Kada počnete da prihvatate sebe sa svim svojim radostima, svim svojim tugama, svim slabostima i svim snagama, onda um počinje da se smiruje.

Satsang sa Mohanđijem u Kanadi, drugi deo
26. jun 2019.

P: Koji je značaj živog gurua u poređenju sa guruom koji je napustio telo?

O: Teško je nositi se sa guruom koji je u telu. Ako je guru samo slika, sa slikom se možete nositi onako kako vi želite jer vas “neće pojesti”. Vidite, to je veoma jednostavno. Tehnički gledano, gurui su veoma moćni. Ali, teško je nositi se sa ego aspektom. Svi imamo ego. Šta je ego? Skelet ili struktura vaše ličnosti je ego. Na osnovnom nivou, neophodan je. Zašto? Zato što je to deo identiteta. Kada imate nula ega, znači da ste se potpuno rastvorili (što će se desiti svakako kada dosegnete više nivoe samadija). Ako bi vas neko pitao ko ste vi, mogli biste reći da se ne sećate. A to nije dobra ideja dok živite u društvu.

Dakle, na osnovnom nivou, važna je umna materija koja se sastoji od tri aspekta: ega, intelekta i uma. Za majstora koji je već napustio telo, vaš akcenat je uglavnom na imaginaciji, i vaša povezanost je zasnovana na tome. Učenja su ono što primite. Nikada niste sigurni, zar ne? Možda neće biti iz prve ruke, možda će doći kroz nekog drugog. Ali, ako ste sposobni da vodite disciplinovan život, u potpunosti fokusirani na majstora, ne treba vam ništa više – živ ili mrtav, nema problema. Međutim, ako imate um kojim se bavite, intelekt kojim se bavite, ego kojim se bavite, blizina živog majstora je dobra ideja, iako krajnje opasna! Jer ono što majstor radi jeste da lomi ego, znate. Kada ego opet nikne, on zadaje još jedan udarac! Kada um ode u analizu, jedan udarac! Šta intelektu treba? Odgovori. Ako odgovori nisu dati, pitanja će ostati i intelekt će biti veoma iznerviran. Onaj koji se pita poželeće da iščupa kosu majstoru, ili sopstvenu! Onda je tu um. Kada ljudi dođu kod majstora sa emocijama, majstor će biti kao stena. Bez reciprociteta. Šta će se dogoditi? Oni će reći – majstor je bezosećajan, loš tip. Sve ovo se događa sa živim majstorom. Kada je Širdi Sai Baba živeo, ljudi koju su živeli kad i on govorili su razne stvari o njemu. Nazivali su ga ludakom i raznim drugim imenima. Sad, sto godina kasnije, razumemo njegovu moć. Većina majstora koji su živi nikada nisu cenjeni od strane njihovih savremenika – jer ljudi ne mogu da “vide”. Ne mogu da odu izvan fizičke forme. Oni vide samo fizičku formu i donose odluke. Osećaji i um mogu zasnovati odluke samo na osnovu podataka koji su im pruženi. Ti podaci su fizička forma i izražaji – ništa više. Ne možete videti svest.

I zašto se treća ili četvrta generacija nakon majstorovog vremena ponekad povezuje sa majstorom? Jer, zasnovano na dostupnim podacima, pokušavaju da shvate nešto pogodno za povezivanje. I drugo, ako nema ličnosti kojom se treba baviti, onda su svi povezani. Znate, ličnost je veliki problem jer i mi sami imamo ličnost i ova ličnost treba da se podudari sa ličnošću drugih.

Šta kažu drevna učenja? Preispituj i veruj. Nikada ne kažu da treba slepo verovati. Preispitivanje ovde znači -postavite pitanje sebi. Prvo pitanje je: da li mi je majstor potreban? Zato što imam majstora unutar sebe. Šta je majstor? Duša. Najsuptilniji deo vas, neuplićući deo vas, to je majstor. Ovaj neuplićući deo vas je vaš ceo sistem. Vaša duša vam nikada ne govori šta da radite. Ona samo dopušta vaše putovanje. Samo energizuje vaša čula, telo, um, intelekt i ego. Ali nikada vam ne govori gde da idete, ili šta da vidite ili šta da tražite.

Dakle, duša je neuplićuća, potpuno neutralna. Bog je takav. Pravi majstor je, takođe, takav. I ovo nevezivanje koje je prisutno u živom majstoru nije razumljivo većini ljudi. Intenzitet će biti predstavljen kao bes. Tako da ako prilazite majstoru i ako ste tvrd orah, majstor će biti intenzivan. Šta će ljudi misliti? Majstor je ljut lik. Ovo sam objasnio u knjizi o Atmanandi, gde je čovek došao kod majstora i odlučio da ostane uz njega neko vreme jer mu je bilo dosta života. I tako je posmatrao majstora – video je da je majstor uznemiren, pa besan, da je iritirao ljude. Pomislio je: kakav je ovo majstor? Ljudi kažu da je veliki majstor – ali on je potpuno iritirajući sve vreme, on je besan, zloupotrebljava ljude. Ali, ipak je nastavio da bude uz majstora…

Nakon nekog vremena video je majstora kako je veoma tih, nenametljiv, kako voli sve, i bio je iznenađen. Kao da ovo nije bio isti tip, odjednom se promenio. Kako to? A kasnije, video je majstora kao veoma opuštenog i potpuno relaksiranog. Onda ga je majstor pozvao i rekao: “Ti si završio, možeš da ideš sad.” Pre nego što je mogao da ode, druga osoba je stigla i sela pored njega. Pitala je: “Da li je ovaj lik uvek ovakav? Veoma je iritantan i besan.” Naučio je da je majstor u stvari samo ogledalo. U stvari su ljudi ti koji su besni i uznemireni, a majstor je samo njihov odraz. Majstor je uvek miran i tih. Kada se um osobe smiri, onda vidi sreću, mirnoću, tišinu i mir u majstoru. Kada je naš sopstveni um uznemiren, istu stvar vidimo u majstoru. Međutim, majstor uvek ostaje isti – smiren, tih i spokojan.

Takva će svaka osoba biti koja je poravnata – biće savršeno ogledalo. Ako mu dođete sa besom, on postaje bes; ako mu dođete sa ljubavlju, on postaje ljubav. Vidite, ovi pravi majstori su prava ogledala. Ne možete ih definisati. Ono što ste vi, to ćete videti. I nećete videti ništa više.

Ovaj efekat nije moguć kada je osoba normalna. Onda je to samorazumevanje. Ali, opet ću vam reći da Krišna nije otišao, Rama nije otišao, Baba nije otišao. Svaki majstor sa kojim se povežete na zemlji, nije otišao. Oni svi imaju kapacitet, imaju moć, rade posao. Rade svoj posao kroz ljude. Svi veliki majstori kao Sripada Srivalaba, Bagavan Nitjananda, Guruđi u Delhiju – svi rade svoj posao kontinuirano. Jer ne mogu da umru. Oni su se proširili. Oni napuste telo kada su sve povezanosti gotove. Zbog čega bi onda ostali? Sve sa čime je trebalo da se povežu, sve konekcije, sve su završene, onda zašto sedeti u telu? Bolje je raditi bez tela. Šta onda oni rade? Napuste telo. I bolje rade. Kroz hiljade ljudi. Da bi dosegli hiljade ljudi. I ko će se povezati sa njima? Oni čija se frekvencija podudara sa njihovom, oni će se povezati. Zato imamo nebrojeno majstora. Svaki je jedinstven, neuporediv. Ne možete ih porediti. Svaki od njih ima svoj značaj. Jedino što treba da imamo jeste perspektiva. Niko nije viši, niko nije niži. Niko nije jednak. Svako ima svoj značaj – imaju svrhu i nastavljaju sa tim.

Takođe, recimo da želite Babađija kao svog majstora. Kako ćete ga dobiti? Treba da utonete u svoju frekvenciju da biste komunicirali. Kao što radite sa televizijom. Ima toliko kanala, ali šta može doći na televiziju? Ono za šta televizor ima kapacitet, zar ne? Ništa više. Vibracije i transmisije dolaze, svi kanali su tu, ali vi ne možete da ih dosegnete jer nema kapaciteta. Hoću reći – ne možete se povezati sa svim guruima. Postoje brojni majstori koji bivstvuju van tela. Oni rade, oni vode. Ali, mi se nećemo povezati sa njima. Zašto? Verovatno zato što smo na ovozemaljskoj frekvenciji. Često izgubimo kada ih poredimo. Zaista ih ne možemo porediti; možemo ih samo poštovati. Zato kažem nikad nemojte ne-poštovati nijednog majstora. Guru tatva u vama će umreti kada ne poštujete nekog gurua. Guru princip mora biti poštovan. Dakle, sve majstore treba poštovati. To ne znači da idete svim majstorima. Vidite svakog majstora u svom majstoru, onom sa kojim ste povezani. Jogananda je rekao istu stvar: “Ako me smatrate svojim guruom, ja sam svi gurui. Ne tražite dalje.“ Svaki majstor je takav – onaj sa kojim se osećate povezani je vaš majstor. Upanišade kažu: “Majstor koji vam se desio je vaš majstor.” Ne onaj koga ste jurili. To je kao kada ste u školi, nikada niste išli da tražite nastavnika. Neki su došli na vaš čas i ti nastavnici su pomogli da pređete u sledeći razred. Isto tako, pravi učitelj će vam biti poslat kada budete dostojni. I kako ćete se povezati? Kada je vaša frekvencija prava. I kroz prihvatanje: u redu, ova osoba je došla. I to je to.

Nikada ne možete reći da Širdi Sai Baba nije aktivan. Iz naših sopstvenih iskustava mi znamo da je veoma aktivan sto godina nakon što je napustio telo. Čatarpur Guruđi je aktivan, isto i Bagavan Nitjananda, i znamo mnoge majstore koji su aktivni. Kako možete reći da nisu? To nije moguće.

P: Kad god pomislimo ili se setimo Vas kada smo kod kuće, da li i Vi mislite isto na nas?

O: Sve je autokonekcija. Postoje dve stvari koje morate razumeti. Jedna jeste ova fizička forma koja postoji radi komunikacije, radi interakcije na fizičkom nivou. Ali, postoji i forma svesnosti koja nikada ne umire. Ta forma je uvek dostupna. Kada se vaša frekvencija poveže sa mojom frekvencijom, to prisustvo automatski mora da se desi. U stvari, prisustvo nikada ne odlazi.

Postoji priča da je Brama rekao Kali (Kali iz Kali Juge) da tokom njenog vremena ne sme dirati niti uznemiravati one koji su duboko povezani sa majstorima i tradicijom. Onda je Kali odgovorila: “Šta će se onda desiti sa mojim poslom ako se svi povežu? Moj posao jeste da uznemiravam ljude!” Onda je Brama rekao da će vreme biti njen prijatelj, preovlađujuća vremena će joj pomoći. Ako vremena budu veoma konfuzna i budu držala ljude nestabilnima, onda ona može lako da radi.

Onda je Kali pitala kako će se ljudi povezivati uopšte sa majstorima u nestabilnim vremenima.

Treta Jugi, koja je bila vreme Šri Rame, povezivanje se dešavalo kroz jagnuhomu i slične stvari. U Dvapara Jugi postojao je drugačiji način. U svakoj Jugi ili vremenu postojala je drugačija forma za povezivanje sa Bogom. Koja je onda forma u Kali Jugi?

Brama je odgovorio: “Sećanje”. Ako se budeš sećao, bićeš povezan. Tako je jednostavno. Ali, čak i sećanje je problem tokom Kali vremena. Kada se sećaš, događa se prisustvo energije. Kažu da se samo sećaš, ne kažu da mantraš ili pevaš. I to je u redu – ako želiš da radiš, nije problem. Ali, minimum je sećanje. Samo se priseti i povezivanje će se desiti. Dakle, povezivanje je uvek dostupno. Fizičkoj formi treba prevoz, ali svesnosti ne treba transformacija – uvek je proširena. I vi ćete je osetiti, dobićete znake. Sve će se desiti prema vašem intenzitetu, prema tome kako ste povezani.

P: Koji su znaci prisutnosti kada se povezivanje dogodi?

O: Znaci mogu biti mnogi. Može postojati telesni miris na primer. Postoji pet čula, je li tako? Znak će biti baziran na vašoj orijentaciji. Za neke ljude to će biti osećaj prisustva, za neke ljude koji su više okrenuti čulu mirisa biće to neki miris. Drugi su vizuelni tip, oni će verovatno videti. Ponekad to može biti i ukus, dakle, lep ukus u ustima. Ponekad je miris. Zavisi od orijentacije. Nije lako generalizovati – različiti ljudi osećaju na različite načine.

P: Da li možemo imati dva majstora?

O: Ne postoje dva majstora. Svest je jedna. Dakle, postoji jedan majstor ali u više formi. Ono sa čime bi trebalo da se konektujete jeste majstor sa kojim se osećate povezani. Nećete ništa dobiti menjanjem majstora. To će biti samo druga forma jer je sve ista priča, ista svest. Tako da, ako se samo povežete sa majstorom sa kojim se osećate duboko konektovani, i gledate na tu osobu jednako kao i na sve druge majstore, onda će vam svi majstori pomoći.

Ulaznica koja će vam doneti podršku svih majstora je poštovanje koje imate prema jednom majstoru – svom majstoru. To je ono što su drevni spisi rekli. Oni kažu da treba samo da ostanete na istom mestu i svaki majstor će doći da vam pomogne. Drugim rečima, da imate stabilnu vezu sa jednom osobom, u tome je tajna. Um je taj koji vas vodi raznim majstorima, on misli da je jedan bolji od drugog, ili da možete više dobiti od više ljudi. To nije istina.

Primer ovoga je događaj u vezi sa jednom filmskom glumicom, stalnom poklonicom Širdi Sai Babe. Ona je, zapravo, govorila o tome u videu na Jutjubu, zato je neću imenovati. Snimala je negde na Novom Zelandu ili u Australiji. Prolazila je kroz strašnu zbunjenost oko neke ozbiljne odluke koju je trebalo da donese. Intenzivno se molila Širdi Sai Babi da joj treba odgovor i to baš te noći, u suprotnom neće moći da snima film sledećeg dana.

Kako nisam imao njen broj, zvao sam jednu njenu prijateljicu, direktorku Sunil Šeti kompanije, mislim, i rekao sam: “Da li znaš ovu gospođu?” Ona je rekla: “Da, znam je.” Rekao sam joj da prenese odgovor. Ona je pitala: “Da li je ona zvala?” Ja sam rekao: “Ne, ne brini, samo joj prenesi odgovor.” Ona je pozvala glumicu i dala joj odgovor, a glumica je uzviknula: “Gospode, kako ti to znaš?” Na to je ova odgovorila: “Ne znam, Mohanđi me je nazvao i rekao mi to!” Glumica je rekla: “Kako je Mohanđi znao? Nisam se njemu molila!” Onda me je ona kontaktirala: “Kako si znao da je to pitanje od mene?” Ja sam odgovorio sledeće: “Samo vidi da li je odgovor dobar.” Ona je rekla: “Odgovor je tačan, hvala mnogo. Sada mogu da donesem odluku.”

Nedelju dana kasnije ponovo se nešto dogodilo. Ne tako ozbiljno, ali slično. I opet sam odgovorio. Ona se molila Širdi Sai Babi, i o ovome je takođe govorila u videu. Rekla je da je bila potpuno iznenađena jer je uvek gledala na mene samo kao na prijatelja. Rekla je: “Kako je Mohanđi znao kada sam se ja molila Širdi Sai Babi?!” Dakle, šta to znači? Sve je jedno platno! Ja nisam Širdi Sai Baba, to vam odmah kažem. Ja gledam na Babu kao na svog oca. Ali, kako je odgovor stigao?

Jedno platno! Zato se ne radi o ovom fizičkom obliku – nećete to razumeti. Ova svest je jedno. Zato, molite se onome sa kim god ste povezani i odgovori će doći na neki način. I mi tu ništa ne dodajemo ili oduzimamo. Ja ne uzimam neku dodatnu uslugu, niti govorim da sam ja to izumeo. To nije moguće, znate. To se dešava automatski. Ja sam bio u pravu za tu osobu, zato je ona to stavila u svoj video. Ponekad se ovakve stvari dešavaju, ne uvek. Zavisi od intenziteta molitve i intenziteta konekcije sa vašim majstorom. Međutim, mnogi ljudi to ne prime zato što nastavljaju da se pitaju. Nisu ni tamo ni ovde. Ne znaju kome da se mole, i kada se mole nema intenziteta.

Postoje dve stvari u životu: intenzitet i namera. Sankalpa ili namera bi trebalo da bude jaka. Radimo sankalpu pre havane ili puđe: Ja radim ovu puđu za sebe/ svoju porodicu/ određenu osobu, tako da oni budu zaštićeni. Sveštenik uzima imena, gotru i sve to, i onda mantraju i rade puđu. Sankalpa treba da bude veoma jasna za koju god radnju da radite. Onda intenzitet ili koncentracija na jednu tačku. Odgovori će doći, i verujem da ste to iskusili. Stvar je u tome da ne treba da se molite različitim guruima jer imaju drugačiji oblik. Svi gurui su jedno. Povežite se dubinski sa vašim guruom i svi će doći da vam pomognu. Nema potrebe da menjate bilo šta i, takođe, ja to nikada ne bih preporučio. Jer, šta ćete promeniti? Samo oblik, zar ne? Nakon toga šta ćete dalje raditi?

P: Ako mislim o Sajiđiju (Širdi Sai Babi), da li ćete Vi doći na moj put?

O: To je moguće, ali nije nužno. Možda će se sam Sai pojaviti u mislima. Dao sam ovaj primer samo radi vašeg razumevanja. Dogodilo se i glumica sama je to ispričala u svom videu, u suprotnom ja ne bih koristio taj primer. Postoje brojni slični primeri. Nisam to nužno ja u pitanju. Baba može da radi kroz bilo koga, kroz razne ljude. Ali, da bi Baba radio, ta osoba bi trebalo da bude prazna, sa nula ega. Svaki majstor može da radi kroz bilo koga, može da radi kroz sve ljude: postoji 7,5 milijardi ljudi koji su opcija. Kako će raditi kroz nekoga? Treba da nemate ego, treba da budete potpuno prazni. Onda će on preuzeti, radiće i pričaće.

Međutim, mnogi ljudi rade razna predviđanja, i ja ne verujem u većinu njih. Jedna osoba mi je došla i rekla “ti ćeš raditi ovo, ti ćeš raditi ono”. Ja sam to u potpunosti odbacio. Ovakve stvari ja ne podržavam. Ja sam praktičan čovek. Treba da bude dodirljivo i praktično. I ja ne volim da pogrešno navodim i dovodim u zabludu. Ako se stvari ne dešavaju, onda se ne dešavaju. Zašto se stvari ne dešavaju je većinom jer nema intenziteta u vašoj molitvi. Intenzitet znači koncentracija u jednoj tački.

Zato Babađi uvek govori o koncentraciji kao prvoj. On insistira na koncentraciji pre prakse. Naučite prvo da se skoncentrišete, onda radite praksu. Mi smo rasuti, namera se prenosi na toliko mnogo stvari da se naš intenzitet na pojedinačnim smanjuje, tako da svaka stvar pojedinačno ne dobija inenzitet.

P: Šta ako sam u stanju da se povežem sa više gurua simultano? Ako se molim Sai Babi, onda odem na drugo mesto, možda ću naći odgovore? Možda ja mogu da se povežem sa Bogom, guruom, energijom na više različitih načina. Da li je ovo znak da napredujem u duhovnoj praksi?

O: Tajna povezivanja sa svim guruima jeste u povezivanju sa jednim guruom u sebi. Poklonik je pitao gurua: “Znaš, ja sam potpuno zbunjen. Ti govoriš o 330 miliona ili 33 krore Bogova. Ja ne mogu da počnem da obožavam nijednog Boga, a ovde ti govoriš o 330 miliona Bogova. Kako da obožavam sve njih?” On je odgovorio: “Obožavaj 33% sebe”, što znači um i svest. Ako obožavaš ova dva aspekta, ti se u stvari povezuješ sa 330 miliona aspekata jedne stvari. Jedna je viša svest koja ima 330 miliona mogućnosti. Ti se povezuješ sa svakim majstorom, sa svime.

Dakle, tajna je povezati se sa samim sobom, i da bi se povezali sa sobom, morate da prihvatite sebe – samoprihvatanje. A samoprihvatanje mora da počne sa prepoznavanjem sebe kao potpunog bića. Potpuno jedinstvenog, potpuno savršenog, potpuno kompletnog. Bez poređenja. Ljudi traće mnogo vremena upoređujući sebe sa drugima. “O, ta osoba je Bog, ta osoba je bolja”, sve to apsolutno nije istina. Kako je svaka osoba jedinstvena, ne možete reći da je jedna osoba bolja od druge. Kada se takva vrsta samoprihvatanja dogodi, vi ćete automatski početi da se povezujete, cenićete i poštovaćete sebe, prestaćete da sudite sebi. Sviđaćete se sami sebi, volećete se i onda ćete početi isto da doživljavate spolja.

Onda kada pogledate gurua, videćete sve majstore, milione njih. I onda ćete shvatiti da je on samo prikaz, a ne realnost. Vidite, ja sam projekcija, ne kraj. Postoji nastavak, postoji tok. I ja ću biti “živ” čak i kada napustim telo. Tako da se ovaj tok nastavlja dalje i dalje. Pre mene je bilo mnogo, nakon mene će biti mnogo. Ali tok će i dalje biti tu.

P: Kako postati prazan?

O: Praznina je povezana sa manje misli. Manjak misli je povezan sa manjkom želja. Mora da počne sa ovim: Kada nešto doživljavate, budite to u potpunosti. To znači bez opiranja.

Zamislite da doživljavate sreću. Budite sreća u potpunosti, budite kao malo dete – kao beba koja šeta okolo. Budite to u potpunosti i u tom vremenu, šta god to bilo. Sutra ili dan posle, to nije važno. Juče nije važno. Dakle, da ste tu, doživljavate u potpunosti. Na taj način, želja će biti u potpunosti ispunjena. Na taj način, neće iskakati više sličnih želja. To automatski smanjuje vaše misli, vodi vas sve više i više ka praznini.

Praznina se ne događa u jednom danu jer smo već uskladištili toliko toga unutar sebe, bez našeg znanja. Odslužili smo mnogo dana, zar ne? Odslužili smo mnogo stvari koje su sada tamo kao keš memorija. Neka postoji, nije problem. Samo budite svesni. “O, tamo je, neka sedimo zajedno!”

Onda kao drugo, šta to odbacujete kod sebe? Šta je to što ne volite kod sebe? Mora postojati mnogo toga što je povezano sa mišljenjima drugih ljudi ili vašim sopstvenim poređenjima. Mi se poredimo sa drugim ljudima. Ili su nam drugi ljudi rekli da nismo dovoljno dobri. Mi sve to uzimamo za ozbiljno. Ali, oni vas ne poznaju, niko vas zaista ne poznaje. Niko vas ne može znati, i ne samo to – ni vi sebe ne poznajete. I to je zato što je vaš svesni um dostupan samo tokom budnih sati. Budno stanje je samo jedno od tri veoma vibrantna stanja: budno stanje, stanje sna i stanje dubokog sna. Stanje sna je realno: doživljavate iskustva, pa čak i sećanja u tom stanju. Onda, u stanju dubokog sna ne znate da li ste muškarac ili žena, niti ste svesni vremena i prostora. Ne znate svoju nacionalnost, zemlju, razred, kulturu, imovinu, poziciju – ne znate ništa. Kada se probudite, znate. Dakle, postoji i stanje smrti, svakog dana. Svake noći mi umiremo, svakog jutra se budimo, i kada se probudimo i naš svet se budi. Ovaj svet je postojao pre nas, ali mi nismo znali za taj svet, jer smo spavali, naš svet je spavao. To je cela priča, zar ne?

Sad, kako se poredimo? Kako kritikujemo jedni druge ili sudimo sebi samima? Po karmičkom zakonu kad god kritikujete sebe ili drugu osobu, ima isti efekat. Ako sudite sebi ili drugoj osobi, to je isti karmički zakon. Jer ne prihvatate sebe. Neprihvatanje sebe i neprihvatanje drugih – podjednako je. Mi samo mislimo da karma ide ka drugim ljudima, ali nije tako. Po karmičkom zakonu, i vi ste inkarnacija isto kao i druge inkarnacije. Onda, ako ne prihvatate sebe, to je jednako kao da ne prihvatate ni druge osobe. Kada kritikujete sebe, to je kao da kritikujete drugu osobu. Iz karmičkog ugla gledano, ovde nema razlike.

Dakle, kada počnete da prihvatate sebe sa svim svojim radostima, svim svojim tugama, svim slabostima i svim snagama, onda um počinje da se smiruje. Biće manje turbulentan, i vi ćete reći: “Stvari su ok, u redu je, daj da rukovodim sobom.”

I onda, korak po korak, desiće se opadanje misli, opadanje broja misli po sekundi. To vodi praznini, naknadno smanjenju uspona i padova, fluktuaciji uma. Um se koleba samo zbog misli. Zapamtite, um je kao projektor kome treba kotur filma. Um nema sam svoje podatke. Kotur filma ima memoriju, impresije, vaše želje. Ako ne ubacite neki film, šta će projektor projektovati? Ekran će biti prazan jer nema šta da se prikaže. To znači da nema misli. Kad nema misli, to znači nema želja. Dakle, iako projektor ili um ostaje, neće biti šta da se projektuje. To znači potpunu prazninu i mir.

P: Da li je to vreme kada smo prazni, tj. bez misli ili želja, vreme kada treba intenzivno da se molimo?

O: Onda neće biti potrebe za molitvom. Kada ste u stanju potpune praznine, što je stanje većine majstora, ne morate da se molite. Oni se ne mole. Ja se ne molim. Čemu da se molim? Ne postoji ništa spolja čemu bi se molio. Vi odlučujete, vi nameravate. Tatastu, kažu, zar ne? Zasnovano na nečijem inputu oni kažu – blagosiljam te. Nema čemu da se moli, jer ne postoji ništa izvan vas čemu bi se molili. Sve osećate unutar sebe, ceo univerzum je u vama. Drugim rečima, tat tvam asi, što znači “Ti si To”. To je kada shvatite to stanje kada je sve prazno: aham bramasmi ili “Ja sam univerzum”. Kada ste univerzum, vi ste jedno sa Kreatorom. Kreator znači Čista Svest. Onda, kada nema ničega ili je praznina u vama, čak i mala misao ili namera može biti veoma glasna. Ali, kada je mnogo misli, vi to ne možete da razumete. Kao osoba koja puši sve vreme, ona neće znati kako je biti osoba koja ima nepušačka pluća. Tako je to. Tako da misao (molitva) nije potrebna. On će raditi na nivou darme – šta treba da se uradi biće urađeno.

Nema nesvesne radnje. Nema kompulzivne radnje. Ništa vas ne može isprovocirati jer ste prazni. To je stanje majstora. Stanje majstorstva ne treba molitvu.

Naše molitve su veoma slabe, znate zašto? Iz više razloga, naše molitve su upućene nekome. Drugo, naše molitve su nešto. Kada kažete: “Molim te, daj mi to”, šta govorite univerzumu? Da to nemate. Onda kažu “tatastu” (neka tako bude). Svakako to nemate. Kada nastavljate da se molite zbog nedostatka nečega, samo ćete nastaviti da doživljavate nedostatak te stvari. Zato su naše molitve uglavnom veoma slabe.

Dakle, prava molitva je: “Ja sam zahvalan. Hvala ti. Hvala što si došao u moj život. Hvala što si milost u mom životu. Hvala za izobilje koje ti Jesi u mom životu.” Razumeli?

Zato je (pre Mahabharata rata) Arđuna rekao: “Treba mi samo Krišna.” I šta je Durijodana rekao? Rekao je: “Treba mi Jadava vojska.” Krišna je rekao: “Uzmi je.” Durijodana je gledao samo na broj vojnika, ne na talenat. Arđuna je rekao da mu treba samo Krišna. Jedan čovek je dovoljan da porazi milion ljudi – Krišna. Krišnino prisustvo je bilo važnije. Durijodana je mislio da je Arđuna glup zato što nije tražio vojsku. Durijodana je rekao: “Dobro sam pregovarao. Dobio sam celu vojsku, ogromnu vojsku. Milioni vojnika.” Arđuna je rekao: “Ja imam samo Krišnu. Dovoljno. Hvala što si bio ovde kao moja milost. Sada ću dobiti ovaj rat.”

Sve što vam je potrebno je prisustvo majstora, onda se rat može dobiti. Jer majstor dobija rat za vas ako je vaša predaja potpuna. Ali, predaja nije potpuna. Širdi Sai Baba je rekao: “Ostavite svoj um ovde i vratite se. Ja ću se pobrinuti za to, ali ne gledajte unazad. Nikada ne gledajte unazad. Ako pogledate unazad, vi mi ne verujete. Gledate unazad da vidite šta ja radim sa vašim umom. Ja ću se za njega pobrinuti, ne brinite. Ali, ne gledajte nazad.” I mi gledamo unazad sve vreme. Zasadimo seme u zemlju očekujući da proklija, ali svaki dan iskopavamo seme da vidimo. Onda se žalimo: “ Bože, zašto nisi učinio da poraste? Bog nije baš od pomoći.”

P: U današnjem svetu, kao nosilac domaćinstva i kao radnik na poslu, koji igra različite uloge unutar i izvan kuće, ne možemo da zabušavamo sa odgovornostima ili ulogama. Šta bi trebalo da bude naša metodologija da bismo dostigli uzvišeni cilj Jednote?

O: Odgovor je u jednoj reči: svesnost. Budite svesni.

Odlučite da nijedna reč neće biti izgovorena bez prisutnosti uma. Ni kašika neće biti uzeta, ni prst pomeren bez prisutnosti vašeg uma. Vežbajte svesnost. Svestnost je sve. Budite svesni. Vežbajte svesnost sve vreme, ne samo sedeći dole i vežbajući, već i kada ste na poslu i kada putujete. Gledate televiziju, budite svesni da gledate televiziju. Kada pričate sa ljudima, budite svesni da pričate sa ljudima. O čemu god da govorite, budite svesni da govorite tu stvar. Jedini problem je um, zbog misli. Ne znate šta ćete misliti sledeće. Tome ne možete pomoći.

Međutim, možete razumeti misao nakon što se desi: “Ok, ova misao se desila. Nije problem.” Bez opiranja, bez upoređivanja, bez kritikovanja, bez osuđivanja. Dakle, sve teče, i nema podele na dobre, loše, ružne ili prljave misli. Sve se može dogoditi u umu. Vi ni ne gledate, sve dolazi i odlazi. Sve dolazi, sve prolazi. Dakle, vi ne upoređujete, ne kritikujete, ne sudite. Ako vežbate ovaj bod ili svesnost, to vas stabilizuje i vi postajete Buda kada ste stabilizovani na ovom polju sve vreme. Niste više zainteresovani da pričate o ljudima. Kada ljudi govore, vi ni ne slušate – i ljudi govore prema onome što su oni, ne ono što vi želite.

Vidite, niko ne može da govori o nekoj istini, jer niko zaista tačno ne razume istinu. Ako želite da znate istinu, treba da znate karmu. Isto tako, ako ja želim da znam zašto nešto radite, moram da znam vašu karmu. Ja sam samo u mogućnosti da vidim ono što radite, što je u stvari ništa – samo izraz. Taj izraz je uzrokovan nekom čekajućom željom. Neko vam kaže: “Ovaj tip pije alkohol”. Sad, zašto neko radi nešto? Jer postoji želja koja čeka ispunjenje. To je ono što izaziva radnju. Može postati nesvesna radnja koja se pretvori u zavisnost, itd. I može početi da uništava život toj osobi, i tada je vreme da upozorite tu osobu. Ali iskreno, niko ništa ne zna, i niko nikoga ne poznaje zaista, zar ne? Kada ljudi pokušavaju da utiču na vas i slično, vi kažite: “Nisam zainteresovan.” To sam ja uvek govorio ljudima koji su pokušavali da mi pričaju o drugim ljudima. Uvek kažem da nisam zainteresovan. (Mislim da znam ovu osobu svakako i nekad vidim kroz nju takođe.) Ne želim mišljenja. Ne uzimam mišljenja ni od koga jer su mišljenja obično zagađena vašim umom. Znate, ako mi neko priča o vama, onda kada vas ja sretnem sledeći put, ja ću se setiti toga, više nego sveže povezanosti. Zašto bih se uopšte trudio? Samo se držim podalje.

Dakle, samo se skoncentrišite na ovaj bod ili svesnost i probajte da je stabilizujete koliko god možete. Kada vozite auto, vidite sebe kako vozite auto. Svaki put vidite sebe – bilo da gledate sliku u bioskopu, ili ste u interakciji sa ljudima, vi preuzimate odluke… Dok to radite, šta će se desiti? Biće to večita meditacija. Ne tražim od vas da sedite i meditirate jer kao što ste rekli, imate sve vaše dužnosti prema porodici, vašu darmu. Ovo kažu drevni spisi – nikada ne odstupajte od vaše darme, u suprotnom moraćete da se vratite. Ovo je nešto što ste odabrali pre nego što ste se rodili, tako da nastavite. I drugo, karmički. Ono što vas dovede do te tačke je karma. To morate da izvršite predivno, bez nekog samointeresa. Onda je struktura sledeća: mata – pita – guru i Bog. Tok te strukture. Prvo dolazi majka, pa otac, pa guru, pa Bog. Klanjajte se, povezujte se ili služite tim redom, tako da održavate tu strukturu, tako da održavate svoju darmu. Vi ste smireni i tihi. Nijedan guru ni Bog nije zavistan od vaših molitvi ili bilo čega od vas. Oni su već nezavisni u odnosu na vas. Da biste se vi povezali, ne treba ništa da date.

Kada sam osnovao ACT Fondaciju 2003. godine imao sam intervju sa, ili Indija Tajmsom, ili Hindustan Tajmsom. Jedno od njihovih pitanja je bilo: “Dakle, šta ste investirali u ovu organizaciju?” Odgovorio sam: “Sebe”.

Vi ste najbolja investicija koju ikada možete imati u nešto. Ako ste povezani sa majstorom, više nego u bilo šta materijalno, investirajte u sebe. Sve ostalo što ste dobili odavde je privremeno. Ali vi, vi ste doneli sebe ovde. To je razlika, i to treba da zapamtite. Vi ste jedina originalna stvar koju ste doneli. Sve ostalo ste ovde primili.

Dakle, šta možete dati majstoru? Jedino sebe. I u određenom momentu shvatićete da ste jedno s majstorom. Majstor nije izvan, on je unutra. Onda  će vas vaš nivo prihvatanja odvesti u velike visine. Vaša svesnost će se vinuti visoko, sve više i više, i sve stvari ćete videti transparentno. Emocije vas neće uznemiravati, situacije vas neće uznemiravati, vreme i prostor vas neće uznemiravati. Ništa vas neće uznemiravati. Vi ste slobodni.

P: Sve je predodređeno, i ja sam odgovoran za ono što doživljavam u životu. Ljudi sa kojima imam interakciju ili članovi porodice su samo instrument za mene da bih imao ta iskustva?

O: Drugim rečima, tvoja projekcija.

P: Ali, kada da prekinem to neko uzimanje i ostavljanje?

O: Samo će se prekinuti. Ništa ti ne prekidaš. Nisi to svesno stvorio da bi mogao da prekineš. Svaka situacija se desila. U realnom vremenu. Krišna je rekao: “Ja sam se desio.” Nikada nije rekao da se rodio ili da je on nešto uradio. Desilo se. Nisi ti stvorio ovu određenu osobu ili situaciju. Ta osoba je bila prava da bi ti dala to iskustvo koje si dobio. Ti niti stvaraš, niti rušiš. Na primer, postavljaš ovo pitanje ovde. Da li smo ovo znali pre 3 meseca? Prošlog meseca? Samo sad, zar ne? Dakle, ovo je način na koji se dešava: sve se dešava u svoje vreme i mi ni o čemu u vezi sa tim ne odlučujemo. Ova grupa ljudi je došla zajedno, razmena energije se dogodila, razmena informacija se dogodila i sve je prelepo. Ja ne mogu ovo da stopiram, niti možeš ti. Dakle, potpuno prihvatanje je jedini način na koji može da otpadne.

Znate, jedini lek na putu oslobođenja je totalno prihvatanje – “Ovo se dešava sad, daj da svedočim tome.” Možda ćete poštovati, možda ćete kritikovati, možda ćete voleti, možda nećete. Nije problem. Ali, moja realnost je ovo, i pustite me da je imam. Tako kada je pogledate u oči, vidite da ovo zaista nije ništa. “Ja sam mnogo veći nego svi događaji svih vremena.” Osećate i počinjete da uviđate svoju pravu veličanstvenost. Reći ćete: “Ja sam univerzum.” Samo kada ste budni vaš svet postoji. Kada spavate, nema sveta za vas. Stvarni svet je postojao pre vas, postojaće i posle vas. Počinjete da shvatate da ste vi kreirali sami svoj svet – znači kada se probudite sve ovo je sjajno. Kada se probudite nakon nekog vremena, možda ćete uvideti: “O, ja sam u Kanadi.” Zašto? Jer se vaša realnost jedino otvara kada ste budni. Isto tako, kada ste istinski probuđeni, vaša cela svest se otvara.

Čak i tri aspekta svesti – nikada ne razmišljamo o njima – budnom stanju, stanju sna i stanju dubokog sna. Da li ikada uzimamo u obzir to u svakodnevnom životu? Oni postoje, ali mi ne znamo za njih, zar ne? Sve nam se vrti oko nekog smešnog emotivnog života, veza, sviđanja i nesviđanja. Na ovaj način volim hranu, na drugi ne volim. Ova mi se osoba sviđa, drugi mi se ne sviđaju. Mi dotle dosežemo. A sad pogledajte ograničenost svega toga. Nikoga nismo stvorili i nikoga ne možemo poništiti.

Samo kroz prihvatanje možete sve rastvoriti. Kroz otpor ćete jedino održavati tu istu stvar. Veoma jednostavno. Kroz prihvatanje vi rastvarate, kroz otpor održavate. Ako vam je to jasno, cela ova priča je veoma jednostavna. Ne jurite ništa u životu. Ako vam nešto dođe, primite to. Ako nešto ne dođe, nije problem.

Znači tako, kada ste potpuno u miru sa sobom, svet vam ne može nauditi. Ako vas neko mrzi, to je njihov problem, zar ne? Ako vas neko mrzi, vi niste odgovorni za to. Kako možete biti odgovorni za nečiju mržnju? Ako neko kaže: “Mrzim te, ne sviđaš mi se”, šta ćete vi uraditi? Ništa. Nemamo kontrolu nad tim stvarima. Da li imamo ikakvu kontrolu? Ako me neko poredi sa drugom osobom i kaže da nisam uopšte dobar, ja kažem da je to u redu, ja svakako nisam ta osoba. Ako mi neko kaže da ne izgledam kao Silvester Stalone, naravno, ja znam da ne izgledam kao Silvester Stalone i to bi trebalo da znam. Ne može on reći ono što ja sam kažem!

Vidite, duhovnost je veoma, veoma jednostavna. Naše duhovno putovanje je veoma jednostavno. Mi ga komplikujemo sa mnogo rituala i stvari koje smeš i ne smeš raditi. Sve je na kraju povezano sa tobom, baš radi toga. Ali, ako se zaglavite sa spoljašnjim, trebaće vam više vremena da odete unutra.

Na celom duhovnom putu se radi o putovanju od spolja ka unutra. Veoma jednostavno u jednoj rečenici: to je putovanje od spolja ka unutra. Ako to razumete, razumeli ste sve drevne spise, celu filozofiju. Onda se postavlja pitanje putovanja, i osnovno, fundamentalno je samoprihvatanje. Prihvatanje sebe, sa svim svojim manama i svim svojim vrlinama. To je to. Jednostavno.

Komentariši