ne umrete, možete rasti, možete evoluirati. A takođe, postoji koncept da osoba sa 50 godina postigne svoju smrt, a od 50 pa nadalje, to je novi život. Dakle, od 50 pa nadalje, mi krećemo ispočetka. Zanimljiv je to koncept zato što ste, kad navršite 50 godina, završili jedan dio svog života, znači pola vijeka, i onda ponovo počinjete. Dakle, ako smo u tom stanju, mi razumijemo i ponekad u životu možete vidjeti da ste se sa 50 godina transformisali, promjenili, iznutra se nešto promijenilo. To se takođe može vidjeti, nema starosne granice. Uopšte nema starosti. Starost je samo koncept. Starost uopšte nije stvarnost na taj način.
Znate, kada kažete starost, govorimo o fizičkoj dobi, ali to nije važno. Ono što je važno jeste vaš stav, odnos prema transformacij. Vaš stav da uništite svoju zonu komfora i evoluirate. To je važno.


Tako da bih vas svakako želio ostaviti sa tim mislima. Nadam se da ste shvatili ideju ovog podkasta. On nije za obrazovanje, već je da vas inspiriše na razmišljanje.

Originalni podkast na engleskom jeziku možete poslušati ovdje.

Podkast na srpskom jeziku možete poslušati ovdje.

Komentariši