Nemojte sjediti kod kuće i misliti da vas niko ne voli. Izađite i volite svijet, volite ljude, volite bića svijeta, djecu Zemlje. Dobit ćete ljubavi u izobilju.

P: Mohanđi, emotivno sam iscrpljen i zaglavljen. Želim da se izvučem iz toga, ali ne znam kako. Molim Vas, uputite me.

M: Budi koristan društvu. Izađi, pomozi nemoćnima. Kad god osjećate da ste zaglavili, izađite i vidite svijet. Postoji toliko puno stvari koje možete učiniti na ovom svijetu. Ono što možete je da dijelite ono što imate u izobilju. Imate vremena u izobilju, dijelite vrijeme; ako imate bogatstvo u izobilju, dijelite bogatstvo; ako imate ljubavi u izobilju, dijelite ljubav. Nemojte sjediti kod kuće i misliti da vas niko ne voli. Izađite i volite svijet, volite ljude, volite bića svijeta, djecu Zemlje. Dobit ćete ljubavi u izobilju. Kad god osjećate da stagnirate, kad god se osjećate ranjivo, izađite i uradite nešto u životu. To će u potpunosti promijeniti vašu cijelu perspektivu. Cio vaš život će procvjetati.

P: Koja je razlika između niskog samopoštovanja i beznačajnosti?

M: Oba su povezana sa očekivanjima. Druga važna stvar je prihvatanje, na pravi način. Prihvatite sebe više. Recimo, vi imate oscilacije u životu; jedan dan ste veoma sretni i vrlo produktivni, drugi dan sumorni i neproduktivni. Ako se dogodi ovaj talas života, to samo znači da živite. Tu nema ništa više toga. Ne pokušavajte da analizirate zašto se to dešava. Dešava se, dešava se. Stoga, kada imate dobru energiju, kada imate veliki zamah, dajte sve od sebe. Idite do kraja, dajte sve od sebe. Kada imate vrlo malo zamaha, osjećate se bez energije, usporite, smirite se, prepustite se. Bavite se sobom. Pogledajte unutra. Ne radite ništa. Ako stvarno posmatrate sebe kao ovaj vibrirajući organizam koji ima svoj značaj, bićete zadovoljni svojim životom. Kad god se nečemu opiremo, nastaje dosta očekivanja i odgovarajuća razočaranja, imaćemo nisko samopoštovanje. Beznačajnost je efekat koji on stvara.

U životu nema beznačajnosti. Svako ima značaj. Čak i mravi, insekti i bića koja vidite oko svoje kuće, svi imaju značaj. Svi rade svoj posao. Ne brinite o njihovoj veličini. Bez obzira na njihovu veličinu, oni imaju relevantno postojanje. Čak je i mrav važan za svoju porodicu, baš kao što vidimo da svi na ovom svijetu negdje imaju neki značaj. To ne mora nužno biti svuda. Otuda imamo svoj značaj. Taj značaj se zasniva na tome koliko dajete ovom svijetu i ovo možete sami odlučiti. Nedostatak samopoštovanja se lako može riješiti prihvatanjem sebe.

“U redu, takav sam – s obzirom na dat kapacitet, ovu inkarnaciju, ovaj put i prostor, ja izvršavam/činim.” To je sve što možete da učinite i to je sve što trebate da uradite.

P: Neki, veliki sidi (siddha), poput Atmanande, Lahiri Mahasaje spalili su svoje sveto tijelo u svetoj vatri kremacije. Kako da se povežemo sa učiteljima koji nisu napustili svoje moćno vibrirajuće jivasamadhia stanje?

M: To se zasniva na svrsi. Svi ovi veliki majstori imaju potpunu jasnoću svog postojanja i dolaze (u ovaj svijet) na osnovu onoga što je potrebno. Nakon nekog vremena, kada su prevazišli um, kad se um rastopi u stanje samadija, cjelokupno njihovo postojanje povezano je sa svrhom, darmom – ne karmom. Karma je gotova. Kada se to dogodi, uradit će samo ono što je neophodno. Nisu za čulna zadovoljstva, emocionalne užitke ili užitke uma, intelekta i ega. To ih više ne veže. Njihova cjelokupna svrha postojanja je ono zbog čega su ovdje poslati ili ono što bi trebalo da urade. Njihov nivo funkcionisanja biće odjek darme, što znači, djelujuća Sanatana Darma, vječna osnovna pravila djelovanja. Na taj način, ako moraju da napuste svoje tijelo radi veće populacije ili budućih generacija, to će i učiniti.

Kao što Atmananda kaže, „Hodati ću ovom Zemljom, kao da nikad nisam hodao.“ To znači da će osnažiti ljude, on će raditi stvari, kao da je u to vrijeme bio živ. U budućnosti ne bi trebalo da bude podsjećanja na Atmanandu, sve bi trebalo da bude spaljeno. Ali, Atmananda je ipak dokazao da nije otišao. Ovo je nivo sa kog djeluje. On govori ljudima: “Tijelo me ne veže.” Čak i dok postojim, mogu biti svuda. Sada kada napuštam tijelo, tijelo nije toliko značajno, jer tačka djelovanja poput sidija koji napušta tijelo, što izgleda poput 100 000 prana pratišta (prathishtas), što znači da će iz toga neprekidno teći energija. Primeri su Širdi Sai Baba, Satja Sai Baba – samadi velikih majstora sada su centri moći. Međutim, ne treba svako to da radi, i svaka osoba bi trebalo da radi ono što ona treba. Ime i slava nisu važni.

Nivo funkcionisanja zasnovan je na svrsi. Kada se svrha ostvari, oni se rastvaraju. Baš kao ptica ili životinja, njihovo postojanje je završeno i nije ih briga. Kad je vrijeme za odlazak, oni odu. Nema emotivnog vezivanja. Pravi majstor će se samo pridržavati pravila tradicije. Oni će reći: „Ovo je ono što bi trebalo da uradim, učinit ću to i otići.“ Oni ni od koga ne očekuju ništa. Ničiji aplauz ili kritika ne može ih preusmjeriti na nešto sebično, nikad. To nije moguće. Ostaće pri svom putu, i ako ih ljudi ne razumiju, ljudi će ih napustiti. Majstori ne napuštaju svoj put. Put je vrlo jasan. A put oslobađanja je put vatre. To nije lako razumjeti. Izgorjet će vam stopala, ako niste podobni. Tako i sama staza ljude odvraća (smeh). Za osobu koja je u potpunosti zauzeta sviješću i koja djeluje samo kroz darmu, to zaista nije važno. Ali ako je potrebno, definitivno će zadržati svoje tijelo na nekom mjestu ili će reći: „Spalite to“. Vasudevan svami je želeo da se njegovo tijelo kremira. To smo i uradili, a ja sam lično potopio pepeo u Gangi. To je prema želji učitelja. Niko o tome ne može ništa da kaže.

P: Prana pratišta (Prana pratishtha) na Vigrahasb dešava se od doba Maharišija i Sidija, ali Pranapratišta u zabilježenoj verziji, onako kako se osjeća u meditaciji Moć Čistote zaista je nevjerovatna savremena pojava. Možete li to detaljnije objasniti?

M: Prana pratišta indukuje energiju na poseban način, koristeći metodu, u idol. To se takođe mora održavati. U indijskoj tradiciji, mi imamo tradiciju Sanatane. Veliki majstori su prepoznali Vrhovnu Svijest kao sveobuhvatnu i iz nje su izveli 330 miliona varijanti. Zašto baš taj broj? To predstavlja 33%. Dakle, 330 miliona božanstava – božanstvo znači potencijalni bogovi, koji mogu imati oblik, koji ima forma/dijagram – yantra, koji ima frekvenciju – mantra i koji ima trajanje i svrhu, u stvari jasnu svrhu; svako od njih ima ukus i ideal iza sebe. A obrazac se stvara na osnovu ideala, dijagram se stvara prema zahtjevu intenziteta, frekvencija se stvara po efikasnosti. Sve su to uradili veliki majstori. Kako obožavate ovih 330 miliona božanstava? Majstori su rekli, obožavajte 33% vas, što je element duše. Kada obožavate element duše, kada se povežete sa svojim elementom duše, tada nećete vidjeti razlike. Ne možete da vidite ljude; ne možete da vidite ptice ili životinje. Vi samo vidite dušu u sebi i dušu u svima. To je „Namaste“ „Ja nisam ja. Postojanje u meni klanja se postojanju u vama“. Dakle, ja ili moj faktor ili ja faktor se rastvara. Vidimo samo faktor postojanja. Ono što nas održava je element duše i mi unosimo u idol taj element duše koristeći određeni sistem. Sve što je za idol znači i za ideal. Tako je stvoren idol. Ima veličinu koja može zadržati energiju, ima svoje metode obožavanja za održavanje i takođe ima svoje bhaavs ili arome koje se održavaju.

Moć čistote je u osnovi meditacija da se otkači – otkačiti se od prošlosti, gdje ste u stanju da blagoslovite. To znači da se vaš nivo čistote svakim trenutkom povećava, jer kada se odvojite od prošlosti, vi ste u sadašnjosti. Kada nemate nikakve veze sa prošlošću, ljudima, situacijama, vremenom i emocijama, vi ste čisti. Čistota iznutra će vas stabilizovati i ta stabilnost će vas učiniti blistavim. Zašto se snaga čistote širi? Jer to stvara izuzetnu razliku u životima ljudi i oni to osjećaju. Osjetio sam da je neprocjenjiva. Zbog toga je besplatno, kako bi je svi mogli doživeti. I ne tvrdim da je moja. Došla je meni. Ne prisvajam je ni u kom obliku, bilo da kažem da je moja ili da sam je stvorio. Dogodila se preko mene i došla je na svijet, jednostavno je tako. Kako se efekti dešavaju? Rekao bih da ne analizirate. Analiza automatski oduzima miris. Lijep cvijet lijepo miriše, ali neće biti tako lijep ako počnete da gledate odakle miris dolazi, cvijet će biti uništen. Tako da mislim da je bolje ne analizirati. Doživite je, uživajte i oslobađajte se. To je najbolje.

P: Šta jednu planinu, poput Kajlaša ili Arunačala, čini važnijom od ostalih običnih planina za tragače i kako su povezani sa Šivom? Da li je Šiva fizički živjeo na ovim lokacijama? I da li je Ma Parvati fizički meditirala u Gurikundu?

M: Da li su fizički živjeli tamo ili ne, bilo da je efekat tamo ili ne, to je na pojedincima da iskuse. Ako kažem nešto, postat će koncept, ali pogledajmo zašto su neka mjesta toliko važna. To je zbog tamošnje energetske konglomeracije. Mjesta imaju svoju frekvenciju i energiju ili snagu. Svaki dio zemlje ima svoj vibracioni nivo. Sve je drugačije, baš kao i ljudi. Svako od nas ima svoj nivo vibracije. Kad postojimo sve više u sebi, um, intelekt, ego se okreću prema unutra i potpuno smo usklađeni, postajemo moćni. Tada počinjemo da iskazujemo sve više i više svjetlosti. Slično tome, imamo i sva ova mjesta koja imaju svoju frekvenciju i sabranu energiju, zasićenu energiju, koja privlači ljude tamo. Pa šta je Šiva? Šiva je stanje, stanje potpune odvojenosti. Ovdej odvojenost podrazumeva onog ko je potpuno zaokupljen sobom i potpuno je u stanju ispunjenosti ili mira. Mir/spokoj je povezan sa ispunjenjem. On, takođe, predstavlja ljudsku težnju, najveći potencijal. Tako da to mjesto može privući takvu energiju. Da li Šiva kao oblik živi tamo, to nije bitno. Ali stanje Šive se tamo doživljava. Stanje mira. Kajlaš efekat. To se tamo doživljava. Tako da, to vjerovatno privlači ljude.

Što se tiče Arunačale, nisam siguran da li sam pričao o mom iskustvu ranije, ali sam pisao o tome u časopisu Jogi Ram Suratkumara koji je nedavno objavljen. Imao sam to iskustvo gdje sam ulazio u planinu Arunčala i jedan Svami sa golim grudima, koji je nosio samo doti, rekao je: “Uđi i nastavi da hodaš”. Ušao sam u pećinu i postajalo je sve tamnije i tamnije. Rekao je da nastavim da hodam. Bio je iza mene i nagovarao me da hodam. Nisam mogao da vidim, ali ušao sam i prošao sam skroz unutra, a zatim je polako počelo da se osvjetljava. Hodao sam dalje, a on me je zamolio da nastavim da se krećem i stigao sam do mjesta gde je bio otvoren prostor, veliki prostor, poput malog umivaonika, malo zakrivljen u sredini, puno platformi poput stolica, iako ne stolica, bilo je poput formacija u stijeni, gdje su ljudi meditirali i svi su blistali u zlatnoj boji. Tada sam shvatio da ta boja nije od njih, već boja prostora. Prostor je zlatan i kada zlatno svjetlo padne na sve, svi izgledaju zlatno. Takođe sam mogao da osjećam da su svi poput kristala, prozirni, velike brade i vrlo vitki. Svi su izgledali vrlo slično i meditirali su. U početku sam mislio da je zlatno doba, prije simbolika zlatnog doba. Kasnije sam shvatio da je to Sidaloka (Siddhaloka). Zatim je rekao: “Idemo.” I izašao sam sa njim. To je bilo iskustvo! Kasnije kada sam o tome pričao Devi Ami, ona je rekla da je to zapravo Sidaloka; ono što vidite napolju je samo školjka. Zapravo, parikrama obilazi Sidaloku i mogao sam takođe vidjeti da je korijen idola Arunačala Šive unutar ovog portala. Tamo je ogroman svijet. Mogao sam da doživim ovo stanje. Taj efekat je dugo ostao. Čak i sada ostaje, kad pričam o tome, osjećam to. Dakle, ove stvari postoje. Razni nivoi majstora djeluju iz raznih nivoa. To su sve bezvremenski prostori, prostori u kojima ne možete da mjerite vrijeme i prostor. Ovo su mjesta stvorena za određeni efekat. Sljedećeg dana naši ljudi su željeli da posjete hram Arunačala Šiva. Ja nisam mogao da idem, jer sam bio uronjen u tu viziju. Kada sam kasnije stigao u Bangalor, neka osoba se javila rekavši da Svami želi da se vidimo, pa smo se našli. Svami je rekao, htjro sam da ti kažem da te Arunačala Šiva čeka, nisi mogao da ideš, ali moraš otići. Odmah sam se sutradan vratio da pokupim daršan od Arunačala Šive. A u to vrijeme je sve bilo dobro organizovano. Kada sam otišao tamo, jedan od sveštenika je došao da me primi i ušli smo unutra, imali smo daršan i vratili se. Sve je međusobno povezano.

Ovo je malo odstupanje od teme, ali ono što govorim je da svako mjesto ima svoju frekvenciju. Svako mjesto ima svoju relevantnost. A na osnovu vaše frekvencije, vaše veze, privući ćete to mjesto. Inače ćete osjećati kao da ne treba da idete tamo. Ono što vas privlači ka nekom mjestu je kompatibilnost frekvencije i to je tu za sve nas. I kao što rekoh ranije, niko nije viši, niko nije niži. Ne možete da poredite. Sve je to individualno. Znači, ako vas privlači osoba, ličnost, vrijeme ili prostor ili mjesto ili čak brdo ili planina, shvatite da postoji kompatibilnost frekvencije. To je razlog za sve ovo. Ali definitivno u ovom svijetu postoje brojne frekvencije koje djeluju. One imaju svoje prostore koji su poput izraza tih frekvencija, konglomeracije i to vas privlači. A neki od naših ljudi su u 2016. godini otišli i fizički dotakli Kajlaš. To je veoma, veoma teško, veoma rijetko, veoma teško, vrlo opasno, ali uspjeli su. Koliko je života potrebno da biste stigli tamo? Pa šta je to omogućilo?

Samo jedna stvar – podobnost; podobnost kroz određeni vremenski period. Naravno da čistota namjere ima veliku vrijednost, ali još važnije je da ste to zaslužili. Došlo je vrijeme kada je sve sjelo na svoje mjesto. Vrijeme je bilo za to. Ne možete sve definisati. Ne postoje stroga pravila za njihovo kreiranje. Otuda svako mjesto ima svoju vrijednost i rekao bih da gdje god da odete osjetite mjesto, doživite mjesto, nemojte se samo slikati sa njim u pozadini. To treba osjetiti. Svako mjesto treba osjetiti. Svaku osobu treba osjetiti. Kada se povežete srcem, šta god to bilo, bilo da je osoba ili mjesto, ono ostaje. Uvijek ostane. Kad god se povežete sa bilo čim svojim umom, to se može promijniti, jer naš um ne može dugo da podržava nešto. Kad god se povežete sa nečim ili nekim sa vašim umom shvatite da je to privremeno. Kad god se sa ne;im povežete srcem, šta god da se desi na svijetu, to će ostati, zauvijek; kad nešto znamo u potpunosti napamet što se na engleskom kaže by heart (bukvalni prevod-srcem) rekao bih znači povezati se sa sviješću i tada će to ostati zauvijek.

P: Da li je moguće da imam namjeru da nosim duše i drage osobe sa sobom na hodočašće na Kajlaš?

M: Automatski se tako događa. Zbog hodočašća takvog intenziteta gdje putujete, ne putujete sami. Vi uzimate čitavu lozu, pretke. Svi ti ljudi koji su željeli da idu, a nisu mogli ili ljudi koji su povezani sa vama kroz odnose, sve ih nosite. Ranije smo to radili, a i sada to radimo i u našoj Kajlaš jatri – pitamo vas da li želite da sponzorišete nekoga u slučaju da ne možete da odete. Često ljudi, ako ne mogu ići, sponzorišu nekoga u ime sebe i svoje porodice. To je uobičajna praksa u Indiji. Ranije je to bio Kaši ili Varanasi. Do Kašija se sad vrlo lako dolazi, postoje letovi. Ranije je tamo bilo veoma teško doći. Pa kad neko nije mogao otići, angažovao bi nekoga ili pomogao nekome drugom da ode. Skoro kao da posjećuju to mjesto. To još uvijek radimo – obrazac to predviđa; „Da li biste željeli nekoga da sponzorišete?“ Uobičajeno je. Nije da neko mora da sponzoriše, ali onda pružamo opciju. Ako ne možete da idete, pomažete nekome drugom koji je siromašan, da ide i onda će taj efekat doći i na vas. Oni će nositi sve.

Kad idete na neko mjesto moći, kad god se klanjate, to je uvijek za vas i vaše pretke. Linija dobija korist. Isto tako, činite dobro djelo, recimo, pomažete nemoćnima, hranite ptice, životinje, ribe i druga bića u prirodi, svima je od koristi, svim ljudima u familiji koristi. To će takođe osloboditi karmičku težinu sa vašeg ramena. Karmička težina roda je smanjena. Ovo je praktičan primjer – mnogi su mi rekli kada su počeli da hrane bića poput ptica i životinja, stvari su se razbistrile, blokade su se uklonile. Možda zvuči vrlo jednostavno, ali ima svoj efekat.

P: Ako je čovjekov mozak oštećen i osoba nije svjesna normalnog sebe, kakvo je stanje duše i uma?

M: Veza sa odnosima je dio srodstva duše, gdje grupa duša odlučuje da postoji zajedno u isto vrijeme, na istom mjestu, u određenim odnosima, kako bi doživjela određene ukuse. Dakle, osoba koja nije dostupna društvu, kao punopravna osoba, na neki način održava vezu u odnosu, nastavlja se i osoba ima vremena do sljedećeg rođenja; oni čuvaju tijelo, oni održavaju postojanje i održavaju odnos; pa veza ostaje. Takođe, iskustvo ljubavi ili brige ili iskustvo bilo koje vrste koju žele da se dogode ili se dogode, čak i bez uma koji postoji, jer tijelo postoji. Ponekad, nikad ne znate, i oni mogu biti svjesni i nauka je dokazala da su osobe kojima je mozak očigledno mrtav ili one koje su bile u komi, su na određeni način razumjele sve što se oko njih događa. To je moguće. Dakle, svako ko živi sa sviješću, povezanošću, ljubavlju, to se konačno svodi na iskustva koja ste željeli da imate u životu. Na kojem nivou, koliko ili koliko dugo ne možemo reći, to zavisi od karmičkih granica.

P: Zašto nije odgovoreno na sve iskrene molitve?

M: To je opet karmička dozvola. Iskrene molitve su odgovorene znači da su mnoge želje … (smeh). Znate, dobijate samo ono što zaslužujete. Ono što vam je dato je ono što zaslužujete. Ima puno želja i ne mogu se sve ispuniti. Naravno, ako je želja dovoljno jaka, ispunit će se, možda ne u ovom životu. To bi moglo preći na drugi život. Sve što se događa u ovom životu je unutar granica karme i ima karmičku dozvolu, i zato se dešava.

Sve se događa u svoje vrijeme, kojeg se moramo sjetiti. Dakle, to se možda neće dogoditi odmah, jer čitavog plana nije bilo, čitav dnevni red nije bio tamo. Kada se dogodila prvobitna želja, desila se želja koja je stvorila ovaj život, toga nije bilo tamo. Nove će biti sakupljene; sve se čuvaju kao želje koje do daljnjeg čekaju da se ispune. U nekom drugom vremenu i drugom prostoru, desit će se i u to vrijeme ćete možda reći da ne želite to. Ali to ćete imati.

P: Kad me bilo koji član porodice Mohanđi pita nešto kao, da li idem na hodočašće u Peru ili Kajlaš, ja to odmah uzimam kao znak od Vas, izuzetno se trudim, čak i izvan svojih mogućnosti da to učinim. Da li sam naivan? Kako mogu znati kada zaista dobijam znak od Vas?

M: Kada ti bilo ko dođe, naravno da postoji povezanost, ako te neko pita da nešto daš, postoji veza. Bilo da je iz porodice Mohanđi ili iz globalne porodice ili bilo ko, to morate sagledati objektivno. Šta vam je dostupno? Šta je za vas moguće? Vi treba da isporučujete samo po tome, a ne po onome što drugi očekuju da uradite. Mnogi ljudi imaju mnogo očekivanja od vas. Ali ono što vi možete dati je prema vašem vremenu, prostoru i kapacitetu. Ovo bi trebalo biti vrlo jasno. I trebalo bi da budete u stanju da jasno kažete: „Gledaj, čuo sam te i učinit ću ono što mogu. Ne mogu da garantujem ispunjenje svih očekivanja“. Ako se to razjasni, vi ste slobodni, a druga osoba je oslobođena. Uvijek se potrudim da to kažem, ne obećavam. Pokušavam da dam više nego što oni misle, ali ne obećavam. Kada obećam, to postaje obaveza. Sa tim je povezana i emocija. Ali, slušam, razumijem, predajem prema onome što je moguće, prema onome što je karmički dozvoljeno ili bez kršenja karmičke strukture. Tako radimo. Tako bi trebalo da djeluju ljudi oslobađajućeg puta. Mi ne manipulišemo. Ne treba obećavati ono što ne možemo da damo. Treba da damo samo ono što možemo ili u okviru svog kapaciteta i kapaciteta onoga ko prima, tako da sve ima svoj sinhronicitet i harmoniju. Vrlo je važno.

P: Mogu li da zamolim Mohanđija, saosjećajno, iskreno, nesebično ljudsko biće da eksplicitnije i detaljnije govori o Mohanđiju, savremenom Avataru?

M: Mislim da je ovo previše laskavo… (smeh). Radije bih rekao da sam ja ti. Posmatraš me takvog kakav si ti. Šta god da sam u stvari nema vrijednost. Svaka osoba me gleda i vidi onakvim kakva je ona sama. To je jedina relevantnost u ovom životnom vremenu. Jer, mogu biti bilo šta i mogu reći da sam nešto. To nema nikakve vrijednosti, jer je moja vrijednost u vašem životu vaša jedina stvarnost vezana za mene. Mislim, možemo razgovarati o mnogim stvarima. Sve ove stvari su takve kako ih vi vidite. Možete me gledati kako ste rekli. Neki me gledaju kao ludu osobu, ekscentričnu, kao osobu sa kojom se ne treba baviti, negativca … tako da su i te misli tamo. Svijet je raznolik. Zašto onda govoriti o tome ko smo? Ono što je bila naša prošlost, što je naša linija, nema vrijednost. Osjećam da je moja neto vrijednost koliko dajem Zemlji. O tome se radi i to se, takođe, zasniva na mojim efektivnim godinama kada radim nešto dajući zemlji. Sutra ne znam šta ću moći raditi, kako ću raditi. Ne znam. Nemam plan. Nikada ne vezujem ljude. Volim da vas vidim slobodne. To je moja želja i način na koji radim. Želim da vas vidim potpuno slobodne, pune energije, potpuno moćne sa mogućnošću da mnogo doprinesete svijetu. To je moja želja i to pokušavam osnažiti.

Dakle, pokušavam da radim šta mogu, a ne znam koliko sam efikasan. Možda će neki reći da sam bio efikasan, neki će možda reći da nisam. Neki mogu reći da sam bio dobar, neki mogu reći da nisam. Takav je svijet. Ljudi vas gledaju vlastitim očima i oni mogu djelimično razumjeti ili čak teško razumjeju. Vrlo rijetko, oni potpuno razumiju, ali to je život. Samo bih htjeo da kažem jedno: „Ne gledaj u mene kroz uši“. Oči su ti date da me gledaš. Kada kažem nemojte me gledati kroz uši, mislim kroz riječi i mišljenja drugih o meni. To može biti vrlo pogrešno. Ljudi mogu dati bilo kakvo mišljenje o bilo kome, ali to je njihovo vlastito mišljenje. Ne samo ja, shvatite da to ne bi trebalo da koristite za gledanje u svijet. Ako na svijet gledate kroz uši, ne vidite. To je velika greška koju ćete počiniti. Inače je svijet u redu. Ako ste puni energije, ako ste veoma svijetli, cio svijet je sjajan. Dakle, ja nisam velika stvar u ovom svijetu, radim svoj posao i poslje moje smrti će neko drugi obavljati ovaj posao, prije mene mnogi su radili ovaj posao. Svi imamo svoj značaj u različitim stepenima i volim da ostanem u tom razumjevanju. Ako sam vaš život dotakao pozitivno, zahvalan sam postojanju, tradiciji.

Nikada u prošlosti nisam pravio nikakve planove. Nastaviću da sijam svjetlo, koliko god mogu. Bez obzira na oblake, pokušavam da dam svjetlost, ali ljudi me prihvataju ili odbacuju takvog kakvi su oni, a ne kakav sam ja. Ne kažem ništa o tome. Stvarno cjenim i mislim da je pomalo laskavo, ali poštujem to i klanjam se toj misli i tim riječima. Volim pozitivne diskusije, te nastavimo pozitivno. I još jedna stvar, ako me zaista volite, voljeo bih da svjetlite jarko svjetlo za ovaj svijet. Ako ste zaista povezani sa mnom, ako osjećate Mohanđija, izrazite to svijetu. Dajte svijetu tu svjetlost i neka svijet bude sjajniji i svjetliji. Ne možemo učiniti puno više. Samo se možemo dati svijetu. Ranije 2003. godine, kada je osnovana ACT fondacija, neko mi je postavio pitanje, šta je vaš ulog u ovu fondaciju? To je prije nego što je Mohanđi Fondacija osnovana. Odgovorio sam da je Mohanđi ulog u ACT fondaciju, ja sam. Tako da ste najbolje ulaganje u ovaj svijet vi sami. Toga bi se uvijek trebalo sjetiti. Bilo koji novac, bogatstvo ili neki drugi predmet koji vam je došao u određeno vrijeme, mogao bi da vas napusti. Ali, ako investirate sebe u ovaj svijet, to će ostati zauvijek. Mislim da je to najbolja moguća investicija i želim vam uspjeh. Želim vam veliki uspjeh. Sijajte sjajno, sjajnije od Sunca, sjajnije od milion sunaca i tada je život vrijedan toga. Imate pravo na to, imate snage da to učinite. Onda imamo nešto da uradimo zajedno.

Želimo vam uspjeh. Hvala vam!

Komentariši