Nije vrijeme samo za molitve. Vrijeme je za buđenje. Vrijeme je za potpunu transformaciju.
Pozdrav, prijatelji,
Ima već nekoliko dana otkada proživljavamo neku vrstu prisilnog zatvaranja. Svi smo u zatvorenom prostoru, a većina drugih bića je napolju. Žive prirodnim životom, dok smo mi, ljudska vrsta, osuđeni na boravak u zatvorenom.
To je velika lekcija za nas. Primjećujem da smo svi u molitvi kako bi se ova
situacija završila. Ali, trebali bismo da se pozabavimo davanjem obećanja i
zavjeta da ćemo promijeniti svoj način života na ovoj Zemlji, to je danas
najvažnije. Živimo nesvjesno, bezosjećajno, koristeći, izrabljujući i zloupotrebljavajući prirodne resurse bez mnogo kajanja, bez osjećaja krivice, i priroda nam to vraća. Priroda nam daje izbor, priliku da razmislimo, da razumijemo, da se mijenjamo. Dakle, ova situacija nije obična situacija.
Kažu da svijet nije doživio ovakav zastoj još od Drugog svjetskog rata. Dakle, ovo bi moglo da se smatra trećim svjetskim ratom. Ali, treći svjetski rat se ne vodi između ljudi. Vodi se između ljudi i prirode. Priroda zaista zbija šalu s nama. To je šala na naš račun. Priroda nas je sve zatvorila i obavila strahom, zamolila da razmislimo, da shvatimo šta smo sve vrijeme radili, kakav je rezultat našeg bezosjećajnog načina života, da razumijemo naše nesvjesne postupke i nedostatak razumijevanja, kao i odvojenost od čitavog postojanja izvan nas. Dakle, priroda nam daje šansu, izbor da shvatimo i sve ispravimo. Stoga, nije vrijeme samo za molitve, ovo bi trebalo da bude i vrijeme za potpunu transformaciju.
Prije svega, trebalo bi da pogledatamo unutar sebe, da promišljamo i razumijemo, moramo da analiziramo i shvatimo, uvidimo da smo svih ovih godina iskorišćavali i zloupotrebljavali ovu Zemlju, naš prostor, sam prostor u kom živimo i koji moramo da predamo budućim naraštajima. Ako pogledamo posljednjih sto godina, napredovali smo tehnološki, ali nismo napredovali kada je u pitanju naša svijest. Ako pogledamo poslednjih 200 godina, napredovali smo industrijski i nasumično, zanemarujući i zagađujući Zemlju.
Zemlja je postala otrovna, vazduh je postao otrovan, voda je postala otrovna. Sve oko nas, sva osnovna sredstva i pomagala koja su nam potrebna da bismo mirno preživjeli na Zemlji postala su otrovna usled katastrofa nastalih ljudskom rukom, ili zbog čovjekovog nesvjesnog postojanja, nerazumijevanja, precjenjivanja profita. To su načini života koje moramo da promijenimo. Moramo dobro da razmislimo, mnogo toga što smo uradili je nepovratno. To ne možemo da promijenimo, to se već desilo. Gotovo je. Nije moguće promijeniti to, barem ne u sljedećih nekoliko generacija. I kad god je u prošlosti neka vrsta prevladavala, dolazilo bi do prirodnih katastrofa, čišćenja, istrebljenja i stvaranja novih vrsta.
Dakle, takav scenario je i za nas vrlo moguć ukoliko nastavimo da živimo
nesvjesno. Klimatske promjene, fabrička postrojenja, zagađenja na različitim nivoima, otrovi u vazduhu, vodi i zemlji… Živimo u kvadratnim zidovima u kvadratnim prostorima, dok su ljudska bića višedimenzionalna; ograničili smo se na prostore koji su kvadrat i pravougaonik, što opet predstavlja zatvaranje, zidove koje smo sami napravili – emocionalne, intelektualne, fizičke – sve vrste zidova koje smo podigli oko sebe kako bi nas izolovali od čitavog svijeta. Sve su to naše kreacije. Dakle, ovo je situacija koju nam je priroda poslala kako bi odvojili svoje vrijeme. Ostanite kod kuće i razmišljajte, shvatite i onda ispravite.
Ovo baš i nije vrijeme za molitve. Možete da se molite, ako to želite, za
iskupljenje, za bolju svijest, za bolje razumijevanje. Ali, ovo nije samo vrijeme za molitve, ovo je i vrijeme za buđenje. Izuzetno je važno. Izuzetno je važno. Moramo da budemo svjesni. Ovo je zaista prava šala na naš račun koju nam priroda sada priređuje. Delfini su se vratili na jezero Venecije, labudovi i razne ptice selice lete slobodno, bez ikakvog straha da će ih ljudi ugroziti. Toliko ptica, životinja, raznih vrsta luta okolo bez straha. Kitovi plivaju u okeanima bez iščekivanja ili straha da će ih neko napasti i ubiti. Svaka vrsta na Zemlji bila je napadnuta od strane ljudi. Svaka vrsta na Zemlji je u opasnosti, u strahu od jedne vrste, ljudske vrste, koja ubija nekontrolisano i nasumično, bez razloga.
Uzgajamo ih zbog hrane i ubijamo ih iz istog razloga. Nije nas briga. Ne kajemo se. Ne osjećamo krivicu. Čak ubijamo i sopstveni narod, boreći se ni za šta, a pritom dobro znamo i svjesni smo da ne možemo da ponesemo čak ni kamenčić sa Zemlje kada umremo, ali mi i dalje pokušavamo da stvorimo veliki prostor za sebe samo da bismo zadovoljili svoj ego; ali, kada umremo, odavde ništa ne nosimo.
Dakle, mi smo vrsta nesvjesnog življenja. Naša vrsta je živjela nesvjesno; dobila je ovaj prostor i vrijeme, dobili smo ovu situaciju kako bismo osvjestili činjenicu da moramo nešto da preduzmemo u vezi s tim. Kada odlučimo da uvedemo drastične, dugoročne promjene, kada počnemo da donosimo dobre odluke za promjenu, dogodiće se trajni uspjeh. Moramo da živimo svjesno. Odgovor je svjesno življenje. Odgovor je svjesnost. Odgovor je biti pravedan, saosećajan, ljubazan i nesebičan.
To je naša budućnost. To je upravo ono što jesmo. Razmislimo o tome. Vrijedi razmisliti. Uskoro ćemo ponovo razgovarati.
Hvala vam.
Mohanđi