Možete imati milion pitanja, ali odgovor ste vi. Sve započinje sa vama i sve se završava sa vama.
P: Šta je važnije u duhovnosti – vjera ili objektivnost?
M: Biti praktičan. To je veoma važno u duhovnosti. Duhovnost nije odvojena od vas. Duhovnost je vaša povezanost sa vašim duhovnim aspektom, što je aspekt svijesti. On ima tri dimenzije, budno stanje, stanje dubokog sna i stanje snova. Vi doživljavate ovu inkarnaciju kroz navedena tri stanja – svoj život na zemlji, kroz tri stanja, svaki dan, 24 sata. Dakle, dok ste budni, vrlo je važno biti praktičan. Na primjer, mnogi su došli kod mene i pitali, koji je pravi put? Ne možete generalizovati pravi put, jer je individualan; jer je takav kakavi ste vi. Neki vole da dožive predanost, bhakti, jer je njihova orijentacija bhakti. Neki ljudi vole put znanja, pitanja i odgovore, jer djeluju iz svog intelekta. To ne možete poreći. Oni su takvi, tako da kada neko funkcioniše iz intelekta, potrebni su mu odgovori i to je gyana marg – put znanja. Zatim tu je put služenja. Ljudi na tom putu su veoma srdačni. Oni žele da služe svijetu. Oni sve vole. Oni su veoma saosejćajni. Ljubaznost ih preplavljuje. Sve su to znaci Karma jogina, nekoga ko je tu zbog svijeta. Dakle, vrlo je važno da prepoznamo našu orijentaciju i trebalo bi da na osnovu naše orijentacije odaberemo naš put. Dakle, nikakva generalizacija nije moguća. Zato sam rekao da je praktičnost veoma važna. Objektivnost nije toliko bitna koliko praktičnost. Čak i ako vam guru ili duhovni učitelj pruži nešto što ne možete da koristite, vodi vas ka metodi koja vama nije pogodna, trebalo bi da budete vrlo praktični vezano za to. Trebali biste reći da vam to ne odgovara i umjesto toga odaberite nešto što vam odgovara, jer se cjelokupno duhovno putovanje odnosi na vas. To je slično situaciji kada vam neko daje odjeću koju ne možete da obučete; vi ne pokušavate da se nekako uklopite u odjeću. Možete imati milion pitanja, ali odgovor ste vi. Sve započinje sa vama i sve se završava sa vama. Kad se probudite, vaš svijet se probudi. Kad spavate, vaš svijet spava.
Svijet postoji, ali postojeći svijet nema vrijednost za vas, osim ako se ne probudite. Ako se ne probudite, ne vidite svijet. Jednostavno je. Dakle, moramo biti praktični. Ako niste praktični, propuštate život, jer smo zasnovani na konceptima – konceptima i mišljenjima drugih. Oni su drugi. Oni su takvi kakvi su oni, ne takvi kakvi ste vi. Treba da imate život spram vas. Ovo je veoma važno. Samo tada, on postaje realan. Ako život prođe bez potpunog usklađivanja sa vašom prirodom, sa vama, onda je to izgubljen život. Pokušavali ste da postanete nešto, pokušavali ste da se poredite ili ste cio život pokušavali da se pozicionirate. To ne funkcioniše na taj način.
Rođeni smo sa određenom frekvencijom i ta se frekvencija može mjenjati samo promjenom svijesti.
Promjena svijesti u potpunosti zavisi od toga koliko prihvatate sebe.
Svijest se neće promjeniti ako ne prihvatite sebe.
Dakle, prihvatanje sebe ovdje ima veliku vrijednost.
Prihvatanje sebe – to je veoma važno. Nije važno da li prihvatate mnoge stvari oko sebe; jer kad spavate one ne postoje za vas. Postojite kao osoba koja sanja, kao osoba koja je u dubokom snu. Postojite kao osoba koja je budna. Dakle, „Vi“ ima veliku vrijednost.
Svakako bi trebalo da prisustvujete u sebi. Ako niste prisutni u sebi, propuštate život.
Dakle, moje mišljenje je da praktičnost treba biti na prvom mjestu, prije nego što pokušate da budete duhovni. Ionako ste duhovni, bez obzira da li vam se to sviđa ili ne. Jer biti duhovan predstavlja vašu vezu sa tom svjesnošću ili povezanost sa svjesnošću da vas duh u vama vodi. Cio ovaj šou vodi svijest, energija koja stoji iza njega.
Svijest djeluje i ima tri različita oblika (bhaav), koji su budnost, dubok san i snovi.
Jednom kada je vaša svijest iznad ova tri stanja postojanja, ona se prebacuje na četvrto stanje. Ono se zove se Turija – četvrto stanje.
Turija je poput svjedočenja. To je objektivno svjedočenje prethodna tri stanja. Dakle, sve ovo je dio vas. I sve počinje sa vama.
Ako ne prepoznate i ne pristajete na ono što jeste, onda to utiče na vaše putovanje. Molim vas shvatite ovo vrlo jasno – duhovnost nije aktivnost. Tu se ne radi se o aktivnosti, niti je vezano za izvršavanje različitih aktivnosti. Tu se ne radi o susretu sa mnogim majstorima ili odlasku na neka mjesta. Svi vam pomažu, ali sve ste to vi. Duhovnost je vaša transformacija u višu svjesnost, na nivo svjesnosti gdje vidite samo svjest na djelu, ništa drugo. Ništa drugo nije važno. To je svijest na djelu, kroz biljke, drveće, životinje, ptice, sve – svijest djeluje. I to postaje vaše iskustvo. Vaše iskustvo postaje svijest na djelu.
Tada počnete da razumijete sebe: „Oh, ovo je taj šou! Ovo je drama koja se odigrava. Ja sam glumac; Ja igram različite uloge, baš kao i svaki glumac koji bi igrao različite uloge u igranom filmu.” Igramo različite uloge – ulogu oca, djeteta, muža, žene, možda ulogu pješaka, kupca ili prodavca, ma šta bili. Glumite sve ove višestruke uloge i glumite ih dobro.
Čak i situacije, kao što je situacija zbunjenosti, u kojima je vaša jasnoća vrlo niska, budite ta zbunjenost 100% u tom trenutku. Jer je to vaša stvarnost u tom trenutku. Međutim, u nekim situacijama ste uzbuđeni i sretni, veoma sretni. Budite sreća u tom trenutku. Budite sreća. Ne situacija, jer suština te situacije je sreća. Situacija je izrodila to stanje ili mogućnost da budete u tom stanju, stoga postanite to. Nekada smo u dubokom očaju i tuzi, budite tuga u tom trenutku. Budite suština toga. U svakom trenutku i prema onome što vam je dato, budite upravo to. To je nivo ispunjenosti koji možete imati u životu. Svaki trenutak ispunjenje. Bez otpora. Bez poređenja. Bez kritike. Ne sudite. Na putu oslobođenja, osuđivanje sebe i osuđivanje nekog drugog su jednaki. Jer kada počnete da gledate na sebe kao na karmičko biće, kada napravite korak unazad i pogledate sebe, vidjet ćete da ste i vi drugi glumac u cjelom ovom svijetu, drugi igrač, drugi objekat, sa trajanjem; mi imamo određeno vrijeme na zemlji. Tako da ne vidite veliku razliku između drugih ljudi i vas. Svi su glumci. Svi se vrte u ovom svijetu igrajući svoj čin i kada to shvatite znaćete da kritikovanje sebe, osuđivanje sebe, krivljenje sebe, sam osjećaj krivice su u suštini isti kao oni koje gajite i prema drugim ljudima.
Nema drugih ljudi. Sve su to izražavanja. Brojna izražavanja. Sve je pitanje vremena. Sto godina kasnije, nećemo biti ovdje. Dakle, svako je samo igrač i glumac. U ovom poduhvatu treba da postoji potpuna harmonija, mjesto događanja i svi ljudi koji se tu nalaze treba da budu u harmoniji. Treba uključiti i druge vrste živih bića. Sva bića svih vrsta su ljudi, jer imaju ličnosti. Šta god da ima ličnost, to je osoba. Na taj način ćemo vidjeti čitavu Maju – igru uloga. Kad kažem Maja, to je nešto što se transformiše, što se mjenja. Kad kažem Mata, to je nešto istinito i nepromenljivo. „Maja“ – vidimo funkcionisanje u ovom svijetu, sa potpunom Majom, prelijepa drama koja se odigrava svakog trenutka i znaćete da svjedočite. Ovo je objektivnost. To se vama dešava. Vi je ne stvarate.
Kad je kreirate, uključujete svoj um. Kad uključite svoj um, imate vlasništvo. Kada imate vlasništvo, imate Karmu. Vlasništvo je glavni sastojak Karme. Kada imate vlasništvo, posesivnost nad stvarima ili položajima, to stvara Karmu. To stvara emocije. Emocija je lijepak koji lijepi misao ili riječ za vašu podsvijest i koja vremenom postaje vaša navika ili potreba, želja ili obrazac. Ovo mora da bude vrlo jasno. Dakle, biti objektivan je važno, ali biti praktičan je ono što je važnije i takođe vas molim da shvatite, nemojte da se povezujete sa majstorom ili stazom ili vježbom misleći: „Oh, ovo će me sada promijeniti.“ Vi se mjenjate, ne nešto drugo. Sve što je izvan vas je vodič, ogledalo, mapa puta. Koliko ćete imati koristi od toga, zavisi od toga koliko dobro ga koristite. Ako ga ne koristite, ostaje takav kakav je i nije problem. Ali ako ga dobro iskoristite, transformisat će vas. Dakle, vaša transformacija je krajnji cilj. Ništa drugo. Ništa drugo ne može biti cilj. Vaša transformacija je vaš znak duhovne stabilnosti. Duhovnost će vas transformisati.
P: Sve loše što se dešava u svijetu se pripisuje Karmi. Ovo uključuje zvjerstva koja se događaju kao silovanje male djece, ubijanje ljudi na svetim mjestima, itd. Da li koristimo izgovor Karme kao način bjekstva od naše Dharme prema društvu? Zašto duše nisu bile zaštićene od strane Uzvišenog?
M: Mislim da je to pogrešan način gledanja na problem. Mislim da naš pravosudni sistem nikad ne govori o Karmi, bar nisam čuo za to. Mi tako govorimo. Pravosuđe brine o raznim stvarima društva pomoću zakona i mislim da tako i treba da bude. Postoje određeni razlozi za stvaranje određenih efekata, jedan od njih je kolektivna svijest. Kolektivna svijest je svijest grupe ljudi. Opet se to svodi na svakog pojedinca. Vaš svijet je takav kakvi ste vi; vaš svijet je odraz vas samih. Sada da odgovorim zašto neki ljudi imaju određene perverzije, određene psihološke poremećaje, obično na generički način možete reći da je to potiskivanje – suzbijanje nečega. Ljudska bića i sve druge vrste pokreću instinkti. Instinkt je osnovna pokretačka snaga kreacije. Šta je glavni instinkt? Instinkt preživljavanja. Instinkt za preživljavanje ima dva glavna aspekta, prvi je naša potreba za hranom kako bi održavali tijelo, a drugi aspekt je potreba za seksualnošću kako bi održavali vrstu. To su dva važna aspekta. Pored ovih, postoje i brojni drugi aspekti. Ako ste u mogućnosti da pogledate širu sliku, vidjet ćete da svaka životinja, svaka ptica, svaki gmizavac, u stvari, svako biće ima instinkt za opstanak i oni takođe love hranu. Instinkt za opstanak zavisi od njihove orijentacije i vrste. Oni imaju klanove i granice. Sve to čuvaju radi opstanka; ljudska bića takođe. Ali kod ljudskih bića postoji razlika. Djeluju i pomoću inteligencije i mašte. Ovo je razlika između ljudskih bića i drugih vrsta. Sva dešavanja koja vidite u ovom svijetu povezana su sa inteligencijom i maštom gdje se instinkt ponekad smatra inferiornim. Smatra se sirovim. Tada se dešava potiskivanje. Potiskivanje izaziva poremećaj. Možete vidjeti da mala djeca nemaju takve probleme. To je zato što su veoma prirodni. Kako postajete prirodniji, tako postajete opušteniji i u skladu s prirodom.
Zakon Darme – šta je Darmički zakon? Darmički zakon zasnovan je na prirodnosti. Sve je prirodno. Biti prirodan. Biti jedno sa prirodom. Jedna frekvencija. Frekvencija znači da mogu biti različite frekvencije ukorejnjene u jednoj frekvenciji. Darma je veliki supstrat, na osnovu kojeg je Karma operativni sto. Karmički zakon znači želje kojima je potrebno ispunjenje; to izaziva rođenje, događaje, iskustva i smrt. Ovo je Karma zasnovana na Darmi. Darma je supstrat, tlo. Karma je naš operativni obrazac ili naša mapa puta za postojanje. Treće je ljudski zakon. Ljudski zakon je povezan sa društvenim blagostanjem i opet je sve povezano sa preživljavanjem. Ako pogledate sve ljudske zakone, oni se zasnivaju na mirnom preživljavanju. Sada u ovom društvu postoje različite vrste ljudi, 7.5 milijardi ljudi. Svi su oni univerzum za sebe. Svi su oni u svom sopstvenom svijetu ili su sopstveni svijet, sami po sebi. Tako da na ovom svijetu ne možemo imati uniformnost, jer ih je stvorila Karma, neispunjene želje.
Međutim, ako postoji neka vrsta suzbijanja, interes koji će preovladati je ispunjenje toga. Dakle, kad god potisnemo, poreknemo, izbjegnemo ili učinimo nešto grešnim, povežemo krivicu sa tim, itd., to će definitivno ostati unutar nas i postati nešto drugo. Kada nešto neprekidno i dosljedno potiskujete, to će postati vaša preovlađujuća emocija, potreba ili želja za ispunjenjem. To je tako. Jer vidite, ako vam neko u vašem životu kaže: “Hej, ne možeš to imati!”, to bi bila vaša jedina misao. Glavna poenta je da ćemo uvijek razmišljati o onome što je odbijeno, čak i ako nije značajno u životu. To je ljudska priroda.
Dakle, sa ovakvom strukturom, kreacija nas je učinila ovakvima. Izvjesne stvari kada se vremenom potisnu, na primjer, zlostavljanje koje se dogodilo u djetinjstvu, ta osoba odrasta sa strahom od potencijalnog zlostavljanja. Neki ljudi strahuju od krađe u kući i privlače je. Oni privlače taj efekat. Tako da kad god se nečega bojite, nešto potiskujete. Kada razmišljate o nečemu što je nezdravo ili nije dobro (ne govorim o zdravoj hrani ili nezdravoj hrani), nečemu što je tabu, to je ono čemu težimo. Pamtite to. Uvijek nam je na pameti i pokušavamo to da dobijemo. To je u ljudskoj prirodi. Zbog takve prirode jedino rješenje je prava svjesnost. Potrebe i želje su beskrajne, ali svoju svjesnost možete dovesti na nivo u kojem se najviši čovječiji potencijal može doživjeti tokom života, a to je saosjećanje, ljubaznost, bezuslovna ljubav, nesebičnost, druženje bez poređenja, zajedništvo. To možemo da njegujemo.
Takođe, čvrsto vjerujem da biste od djetinjstva, na nivou škole, trebali imati više savjetnika – ljudi koji razgovaraju sa djecom. Mnogo puta ne razgovaramo sa djecom. Mi smo zauzeti da ih ukalupimo baš onako kako želimo i to uzrokuje puno nevolje u njima. Oni nisu prirodni, jer su u trci za nečim. Uvijek trče za nečim i to je ono što ih treniramo da rade. Treniramo ih da budu sve više i više orijentisani na rezultate, a ne na ispunjenje. Ispunjenje se ne događa na ovaj način. Dok prolaze kroz obrazovanje, uče ih kako da zarade novac. Kad odrastu, takođe pokušavaju zaraditi novac. Ali čemu služi ovaj novac? Oni vjeruju da kada imaju mnogo novca mogu imati sjajan život. To nije tačno. Nema garancije. Možete imati puno novca i možete biti potpuno nesretni. Mnoge možemo vidjeti kao takve. Nesigurnost može da raste sa novcem, takođe. Ali mi ne treniramo djecu da budu zadovoljna. Dakle, mi ne vodimo računa o faktoru uma.
Sve do danas, mi smo zauzeti brigom o fizičkoj bolesti. Šta uzrokuje fizičku bolest u većini slučajeva? Uznemiren um izaziva fizičku bolest. Uznemiren um, nesigurnost, potiskivanje, depresija, sve ove stvari su povezane sa umom.
Život na Zemlji možemo iskusiti koristeći tri potencijala – um, intelekt i ego. Um je sjedište emocija. Intelekt je sjedište znanja ili mu trebaju odgovori. Ego je sjedište ličnosti. Ova tri faktora su za nas vitalna. Kad vas neko poštuje, cijeni, uvažava, pozdravlja, vaš ego je srećan, ego se osjeća smireno. Kad dobijete odgovore, intelekt je srećan. Intelekt traži odgovore. Ponekad će intelekt trebati odgovore koje će prihvatiti, što znači da odgovor nije istina, ali je onaj koji mu odgovara. To se zasniva na sačuvanim podacima, ono šta ste vi. Isto tako emocije, romantika, ljubav, razne životne emocije – one su hrana za um. Tako da u ovom režimu, ako se ne pozabavimo materijom uma, a to su um, intelekt i ego, propustiti ćemo život.
To je razlog za katastrofe kao što su ratovi, raseljavanja, krvoprolića, izrazi ljutnje, mržnje i nesigurnosti; vidite ogromnu količinu nesigurnosti. Ako niste nesigurni, nećete kritikovati drugog. Ovo je jednostavna istina. Ako uopšte gledamo na nekoga drugoga kao lošeg, to znači da imamo tu nesigurnost u sebi. Željni smo da se dokažemo. Ko želi da se dokaže drugima? Oni koji nisu sređeni iznutra. Ako ste sređeni iznutra, ne morate se dokazivati. Ljudi će vas prepoznati kao stabilnost, mirnoću. Ako ste uznemireni, niste sigurni, osjećate potrebu za dokazivanjem. Mi se stalno dokazujemo i na kraju se i toga umorimo. Zbog toga postajemo sve umorniji i nestabilniji. Dakle, veoma je važno razumjeti, čitavo društvo je izašlo iz nas, a svako djete je odgovornost društva, a ne samo roditelja. Svako djete njeguje društvo. Društvo njeguje svako djete, ne samo roditelji i nastavnici, nego društvo. Dakle, odgovornost društva je da djecu dovede na pravi put.
Sad ste postavili pitanje šta Bog radi. Bog radi upravo ono što radi vaša duša – ne upliće se, već pomaže vaš život. Jednom kad duša ode, vi to nazivate mrtvim tijelom, što znači da ovo tijelo, ovaj ustav nema nikakvu vrijednost. Bog je veća duša, cio univerzum je inspirisan i pokrenut energijom od ove velike duše, zvane vrhovna svijest. A Bog se ne mješa u vaše mikro stvari. Ne piše vam život. On čak ne piše scenario ni za svijet. Ono što on radi je da su prihvaćeni svi scenariji koji će imati junaka, zlikovca, komičara i svaku ulogu u njemu. Sve ove uloge su savršeno prihvaćene. Sve dok drama traje, zabava traje. I to je to.
Ovde ništa nema trajnu vrijednost. Svaka kreacija ima trajanje. Sve ima vrijeme, prostor, situaciju, relevantnost i smrt. Ovo uključuje galaksije i planete; sunce, mjesec, zvijezde, sve ima trajanje. Stoga Bog nema nikakve veze sa tim. Bog je vrhovna svijest, iz koje se desio sav taj manifestovani univerzum i u koju će se manifestovani univerzum rastopiti na kraju dana.
A mi smo kao mali mravi u cjelom sistemu; možda ni mrav, nešto sitnije od toga! Naš ego nas čini sjajnim, ali u suprotnom nemamo mnogo važnosti. Tako se Bog ne uključuje. Ali svako djete, svaka beba rođena na ovom svjetu je odgovornost društva, a ne samo roditelja. I društvo ih mora odgajati. Društvo se mora dobro ponašati. U svijetu korupcije, u svijetu konkurencije, u svijetu poređenja, kako očekujete da je svako djete individualno i slobodno? To je veoma teško. To je ono čime hranimo djete! Djete se hrani mislima o upoređivanju, mislima o takmičenju, mislima o uspjehu, a uspjeh znači da je neuspjeh neprihvatljiv. Sve ove stvari su stvorile djete na način koji naglašava – “Idi i ubij i pobjedi”. To učimo djecu.
Kao što sam ranije rekao za naše pjesmice iz vrtića, „Hampti dampti pao je i slomio krunu…“ To je bila katastrofa i niko to nije mogao popraviti. Stoga kažemo djetetu: „Ne možeš popraviti život, nije lako popraviti život.“ Ali to nije tačno. Ti si život. Život je ono što vidite i što izražavate i svi su u redu. Niko nije viši ili niži, niko nije učitelj, niko nije učenik, niko nije Guru, niko nije shishya (duhovni učitelj). Svako ima ulogu u ovom svijetu i sve one imaju rok trajanja. Ja to zovem efektivnim godinama. Efektivne godine su vremenski period u kom vi zapravo doprinosite ovom svijetu. Ostatak vremena svijet ne mari, niti je dobro za vas; vrijeme koje ste iskoristili za nagomilavanje bogatstva. Akumuliramo, sakupljamo i nakupljamo i konačno umiremo, ostavljajući sve iza sebe. I koja je poenta cijele predstave. Obično ljudi koji jure novac, bogatstvo, slavu, itd., ne shvataju da je to kratkog vjeka. To ima trajanje.
Takođe, ne očekujte da vas svi cijene. Zaboravite na uvažavanje, mnogi vas neće ni prepoznati. Mnogi će vas kritikovati jer se ne uklapate u njihov okvir uma. Ovo je sve dio postojanja. Kako se brinemo ili šta možemo učiniti u vezi s tim? Ne bi trebalo ništa da radimo oko toga. Sve se to dešava uglavnom zbog neosjetljivosti. Ne gledamo na cio ovaj svijet kao na raj. Ovdje možemo stvoriti raj. Samo budite skladni, samo prihvatite, samo volite. Svi mi imamo slabosti, svako biće ima slabosti i snage. Svako biće koje je hodalo ovom zemljom doživjelo je uspjeh i neuspjeh, to je sve dio života i ne možemo reći samo uspjeh ili samo neuspjeh. To nije tako. Samo snaga ili samo slabost, to nije tako. Svako ima sve – uspjeh, neuspjeh, snage i slabosti. Moramo ih sve prihvatiti. Umjesto toga, ako pokušamo da se dokažemo svijetu, sakrivamo svoje slabosti, velika je katastrofa i upravo je to uzrok svih ovih događaja o kojima smo razgovarali.
Kada mnogo toga potisnemo, kada sakrijemo svoje slabosti, tokom određenog vremenskog perioda, ono će iskipjeti. To će podsticati realizaciju. Šta će se onda dogoditi? To će izazvati katastrofu u životu, bilo da je to lični život ili društvo. Dakle, šta god da potisnete duži vremenski period, ono se izražava nasiljem ili ponekad na nekontrolisan način, u poređenju sa onim kako bi bilo, da je to usmjereno.
Danas svi mi doživljavamo prekomjerni bijes, nesigurnost povezanu sa gnjevom. Zašto se javlja bijes? Opet su potisnuta očekivanja. Kada očekivanja nisu ispunjena, dešavaju se razočaranja. Razočaranje izaziva ljutnju. A evo i kako je to. Nema drugog načina. Imamo ogromnu količinu potisnutih emocija. Očekujemo mnogo od sebe i drugih ljudi. Imamo očekivanja od društva. Uvijek govorimo o pravima, nikada ne pričamo o odgovornostima. Sve ove stvari stvaraju društvo koje je u eksplozivnom modu. Takođe ideje poput „moj Bog je bolji od vašeg Boga, moj Guru je bolji od vašeg Gurua“ nisu od koristi. Svaki guru, svaki bog, svaka religija, sve je nekome dragocijeno, poštujte to. Moramo naučiti da poštujemo sve. Osoba koja cjeni svog Gurua, osjeća će se dobro prema svom Guruu, zato ga cijeni. Ali to ne znači da su svi ostali loši. Svi ljudi imaju svoju relevantnost; poput vas – imate relevantnost na zemlji kao i svi drugi. Svi mi imamo relevantnost. Imamo svoje vrijeme i prostor za relevantnost. To se mora poštovati.
Na mnogim forumima predlažem da moramo imati mnogo više savjetnika u školama, samo da bismo razumjeli djecu, bili sa njima. Učitelji i roditelji su zauzeti. Ponekad nisu u stanju da dovrše ni svoj posao. Dakle, trebalo bi da postoji sistem savjetovanja. Samo postavite pitanja poput: “Jesi li dobro? Kako si danas? Ima li nečega o čemu želiš da razgovaraš sa mnom?„ Posjetio sam Mohanji Kā Aangan u Delhiju samo dva puta. Bio sam tamo na svoj rođendan, 23. februara, i bio sam sa svom djecom. Jedna djevojčica mi je prišla i pitala: “Sjećate li se mog imena?” To je zato što sam je prošli put pitao kako se zove. Rekao sam: “Sjećam se tvog imena.” Nije to očekivala. Kad sam joj izgovorio ime, bila je veoma sretna. Tada sam je pitao: “Jesi li sretna?” Rekla je, “Ne”. Nisam imao dovoljno vremena da razgovaram sa njom i shvatim kroz šta prolazi. Zato sam pozvao nekoga i rekao im da treba da pođu tamo i razgovaraju sa svakim djetetom pojedinačno, da razumiju šta su doživjeli, u idealnom slučaju bi trebalo da to bude žena. Ono što želim reći je da ne razumjemo šta djeca ovog društva doživljavaju. Pretpostavljamo da je sve u redu, sve bi trebalo da bude idealno; ovo su pretpostavke. Pretpostavke možda nisu stvarnost. Moramo se suočiti sa stvarnošću. Moramo da pogledamo u oči situaciji. Tada možete razumjeti. A ako pokušate ojačati današnju djecu, društvo će sutra biti mnogo bolje. To je naša odgovornost, odgovornost svakog, a ne odgovornost samo jedne osobe. I ne postoji čarobni štapić koji bi promjenio cjelu stvar. Ne možemo za jedan dan promjeniti ono što smo stvorili tokom vremena. Trebate njegovati promjene i to će se dogoditi tokom vremena.