Naša priroda mora biti potpuno očišćena da bismo se spojili s njom napolju i da bismo mogli skladno živjeti. U suprotnom, imaćemo probleme.
Danas ćemo govoriti o prirodi.
Šta je priroda? Postoji mnogo aspekata prirode, a danas razgovarajmo o dva aspekta. Jedan je priroda u nama, a drugi priroda izvan nas. Prvo, razmislimo o našoj prirodi.
Šta je naša priroda? Naša priroda je kombinacija toliko mnogo faktora, kao što su karakter, konstitucija, emocije, raspoloženje, čak i naša forma kao i izrazi. Sve to zajedno čini našu prirodu. Naša priroda ima različite dimenzije i mi možemo da izrazimo ili doživljavamo ovaj svijet samo prema svojoj prirodi, prema svojoj naravi, prema onome što jesmo. Naša priroda je ono što jesmo. To je u suštini čitav životni metod ili prikaz. Znači, cijeli život živimo s ovom prirodom.
Druga priroda, koja je izvan naše prirode, je beskrajno strpljiva, uvek puna ljubavi, brižna i nikada ništa ne traži zauzvrat. Ali, ako je harmonija narušena ona pati. Kada uznemirenost prirode postane prevelika, ona nam uzvraća jednim šamarom, jednim udarcem. A to može biti pogubno. Može da uništi čitavu vrstu. To smo već i vidjeli kroz istoriju.
Aspekt naše prirode je indirektno povezan sa prirodom spolja. Ili, ono što jesmo ima mnogo značaja za to kakvo će čovječanstvo biti. Ako svi pojedinci zajedno žive u harmoniji na Zemlji, izvan kaste, vjeroispovesti, države, religije i kulture, tada postoji velika vjerovatnoća da ćemo prirodu dugoročno očuvati. Njen životni vijek će biti duži. Ali, ako smo pohlepni i ispoljavamo prizemne emocije poput ljutnje, mržnje, osvete, onda će se to odraziti i u spoljašnjem svijetu. Svijet spolja je izraz naše prirode. Kada svetu iskažemo takvu pohlepu i takve najniže emocije, tada priroda može da progovori u nekom trenutku. Možda će dozvoliti da prođe nekoliko generacija. A onda se, iznenada, sve preokrene. Završeno. Nakon toga, prisutna je praznina.
Priroda napolju ne brine ni za jednu vrstu, iako njeguje sve vrste. Nije joj važno ako u njoj ne postoji jedna vrsta. Potrebna nam je priroda, a ne mi njoj. To bi trebalo biti vrlo jasno. Moramo da prilagodimo svoju, urođenu prirodu, da bismo odgovarali prirodi spolja. To je sve što želim da vam kažem. To znači da moramo dovoljno da pojačamo svoju prirodu da bismo se povezali s prirodom napolju, i trebalo bi da budemo u harmoniji sa njom. A ako to ne uradimo, onda je samo pitanje vremena. Samo je pitanje vremena kada će se dogoditi velike katastrofe. U ovom trenutku sa koronavirusom, dok su svi u zatvoru, svijet je otvoren za sve druge vrste. To je istinski znak kako bi priroda mogla da funkcioniše. Čak i ako kažete da je ovo bila katastrofa koju je stvorio čovjek. Pogledajte rezultat toga. To je uticalo na sve. To je uticalo na sva ljudska bića na svijetu, na ovaj ili onaj način i nastaviće da utiče zbog socijalnih i ekonomskih kriza. Moramo shvatiti da akcije koje smo preduzeli ili metode koje smo koristili u prošlosti nisu bile pogodne za dugotrajno postojanje. Možda smo produžili životni vijek našim lijekovima ili našom tehnologijom. Možda smo se povezali sa ljudima kao što se sada povezujemo talasima energije. To je sve dobro jer su ovo sve ljudske inovacije. Ali, da li se istovremeno čovječanstvo uzdiglo na isti način? Da li smo se zaista borili sa opasnošću od klimatskih promena? To utiče na sve. Ili smo se u stvari bavili ljudskim uplitanjem u šume i prirodu, bezrezervno uništavajući i ubijajući vste da bismo bili srećni? Takve stvari moramo razumjeti.
Kakav je bio obrazac našeg ponašanja? Kad se probudimo rano ujutro, to moramo znati. Kakvi su bili obrasci ponašanja svih ovih godina? Mnogo smo zločina prema prirodi ignorisali, a puno smo govorili o stvarima koje i nisu baš bitne, poput varanja, krađe, mada bi trebalo da iskorjenimo sve to, ali ne bi trebalo pretjerano da pričamo o tome u medijima. Trebalo bi da zaobilazimo javno teme tipa ko je koga varao, ko je ukrao novac, ko je korumpiran… Sve su to znakovi ljudske degeneracije i ta se degeneracija takođe odražava u prirodi u obliku eksploatacije prirode. Voda, zemlja, nebo, sve se iskorišćava.
Svakoj vrsti je postalo teško da živi na Zemlji. Ko je to stvorio? Mi smo to stvorili. Ljudi. Naša priroda mora biti potpuno očišćena da bismo se spojili s njom napolju i da bismo mogli skladno živjeti. U suprotnom, imaćemo probleme, ne samo mi, mnoge, mnoge vrste će imati probleme. Hiljade vrsta je izumrlo. Šumski požari, prirodne nesreće, cunamiji, zemljotresi, ratovi i uništenja raznih vrsta. Etničko čišćenje.
Šta smo sve vidjeli u životu? Ako pogledate istoriju, dogodila su se suluda osvajanja, poremećaji i raseljavanja. Sve su to znakovi turbulentne unutrašnje prirode koja izaziva turbulencije spolja. Dakle, priroda u nama ima veliku vrijednost.
Moramo usmjeriti svoju unutrašnju prirodu ka saosećanju, ljubaznosti i ka najvišim ljudskim vrijednostima poput nesebičnosti i ovo se mora dešavati svaki dan dok smo živi. Za ovo sutra ne postoji. Upravo je sada vrijeme. Prihvatajte ljude, ohrabrujte ljude koji čine dobre stvari u svijetu, za druge ljude, za prirodu, za ekologiju. Ohrabrujte ih, podržavajte ih, vodite ih, finansirajte i pomažite. Tako da se sve više ljudi, sve više i više vrsta održava. Kad je sve podržano, priroda nas podržava. Kada podržavamo prirodu, priroda podražava nas. Kada ne zagađujemo prirodu, priroda nas ne zagađuje. Ono što dajemo, dobijemo, ono što posijemo, to žanjemo.
Ostavljajući vam ovu misao, napuštam vas. Molim vas, diskutujte o ovome. Molim vas, razgovarajte o ovome detaljno, sa svim svojim prijateljima, sa svim ljudima oko vas. Pokušajte da podijelite ove informacije sa ljudima. Ovo je tema za razmišljanje. Ne dajem vam odgovore, trebate sami da ih pronađete. Odgovori su u vama. Nema potrebe da vam kažem šta je istina, jer to već znate. Samo vas podsjećam. Dakle, podijelite ovo, a zatim neka vam se ova misao proširi u umu, kako bismo postigli bolji način razmišljanja za bolji svijet. Prepuštam vam ove misli.
Ovo je bio Mohanđi.
Hvala vam.
Originalni podkast na engleskom jeziku možete poslušati ovdje.
Podkast na srpskom jeziku možete poslušate ovdje.
Prevela: Milica Mišković
Lektorisala: Ivanka Džunić