Rano djetinjstvo
Kao što je njegova majka olako primijetila, Mohanji je rođen nasmijan, 23. februara 1965. godine. Vjerovatno zbog spoznaje svoje odabrane svrhe uz stoičko prihvatanje života punog iskušenja. Besciljno je koračao kroz djetinjstvo i adolescenciju, a zatim u ranu mladost. Iako nije ponavljao ni jedan razred, nije ni briljirao. Kaže: „Ne mogu reći šta sam naučio iz obrazovanja, jer sam većinu svog studentskog života preskakao časove i gledao filmove.“ Njegov naizgled bezbrižan stav i nekonformističko razmišljanje bili su stalni izvor brige za njegove roditelje i rođake.
Na pitanje nastavnika: „Šta bi htio biti kad porasteš?“ petogodišnji Mohanji je odgovarao: „Želim da budem sam“. Uslijedio je bijesan poziv roditeljima, dovodeći u pitanje njegovu inteligenciju i sugerišući da ga smjeste u školu za posebne potrebe. Mohanjijev djed po majci, veliki astrolog i duhovno razvijena duša, prekorio je njegovu zabrinutu majku da ostavi dječaka na miru i pronicljivo rekao: „Zapamti moje riječi. Jednog dana cijela naša porodica će biti poznata po njemu.” Predtinejdžer Mohanji jednom je rekao svom prijatelju: “Mi sami kreiramo svoju budućnost i zovemo je sudbina” zbog čega je njegov prijatelj pomislio da je lud. Iako su mu ovi oštri uvidi bili prirodni, često se pitao zašto su ljudi uznemireni i nisu uspjeli da shvate dublje značenje. Prema njegovim riječima, “Ja sam očigledno bio crna ovca u svojoj porodici i među prijateljima, ali mogućnost u širokom svijetu misterija.“
U svojim tinejdžerskim godinama, Mohanji je istraživao puni obim svojih fizičkih, mentalnih i intelektualnih sposobnosti. Uvijek voljan da eksperimentiše, testirao je svoju fizičku izdržljivost kriketom, planinarenjem, borilačkim vještinama, boksom, biciklizmom i tako dalje, bavio se umjetnošću (poezijom i dramom) i eksperimentisao sa intelektualnim potragama kroz knjige, psihologiju i new age kinematografiju. Nakon postdiplomskih studija iz književnosti, Mohanji je napravio karijeru u brodarskoj industriji kao dinamičan lider sa dvadeset četiri godine iskustva višeg menadžmenta na Bliskom istoku. Mohanji se oženio Saritom 1992. U novembru 1995. godine u njihov život je došla kćerka Amu. Porodica puna ljubavi, uspješna karijera, finansijska sigurnost – život nije mogao biti bolji.
Prelomna tačka
Njegovo putovanje transformacije počelo je smrću kćerke Ammu u tragičnoj saobraćajnoj nesreći 23. avgusta 2000. Gubitak jedinog deteta ostavio je ogromnu prazninu u njegovom životu. Mohanji kaže: „Ammu je bila božanska duša. Uprkos njenim godinama, njen odnos sa mnom bio je prijateljski i saputnički. Za te četiri godine naučila me je mnogo stvari. Prvo, ona me je natjerala da iskusim očinstvo. Pružila mi je ogromnu ljubav i naklonost, često me čak i opominjala ili grdila kao starija osoba. Njena priroda je bila ljubav. Osvijestila me je mogućnosti dublje ljubavi, izvan svih barijera koje je napravio čovjek. Voljela je svako biće. Nije ni čudo što je stotine ljudi raznih starosnih grupa došlo da oda počast na sahrani ovog četverogodišnjeg djeteta! Njena iznenadna smrt me ostavila potpuno praznim i uništenim. Bili smo potpuno razbijeni.”
Izgubite mnogo da biste nešto dobili
Smrt Ammu ubrzala je niz susreta s kompulzivnom sudbinom. Mohanji se razveo od svoje supruge Sarithe, stvari su mu ukradene, izgubio je prihod, investicije su mu propale i na kraju je izgubio i posao. Doslovno je ostao bez porodice, novca, imovine ili posla. Da bi nevolje bile veće, prvo je dobio kamenje u bubregu, a kasnije i bolnu infekciju kože koja je bila nepodnošljiva u vrućoj pustinjskoj klimi Bliskog istoka. Bukvalno napušten od strane prijatelja i porodice, Mohanji je doživio najgore ljudske patnje. Uprkos tome, on je odbio da dozvoli da ga ovi događaji definišu. Po njegovim riječima, „Bog je malo po malo uklanjao sve za šta sam vjerovatno bio vezan i čvrsto me postavljao na put slobode i oslobođenja. Moramo izgubiti mnogo da bismo nešto dobili.”
Unutrašnji pomak
buka je privremena…
Njegova izolacija, agonija, bol i patnja na kraju su ga odveli u duboko unutrašnje istraživanje i istinsku potragu za samim smislom i svrhom života. Nakon što je obavio posljednje rituale za Ammu, odmah je otišao na Himalaje koji su mu na kraju postale drugi dom. Žudio je da pronađe mir tišine i pobjegne od svijeta buke u koji je bio uključen kroz veze, posao, društvo i tako dalje. U ovom kontekstu, svijet buke znači aktivan um s aktivnim mislima – izvor svake buke. Himalaji su bili dobrodošla promjena gdje je pronašao utjehu u mudrosti i bezuslovnoj ljubavi Majstora, te miru i tišini u njenim udaljenim prostorima. Međutim, kada se vratio sa Himalaja, ponovo se našao u svijetu buke. Shvatio je da je tišina koja se nalazi u mirnoj samoći privremena i da mora tražiti tišinu usred buke. Tako je završila njegova neprestana potraga za tišinom na Himalajima.
Od tada se svakog jutra duboko povezao u sebi kako bi osjetio mir tišine unutar buke – tišinu između dva daha, tišinu između dva otkucaja srca, tišinu između dvije misli. Usredsredio se na prostor između buke (daha, otkucaja srca, misli), otišao tamo i osjetio tu tišinu.
Mohanji objašnjava: „Kada prestane buka, nastaje tišina. Buka je privremena, tišina je trajna. Naš fokus određuje šta opažamo. Obično se fokusiramo samo na buku i nedostaje nam tišina. Kada se fokusiramo na tišinu, ne čujemo buku. Počinje da se odvaja i tišina se postepeno širi. Na kraju, vidimo samo tišinu, shvatimo da je tišina srž i živimo to cijelo vrijeme. Zatim, bez obzira na zvukove koji se dešavaju unutra ili okolo, mi smo nepromijenjeni i uvijek smo u dubokom stanju mira i tišine. Ali nismo navikli na šutnju jer nam je to neprirodno. Navikli smo na svijet buke koji nas stalno vuče nazad.” Trebalo mu je deset godina da se stabilizuje i uspostavi u tom svijetu tišine i na kraju postane jedno s njom.
Uprkos svemu tome, Mohanji je ostao introvertiran i skroman, lako pristupačan i jedan od mnogih. Život nije bez osjećaja ironije. Nakon što se uspostavio u tišini, Guru Mandala (majstori Tradicije) su tražili da istupi i ponovo progovori u svijetu buke. Mohanji kaže: „Ranije sam bio čovjek od buke po imenu Mohan koji je pojurio u svijet buke kao još jedna buka, da ili dodam svoju buku ili uzmem iz svijeta buke. Sada sam otišao u svijet buke kao tišina. Tu je počeo Mohanji i ono što ja isporučujem svijetu je aspekt te unutrašnje tišine.”
U tom praznom prostoru lišenom korova i nereda bučnih misli oblikovala se duboka želja za služenjem društvu. Svetac je nadahnuo Mohanjija ovim riječima: Oslobodite patnje djecu Majke Zemlje i naći ćete mir. Kao odgovor, Mohanji je pokrenuo ACT (Ammucare Charitable TrustTM) 2003. godine kao platformu za nesebično služenje izvan svih barijera koje je napravio čovjek, za podršku bespomoćnima i onima u potrebi. Predvidio je stvaranje volonterske organizacije bez članarina ili obaveznih plaćanja bilo koje vrste.
Uobičajeni zagovornici su sugerisali da to neće uspjeti. Pitali su: „Nemaš duboke džepove. Ko će te podržati? Ko te podržava?” Mohanji je odgovorio: “Niko.” Pitali su: “Onda, koji je tvoj doprinos Ammucareu?” Mohanji je odgovorio: “Ja sam.”
Mohanji objašnjava: „Uvijek se dajem svemu. To je moja snaga. Uvijek ulažem sebe, bilo da se radi o ljudima, organizaciji, situacijama, inicijativama ili svijetu.” Danas se njegova poruka o bezuslovnoj ljubavi i nesebičnom služenju izražava kroz Ammucare i ACT fondaciju koji pružaju humanitarni rad na globalnom nivou.
Širenje poruke
U dubini tišine primio je meditacije Moć čistoće i 360° stepeni, u različito vrijeme. Uz meditacije je došao Shaktipat – prenos energija iz viših sfera svijesti na primaoca. Devi Mohan se pojavila u njegovom prilično mračnom, ali nadrealnom životu 2007. godine i bila je ključna u njegovom izlasku na pozornicu.
Podsticala je Mohanjija da podijeli svoje unutrašnje bogatstvo kako bi svijet mogao imati koristi od njegovog znanja. Mohanji vjeruje da ju je odabrala Guru Mandala, kako bi ga izvukla iz introvertnosti i pomogla mu da prenese znanje i mudrost koju su oni tako obilno prenijeli.
Prve meditacije započete u Dubaiju početkom 2007. godine, u kombinaciji sa duhovnim diskursima (satsang) su ponuđene svima bezuslovno i besplatno. Iskustva su bila moćna i raznolika – teško čišćenje, zajedništvo s Majstorima i iskustva koja su transformisala živote. Glas o Mohanjiju i njegovim porukama koje su promijenile živote brzo se proširio.
Devi i Mohanji su se vjenčali u aprilu 2010. godine i blagoslovljeni divnom kćerkom Milom u aprilu 2011. Njihov brak je bio duhovna zajednica dvoje ljudi okupljenih radi više svrhe. Na kraju, Mohanji je napustio posao da bi posvetio svoj život jedinoj svrsi dodavanja vrijednosti društvu sa čvrstim uvjerenjem da se svijet mora poboljšati zbog našeg prisustva u njemu. Slijedilo je više meditacija i tehnika (link na stranicu sa tehnikama).
Meditacije su na kraju prevedene na mnoge jezike i sada se provode širom svijeta pojedinačno i u grupama. Danas postoje stotine hiljada ljudi širom svijeta koji doživljavaju pozitivnu transformaciju od njegovog prisustva, učenja i tehnika – od poznatih ličnosti, sportista, biznismena, profesionalaca, preduzetnika do zatvorenika i onih koji pate od lošeg mentalnog zdravlja. Njegova učenja su se proširila širom svijeta kroz organizacije registrovane u 15+ zemalja i dodatnim volonterskim ograncima u 30+ zemalja.
Mnogi savremeni Majstori su Mohanjiju dodijelili titule kao znak poštovanja i časti za njegov duhovni stas. Shri Shri Vittalananda Saraswati (Vittal Babaji) sa Raja Yogijem ili Raja Rishijem, Thyagananda Sharma sa Vishwa Kalyananda Bharatijem (onim koji radi za dobrobit univerzuma), Avadhoota Nadananda sa Brahmarishi (najvišom klasom rišija ili mudraca) i u Hindu Mudrac Agastja preko Devi Amme sa Jagat-mitrom (prijateljem svijeta), a zatim Vishwa-mitrom (prijateljem univerzuma).
Od svih, Mohanji se najviše poistovećuje sa Jagat-mitrom – prijateljem svijeta. Čak i uz ogroman rast tokom ovih godina, on i dalje ostaje jednostavan i skroman, nevezan za okvire ili koncepte društva, dostupan i na raspolaganju svima onima koji žele živjeti slobodni i oslobođeni, dajući svoj maksimum u svakoj situaciji i dodajući vrijednost svijetu bezuslovno bez očekivanja u svakom trenutku svog postojanja.