Ukoliko tražite ono što nemate, uvijek ćete biti tužni. Umjesto toga, pogledajte šta je to što imate i počnite ispočetka.

Pričali smo već o nasilju u porodici, psihološkim barijerama. Sindromu skretanja pažnje, o svim tim stvarima. Odakle sve ovo dolazi? Pričali smo o tome tokom prošle epizode. Odlučio sam da snimim još ovu epizodu jer smatram ovo veoma važnom temom. Radi se o našoj stabilnosti. Ukoliko smo stabilni kod kuće i kuća odiše s puno ljubavi, tu leži prava stabilnost. Društvo vidi šta se tačno događa i šta je prisutno jer ljudi unose tu stabilnost u svoje okruženje. Potrebno nam je mnogo stabilnih ljudi. Potrebna nam je stabilnost unutar nas samih, u našim domovima i u našem društvu. Mi to moramo, dokle god možemo.

Pričao sam vam, takođe, o svojim iskustvima u životu. Mnogo puta, u detinjstvu, u mladosti, kao i tokom mog posla, suočavao sam se sa mnogim padovima, zapravo, ogromnim padovima. I, svaki put kada sam se suočio sa nekim neuspjehom, shvatio sam da je mnogo teže sve rješavati u društvu. Ljudi te ne cijene kada si neuspješan, generalno ne uvažavaju ljude koji su na nekom polju neuspješni. Oni hoće samo pobjednike. Kriterijum koji se koristi kao sinonim za uspjeh je novac ili materijalno bogatstvo koje je svima vidljivo, pa makar u vidu dobre hemijske-olovke ili automobila. Način na koji je to materijalno zarađeno, mi to ne znamo. Ponekad, neki ljudi koriste kompromitujuće mogućnosti kako bi stvorili nešto, ali oni i nemaju problem s tim.

Doživio sam da su me ljudi u koje sam imao povjerenja prevarili i izdali. A društvo je ponekad stalo na njihovu stranu. Veoma sam iznenađen da društvo nema problem sa tim, iako su oni ti koji su učinili nešto pogrešno, ponizili, izdali, prevarili ili ukrali. Društvo nema problema sa uzimanjem mita i na taj način prevazilaženjem date situacije.

Eto, gledamo u korumpirano društvo sa odstupanjima. Ne možemo gledati u društvo i odlučiti kakvi mi treba da budemo jer to verovatno nije baš dobar reper. Ono što treba da budemo je ono što pomaže našoj svijesti. Da li se osjećamo dobro? Da li smo stabilni u našoj svijesti? Ovo je dobar pokazatelj o kom bi trebalo pričati jer ukoliko je naša savjest čista, mislim da imamo dobar osjećaj za ovu postojanost.

Kada se ponašamo nasilno kod kuće i uznemiravamo naše članove porodice, kada smo ljuti i svađamo se sa njima ili ih možda ignorišemo, ne poštujemo ih, mi se ne osjećamo dobro, naša svijest je iskvarena. I mi moramo razumjeti zašto se to događa. Ponekad nam je neophodna nečija pomoć ili savjetovanje. Moramo prihvatiti pomoć. Moramo je potražiti.

Svaki put kada se dešava nasilje u porodici, ne bi trebalo samo okriviti tu osobu koja ga vrši, trebalo bi da sagledamo čitavu psihologiju te osobe. Vrlo je verovatno da je ta osoba prošla kroz mnoge poteškoće, doživjela mnoga razočaranja, mnogo izdaja ili je mnogo puta, pak, bila odbijena. Nasilje u porodici se dešava kada ovakva frustracija ključa iznutra, to je vid njenog ispoljavanja.

Počevši od perioda školovanja moramo davati savjete djeci. Moramo ih nagrađivati za sitnice, tako što prepoznajemo njihove talente, cijenimo ih i podstičemo ih da sa samopouzdanjem dijele svoja umijeća sa okolinom, a ne da daju društvu samo to što ono želi. Znate, nije sve u ocjenama koje se dobijaju u školi. Nije u ocjenama, nije ni u stepenu obrazovanja, sve je povezano sa njihovim sopstvenim talentima, koliko su ga dobro usvojili. Djeca će tada biti mirna i usklađena iznutra. Ako se ni mala zahvalnost ne iskaže djeci u ranom periodu, tada čak ni veći izrazi zahvanosti kasnije u životu neće imati vrijednost. Na svakoj sitnici bi trebalo biti zahvalan.

Suočavao sam se sa raznim poteškoćama. Jedna je na radnom mjestu u vidu takmičenja, diskriminacije. Doživljavao sam situacije u kojima sam dopuštao poteškoće, zbog kojih zažalite kada morate da radite u zemljama koje su nestabilne i suočavate se sa teškim uslovima rada. Tada je to bilo u Iraku. Irak je veoma nezgodna država, a oni su odlučili da meni dodjele određene poteškoće u radu i drugačije uslove za mog kolegu koji je bio Britanac. Kada sam ih pitao u čemu je razlika, izgovor koji su mi dali je bio neubedljiv, koji mi nije dao mira. Morao sam da im kažem: „Vidite, to nije u redu jer su ovde svačiji životi u pitanju. Svi mi vrjednujemo svoje živote podjednako. I ovo nije dobro. Dodijeliti skroz drugačije uslove poslovanja za posao u istoj kancelariji je diskriminacija!“

Takve stvari se događaju. Iako se nisam osjetio dobro povodom svega toga, odradio sam svoj posao. Odlučio sam: “U redu, zaboravi na sve ovo. Posao je taj koji mora biti odrađen i trebalo bi da bude završen.“ Ne verujem u protestovanje ili ignorisanje posla, tako da sam ga uspješno realizovao i novac je bio zarađen za kompaniju. Vjerujem u to da posao ne bi trebalo da ignorišemo i da ono što moramo, prosto moramo da uradimo. Nastavio sam uprkos svim poteškoćama na radnom mjestu.

Suština je da se trudim da napravim, da unesem balans u ljudske živote. Mi toliko toga možemo na ovom svijetu, u NAŠEM svijetu. Možemo veoma lako uvesti u svoje živote kvalitete kao što su jednakost i staloženost, gde se niko neće osjećati uzvišenim ili poniženim, gde će svako biti cijenjen za svoj rad. Znate, mi cijenimo, poštujemo, nagrađujemo, prepoznajemo. Sve to može pomoći našoj stabilnosti.

I društvo nas žigoše vrlo lako. Kada sam izgubio ćerku 2000. godine, takođe sam izgubio i mnoge druge stvari u životu u narednom periodu. Najbolji prijatelji tada nisu bili uz mene. Bili su zauzeti sopstvenim životima i nisu želeli da provode vrijeme sa nekim gubitnikom u društvu. Osjetio sam sve ovo na sopstvenoj koži i pitao sam se koliko je zapravo velika naša ljubav? Koliko je iskreno naše prijateljstvo, privrženost, uvjerenja? Koliko je duboko naše saosećanje? Koliko je velika naša sposobnost da volimo, bezuslovno i uprkos svim nedaćama? Kako su mi se sva ova pitanja javljala, odlučio sam, nisu vrijedni ni da pomislim na njih. Ono što ti možeš da uradiš je ono što bi trebalo da te stabilizuje. Tvoje reakcije, to je tvoja stabilnost. U potpunosti sam se fokusirao na sebe. Ignorisao sam svijet oko sebe i to je ono što me je ojačalo.


Pitanja koja sam postavljao su povezana sa nasiljem u porodici. Neću odstupati od teme, pričaću o tome i doći do zaključka. Pretpostavite da vas kod kuće ne cijene. Šta ćete da uradite povodom toga? Morate da volite sami sebe. Morate da prihvatite sebe. A, ako zaista umijete biti zahvalni i na sitnicama zbog svega toga što jeste, za svaki otkucaj srca, za to što dišete, za to što možete da jedete, za to što spavate i zato što imate toliko blagodeti u životu, kao što su utočište – imate krov nad glavom, imate hranu. Sve ove stvari se mogu posmatrati kao zasluge. Samo prebrojte šta je to sve što imate. Pa čak i Mohanđijevu platformu. Ova platforma vam daje mnoge mogućnosti, povezivanje, vidljivost i mnogo drugih divnih mogućnosti.


Ukoliko tražite ono što nemate, uvek ćete biti tužni. Umjesto toga, pogledajte šta je to što imate i počnite ispočetka. To je jedino mjesto odakle treba da započnete. To je ono što sam i sam uradio. Kada su me različite situacije  vukle nadole, ustao sam i pokušao opet ispočetka. Mnogo puta sam bio srušen, ali sam ustajao iznova. I to je razlog zbog kog imate Mohanđija i dan danas. Nije to bilo lako. Mnogi, pa i oni kojima sam najviše vjerovao su me najviše izdali i okrenuli se protiv mene. Opet, ja sam nastavio da se uzdižem. Nisam ih pitao zašto su to činili. Nisam čak ni razgovarao sa njima. „Ako je to ono iskustvo koje želite da doživim sa vama, samo napred, neka ga“, mislio sam. Ne mogu da promjenim niti da biram ko će me voljeti ili mrziti, ja nemam ništa sa tim.


Ukoliko neko osjeti mržnju prema vama, zlostavlja vas, to nema nikakve veze sa vama. Umesto toga, vi možete biti ljubazni. Vaše ponašanje na ovom svijetu bi trebalo biti ispunjeno ljubaznošću, vašom dosljednošću, vašim strastima i vašim uverenjima pri svemu što radite. Ukoliko se usmjeravate ka ovom putu, vremenom, svijet će na vas gledati sa istim efektima. To znači da sve ono kako se vi izražavate, vama se vraća nazad. Moj predlog je, nemojte vjerovati u ovo, „Ja ne mogu da uradim ove stvari jer moja porodica to ne odobrava, i slično.“ Još uvijek možete da komunicirate. Ako posjedujete svoj lap top, ako pričate, ako koristite svoj telefon za razgovore, razgovarajte. Ako ne možete to da radite kod kuće, ukoliko vaši ukućani ne odobravaju meditacije ili druge aktivnosti, i dalje imate svoj telefon, imate internet, imate svoj lap top. Pričajte o tome, umrežavajte se sa ljudima i što više komunicirajte. Sada, zbog trenutne siutacije sa Kovidom-19 ne možete otići na mjesta namjenjena za meditacije. Ono što, ipak, možemo koristiti jesu internet sadržaji, Skajp i drugi portali gde možete komunicirati sa raznim ljudima uz pomoću vašeg lap topa. Moramo da koristimo mogućnosti koje imamo, bez obzira da li to drugi ljudi odobravaju ili ne. Da se borimo, i  postanemo isfrustrirani i depresivni – to nije način života. Moramo da nastavimo da tečemo poput vode, poput rijeke. Trebalo bi da nastavimo da plovimo, to je naš dar, mi zaista moramo da nastavimo da tečemo.


Kada sam se osjećao diskriminisano na svom poslu, nisam prestajao da radim. Nisam se bunio, samo sam im rekao „Ovo nije fer!“ i okrenuo se, jer sam iznio svoje mišljenje pretpostavljenom. I, samo sam otišao jer je sve bilo do njih. Ali nisam prestajao da radim. Radio sam teško i dokazao sam se samom sebi. Dao sam sve od sebe. Slično tome, čvrstom odlučnošću, u svakoj situaciji, možete napraviti promjenu u svom okruženju, izražavanjem uvjerenja kojima ste dosljedni.


Tako da, mi možemo sve da promjenimo. Mislim da ne postoji nešto što mi ne možemo promijeniti. Promjenite svoj stav. Ako promjenite svoj stav, možete promjeniti i sve drugo. Ukoliko nismo u stanju da promjenimo svoj stav, onda ćemo samo sjediti i žaliti se. Verujem da nema prostora namjenjenog za žalbe. Bog nam je dao toliko mnogo vještina. Moramo da ih cijenimo. Ono što nemamo, manimo ga se. Ako dođe do nas, doći će, ako ne dođe, nikakav problem. Ali, ono što mi možemo, moramo i cijeniti i moramo veoma dobro iskoristiti. Mi imamo kapaciteta za to.


Postoje i prijateljstva, divna prijateljstva na Mohanđijevoj platformi, takođe. Ovo, takođe, možete iskoristiti na dobar način. I onda, kolektivno, možete uraditi odlične stvari. Postoji Klub ranoranilaca i kroz njega, unosite vrijednost u živote mnogih ljudi. U vaš život će se, takođe, unijeti više vrijednosti. Osjećaćete naizmjenično uzvraćanje, rado će vam biti uzvraćano. Ovo znači da ukoliko ste vi u stanju da pružite, biće vam uzvraćeno u vidu raznih nagrada. Tako, ukoliko vaša porodica nije u stanju da vidi vas kao jaku ličnost, društvo će vas vidjeti. To je razmkena.


Predajem vam ove misli, na vama je odgovornost šta ćete s njima. Razmišljajte o tome. Unaprijedite svoj život, promjenite svoj stav. Budite svemoćni.


Šaljem vam puno ljubavi.


Mohanđi.


Originalni podkast na engleskom jeziku možete poslušati ovdje.
Podkast na srpskom jeziku možete poslušate ovdje.


Prevela: Ivona AčLektorisala: Ivona Rušak