Autor: Biljana Vozarević, Srbija
„Ja sam izvor. Ja sam elektrana. Nikada se ne umorim niti istrošim. Ja sam samo kao svijeća koja pali mnoge svijeće i još uvijek održava isti sjaj i slavu.” Mohanđi
Naše petodnevno hodočašće na Bosanske piramide 2016. godine, osim odlaska na piramidu Sunca, piramidu Mjeseca, obilaska ostalih piramida, provedenog vremena u zadivljujućem tunelu Ravne, uključivalo je i odlazak na Vratnicu Tumulus. Bio je sunčan proljećni dan, odgovarajući za takav poduhvat. Nekoliko dana prije naše posjete bilo je kišovito. Dakle, ovi naši dani su bili kao poklon.
Dan 1. prije penjanja na piramidu Sunca
Vratnica znači „kapija”, ona je kao kapija do piramida. Vještački je napravljena, u obliku brda kupastog oblika, zato se i zove tumulus. To je najveći tumulus u regionu Balkana. Ovo mjesto je otkriveno 2010. Tim hrvatskih fizičara je detektovao elektromagnetski fenomen – energijski zrak od 28 kHz na njenom vrhu.
Bili smo vrlo zainteresovani za ovaj fenomen. To je frekvencija koja savladava gravitacionu silu i omogućava levitaciju. To objašnjava kako su pomjerali tako ogromne betonske blokove toliko visoko. Naš primarni i voljeni vodič Ajdin je bio tu prvih dana, ali tog dana nije. Zato nam se pridružio drugi vodič, tiši i manje informativan. Mohanđi je predložio da umjesto pričanja, pijenja, pušenja, provjeravanja poruka na Facebook-u, Whatsapp-u, Messenger-u, itd, usput, više OSJEĆAMO. Da budemo svjesni i jedemo svjesno sa umom prisutnim pri svakom udahu i izdahu, zalogaju, gutljaju ili misli. Prethodnih dana i jesmo OSJEĆALI piramide. Sada smo jedva čekali da osjetimo i Vratnicu Tumulus. Htjeli smo da doživimo energiju tog mjesta i osjetimo kakva je. Sâmo mjesto pod imenom „Arheološki park Bosanska piramida Sunca” radi na tebi i preobražava te onoliko koliko si prijemčiv. Takođe smo željno iščekivali da čujemo više o tome.
Prvi dio je prošao dobro, vidjeli smo blokove čija je boja izbledjela jer su bili izloženi vodi, olujama, itd. Blokovi su vještački, a tumulus je ogromna megalitska terasa, sagrađena od gline i betonskih blokova naizmjenično. Poslije toga smo se popeli, meditirali i radili Kriju Svjesnosti na njenom vrhu.
Penjanje na Vratnicu Tumulus
Moje srce, koje je Mohanđi uhvatio još 2010. godine, plesalo je od radosti zbod pružene prilike da radim Kriju Svjesnosti tako fizički blizu Njega, u Njegovoj auri.
Zatim smo krenuli na drugu stranu Vratnice. Ima nekoliko brda okolo koja zrače energijom koju je Mohanđi osjetio. Na prvom, rekao je da je energija bila vrlo suptilna i nije je bilo lako osjetiti osim ako ste razvili veliku suptilnost. Probali smo da je osjetimo. Međutim, bili smo više okupirani zvukom kosilice, bušilice ili motorne testere koji je dolazio iz doline, iz podnožja brda. Bilo je nekoliko kuća u kojima su ljudi živjeli. Jedan čovjek je obavljao poslove u svom dvorištu. Hm. To je bilo skretanje pažnje. A trebala nam je tišina, ne za naše zadovoljstvo, već za naše uzdizanje. Nismo dobro čuli ni početak vodičevog govora. Mohanđi je ćutao. Odjednom, buka je prestala. „Oh, kakvo olakšanje”, pomislili smo. Mogli smo da osjetimo mjesto i da čujemo vodiča. Uživali smo u ovim dragocjenim momentima u višoj energiji. Nakratko, ali dovoljno, slušali smo o tumulusu. Kasnije je neko upitao: „Šta se desilo?” Mohanđi se samo nasmiješio i rekao: „Otišao je u toalet.” Nasmijali smo se. Rekao je to kao da se šalio. Mi smo znali da nije.
On je jedno sa svim. On je jedno i sa čovjekom sa motornom testerom. On zna moje, tvoje ili njegovo srce, misli i aspiracije. Zato je mogao da usmjerava njegove postupke. Isto kao što usmjerava aktivnosti svakoga ko je povezan s Njim. Za onoga ko je jedno sa svima i svime, sa apsolutnom stabilnošću u jedinstvu i bezuslovnoj ljubavi, bezvremenosti i sveprisustvu, nije ništa da vodi učenike dalje od skretanja s puta i pogrešnih izbora, dok ih vodi u pravcima koji ih okreću ka njima samima, pri čemu ih vuče iznutra i gura spolja. Uklanjanje ove buke, male smetnje na našem hodočašću, može da izgleda kao beznačajna sitnica, a i prošlo je neprimjećeno među većinom učesnika. Ali me je navelo da se zapitam: „Zašto sam ja ‘ja’?” A ne nešto ili neko drugi? Tijelo je kao školjka, i mi ga zauzimamo neko vrijeme, nekoliko decenija. U isto vrijeme, zašto se ne bismo proširili na sve, svuda, dok smo još živi? Kao Mohanđi? Snaga duha je nemjerljiva i neopipljiva. Biti oslobođen od svog tijela, a još uvijek živ, nastaviti u njemu živjeti, ali ne biti njime ograničen. Biti oslobođen od rođenja i smrti i imati večni život, tj. besmrtnost.
U Pjesmi duše, Mohanđi piše o avaduti koji baš to ilustruje. Štaviše, Avaduta Nadananda Mu je rekao da je i On sâm avaduta, tako da ove riječi važe i za Mohanđija.
„Baš kao što se sunce odražava u mnogim predmetima, a da ne izgubi svoj intenzitet i energiju, tako i ja postojim kroz ciklus generacija. Ja sam nit koja drži generacije na okupu. Ja sam jedini besmrtni entitet u ovom veoma smrtnom zemaljskom postojanju. Sunce, mjesec i zvijezde se formiraju iz mene. Galaksije su unutar mene. Sve forme božanstava se formiraju od mene. Mrak i nepostojanje svjetlosti. Biti ja je nepostojanje Maje ili iluzije. Ja sam sve. Ja stanujem u svim bićima. Nema hijerarhije ni nadmoćnosti. Postojim istim intenzitetom u svim bićima. Bića se razlikuju po izgledu, osjećaju, karakteristikama. Ja sam isti. Nepromjenljiv sam. Svuda sam. Ja sam Jedno.
Nemam formu. Uzimam formu posude u kojoj se nalazim. Uzimam karakteristike bića koje me obuhvata. Iako uvijek ostajem neutralan, ja pojačavam djela, riječi i misli. Niko me ne može dotaći ili osjetiti. Čovjek me može samo spoznati. Mora da postane ja, dostigne moju suptilnost, da bi me spoznao. Čovjek mora da odbaci mnogo grubosti da bi me dostigao, prepoznao i shvatio. Nemam lični životni plan. Zauzimam životni plan bića i, kao vjerni i diskretni sluga, služim otjelovljenom entitetu sve do kraja. Dozvoljavam sebi da budem zarobljen u tijelu. Nikada ne smetam. Oslobađam se po želji.”
Lektorisale: Tijana Sladoje, Jelena Marilović
Uredile: Staša Mišić, Dragana Dragojlović
Izjava o isključenju od odgovornosti:
Gledišta, mišljenja i stavovi iskazani od strane autora i onih koji pišu komentare na ovim blogovima pripadaju isključivo njima, i ne reflektuju nužno gledišta, mišljenja ili stavove Mohanđija, Mohanđi Fondacije, njenih članova, zaposlenih ili bilo kog pojedinca ili lica koji je u vezi sa Mohanđijem, Mohanđi Fondacijom ili bilo kojom Mohanđi organizacijom. Ne možemo stajati iza tačnosti, potpunosti, blagovremenosti, prikladnosti ili valjanosti bilo koje informacije koju je predstavio individualni autor ili komentator na našem blogu, i ne snosimo odgovornost za bilo kakve greške, propuste ili zakašnjenja ove informacije ili bilo kakve gubitke, povrede ili štete nastale njenom objavom ili upotrebom, prema autoru ili bilo kojoj drugoj strani.
Zadržavamo pravo da obrišemo, korigujemo ili na bilo koji način izmjenimo tekstove ili komentare na blogu,ukoliko isti kontrolišemo, ako po svom ličnom saznanju, smatramo da su nejasni, uvrjedljivi, pogrdni, prijeteći, u sukobu sa zaštitnim propisanim pravilima, autorskim pravima ili drugim zakonima, ukoliko su izričito komercijalne prirode, ili na drugi način neprihvatljivi.