Oče, osvijetlio si sve kao ogromno ogledalo na kome se sve jasno vidjelo, moje je bilo samo da dopustim da mi se pokaže.
Autor: Snežana Jovanović
Transkribovala: Elma Čaušević-Mujezinović
Dragi Oče,
želim da ti se zahvalim na programu Empowered 3.0 (Osnaži se 3.0). Hvala na milosti da sam uopšte imala priliku da učestvujem… u mojoj trenutnoj situaciji. Želim samo kratko da podijelim dešavanja nakon programa. Kao što je to obično slučaj, dešavanja počinju upravo onda kada se program sa tobom završi. Tako je bilo i ovaj put.
Dan poslije završetka programa, na vrata stana na drugom spratu, došla mi je crna mačka, što nije tako uobičajeno, ali vjerovatno je bila gladna s obzirom na to da je ovdje još uvijek snijeg. U svakom slučaju, to se u Srbiji ne smatra dobrim znakom, kada se vidi crna mačka, posebno kada ti dođe na vrata. Nedugo zatim, našla sam način da joj odnesem nešto hrane. Nakon toga je krenulo ogromno čišćenje. Nadvili su se tamni oblaci iznad mene i znala sam da mi nema druge nego da moram proći kroz to, šta god bilo. Znala sam da proces upravo počinje i što više sam se trudila da budem u ulozi posmatrača, a ne u ulozi žrtve svoje trenutne uloge.
Mislim da se sve sručilo na mene, sve boli, potiskivanja, krivice, odlaganja, osjećanja predaka, sve patnje, svi ratovi, svi strahovi, sva sputavanja ženske energije, da bude i živi, smjelo, hrabro, nježno… sve, sve u tom otvorenom prostoru za iscjeljenje, podržanom sa svim onim namjerama, kroz koje si nas vodio u proteklih 9 dana programa. Nekontrolisana, neprekidna rijeka suza, neizdrživo… Tišina, posmatranje, raspadanje. Pritislo sa svih strana, proces kroz koji moram proći, pogledati, prihvatiti, osvijestiti i pustiti, jer zato i jeste dat, da bi se oslobodio prostor nečemu novom.
Oče, osvijetlio si sve kao ogromno ogledalo na kome se sve jasno vidjelo, moje je bilo samo da dopustim da mi se pokaže. Savršeni tajming vremena, života, trenutka, ni prije ni kasnije, nego upravo onda kada smo spremni da se suočimo sa tim, i kada je vrijeme da idemo dalje. Da, da, uvijek je pravo vrijeme, ali nije pravi um, a bez toga, nismo ni mi pravi.
Osjetilo se sve, skupilo se sve što se pokrenulo kroz program, i baš u ta tri dana pakla htjelo da se otpusti i izađe napolje, samo što ti momenti nisu uopšte bili prijatni. Ta suočavanja, uviđanja, osvještavanja, jasnoća da nema gdje više, da nema više izgovora, da sam definitivno dotakla dno… Dno dna, što bi mi rekli. Čak sam pomislila da sam izgubila milost majstora… i da sam svojim greškama doprinijela tome. Bio je jeziv osjećaj posmatrati sve to što je izlazilo iz mene. Raspala sam se na komadiće, dušu isplakala, glava je pucala od naprezanja i suza, tri dana. Kao što znaš da nam kažeš poslije okupljanja, sačekajte koji dan, pa ćete vidjeti. U redu, evo čekam, dopuštam da se dešava sa mojom prisutnošću. Dopuštala sam da to izlazi iz mene, koliko god vremena mu je bilo potrebno, jer nisam ni imala izbora. Osvijestila sam da sam dotakla dno života, da nemam ništa, da nemam vrijednost trenutno, kao i da ne postojim… Ali, u istom momentu sam osvijestila ono što si nam rekao na programu, da je jako bitno da znamo gdje se sada nalazimo, da je to jako važno da znamo. I, eto, ja sam saznala. Jasno vidjela kako i na koji način me moj fantastični trio, um, intelekt i ego, lukavo i manipulativno odvajao od svoje suštine.
Ali, ta spoznaja me obradovala jer nije mi više ostalo nikakvih izgovora. Jednostavno nemam gdje, nego ovu privilegiju i blagoslov što sam tu sada i što si me pronašao, moram iskoristiti za svoje najviše dobro i dobro svih, da dam sve od sebe i da se najbolje pripremim za zadatak koji me čeka. I ništa više mi i nije potrebno, imam sebe (živa sam) i “tebe” (svijest, Boga, vodstvo, prijatelja). Znam da sam na početku i da je ovome svemu bilo vrijeme sad da izađe kako bi ustupilo prostor da energija nesmetano teče. Duša je vrištala iznutra, oslobodi me, izbavi me iz kaveza uma, ega intelekta. Uvidjela sam koliko su me dugo vozali i nisam mogla to više podnijeti. Zar se nismo zbog toga okupili u ovom trećem dijelu. Tu, kao da se nešto prelomilo i ubacilo u pravi kolosijek. Osjećaj olakšanja i sreće i ogromne zahvalnosti na svemu, Oče, znam da ovo bez tebe ne bi bilo moguće. Da, jeste da sam se odjednom našla u svom haosu, i ne znam odakle i kako da krenem, ali vjerujem da će se složiti najbolje moguće. Poslije spoznaje sebičnosti i nemanja smisla jednodimenzionalnog života, jedina želja koja je postojala je da dijelim sebe, da dam sebe potpuno, cijelu, jer drugo ništa ne vrijedi, zato sam valjda tu. Da, prihvatam se, možda ne još u potpunosti, ali sam na dobrom putu. Hvala ti za svu ljubav. Kada sam se zapitala odakle da krenem, šta prvo da uradim, sjetila sam se da se za sve ove godine, iako sam oduvijek bila privržena Act fondaciji i mnogim akcijama, nikada nisam prijavila da budem volonter. Vjerovatno se to negdje nije uklapalo u moj um, ego, intelekt. Ali, mislim da je došlo vrijeme da se položi oružje, pa sam se sa ogromnom srećom u srcu prijavila da volontiram. Sretna sam što sam istrajala do sada. Jeste da ne znam još tačno šta mi je činiti, ali put će se sam usmjeriti, vjerujem. Nadam se da ovaj put neće samo ostati na iskustvu, već da će se promjena desiti. Ako je u meni, onda mora biti i oko mene. Dobar tajming, kao i uvijek, hvala ti na programima i vodstvu.
Jutro poslije, novi dan, još uvijek sabiram sve utiske mog dubokog unutrašnjeg putovanja, lagano dolazim sebi i polako počeše da se pokazuju novi vidici, nove mogućnosti. Pregledam stranice najave za predstojeći Festival ženstvenosti (Festival of Womanhood) i oduševim se. I zapljusnu me novi talas suza, od milosti. Preplavi me u trenutku predivna energija Božanske majke, sa svojom snagom i nježnošću, u meni osvijesti ženu.
Zaplesaše sve Boginje u meni. Ženu koja ne mora više da se skriva i sklanja, nego koja slobodno može da živi sebe. Već sam se “vidjela” sa Devi na Svijesnom plesanju, u zanosu, ekstazi. Daaaa… želim biti skupa sa svim tim predivnim ženama koje će poslati snažnu poruku slobode, ljubavi, stabilnosti i pravih vrijednosti. Želim živeti svoju Istinu.
Ispunjena radošću novih mogućnosti, nastavih dalje u dan.
Do sljedećeg programa Osnaži se 4.0 ima toliko toga da se uradi. Sa bezgraničnom zahvalnošću, Oče, uvijek pred tvojim stopalima.
