Uvidi iz decenije discipline, vjere i svrhe
Sa engleskog prevela: Lana Simić
Lektorisala: Dejana Vojnović
Prilagodila: Lea Kosovac
The Awakening Times (TAT): Sa Mohanđijem ste skoro od početka, od 2010. godine. Možete li nam objasniti koji je bio Vaš motiv za disciplinu i istrajnost?
Biljana Vozarević (BV): Moj motiv za disciplinu i istrajnost predstavlja ključnu stavku zbog čega sam ovde, a to je oslobođenje. Oslobođenje dok si živ, to znači doći do stanja u kome imaš sve, a ništa ti nije potrebno. Možete imati sve, ali uvijek koristite onoliko koliko vam treba i poštujete stvari. Vi ste se oslobodili.S druge strane, oslobođenje dok napuštate tijelo – učinite to potpuno ispunjeno, nemate zaostalih repova, ostavljenih za naredni život. Niste ničega više željni. To znači se ne morate rađati ponovo, da biste osjetili i iskusili život. Potpuno ste ispunjeni i dosta vam je u ovom životu, dostigli ste najvišu svijest, dostigli ste stanje bez uma, stanje bez misli koje je trajno. Djelujete sa visokog nivoa svijesti, a u tom režimu se ne akumulira još želja.
Zato mogu istrajati. Bez toga, ovaj cilj se ne može postići. Volim istrajnost, jer znam zbog čega sam ovdje. Najvažnije je da znam šta mi je prioritet. Tada sve ostalo dolazi na svoje mjesto. Život to podržava, tradicija podržava, a Mohanđi je uvijek tu.
S druge strane, možda sam vježbala ili praktikovala ovu disciplinu u nekom drugom trenutku. To ne predstavlja nešto što je novo za mene. Već sam imala dobre radne navike i od djetinjstva sam bila vrijedna i dosljedna u drugim stvarima. Takođe, u stanju sam da se koncentrišem na jednu svrhu dug period. Držim fokus kao svjetlo ispred sebe, sve vrijeme percipiram koje je moje odredište. Naravno, potrebna je i koncentracija. Imam to, ne mogu reći da sam taj nivo koncentracije dostigla tek u ovom životu.
Još jedan znak da sam se bavila time i prije nego što sam upoznala Mohanđija, je to da volim dugoročne ciljeve i volim da radim na njima. Jedan primjer je fakultet, da biste završili fakultet potrebna vam je upornost da položite sve ispite. Pogotovo što sam učila kad sam već dobila dijete. Filip se rodio, a kada je imao šest mjeseci, počela sam se spremati za prijemni ispit. Kada je imao godinu dana, upisala sam fakultet. Ja sam brinula o njemu, ali, naravno, mama mi je pomagala. Koristila sam noći za učenje. Bilo je fizički i emocionalno veoma zahtjevno, ali sam izdržala.
Još jedan primjer discipline, dosljednosti i istrajnosti bila je priprema za trčanje na maratonima.Tu prolazite kroz svakakve faze i izazove, čak i kroz bol, ali je na kraju zadovoljstvo veće. Što bih više truda uložila, to sam više osjećala zadovoljstvo. Tako sam znala da sam tu istrajnost stekla još i ranije.
Prilagodila sam način života svom cilju, porodici i drugim obavezama. U isto vrijeme, fokus uvijek držim na oslobođenju i posvećenosti da ostanem povezana, i da se još dublje povežem sa Mohanđijem. U mogućnosti sam to uraditi, jer ga izuzetno volim. Istovremeno radim svoj redovni posao i volontiram na Mohanđi platformama. To je način da se u potpunosti izrazim. Iscrpljujem dosta svoje karme radeći na pomenutim platformama. Savladala sam mnoge vještine i otvorila sam se ka drugim ljudima, mnogo više nego što sam to mogla ranije. Nekada sam dosta toga držala za sebe. Sada mi se srce otvorilo. Dakle, prilagodila sam životni stil i nisam dozvolila nikome, niti bilo čemu, da me spriječi u tome, kakav god ishod bio.
Svrha svega je da shvatim šta sam ja u svojoj suštini. Ne ono kako se prikazujem. Nisam moj položaj, imovina, odnosi, ili bilo šta materijalno, niti bilo kakva uloga koju igram u društvu. Svrha je da spoznam sebe izvan svega ovoga i da postanem svoja suština u potpunosti.
TAT: Organizovali ste prvi ritrit sa Mohanđijem na Balkanu, kako je to izgledalo, možete li nam reći detalje?
BV: Misija je počela grupnim meditacijama i razgovorima. Imali smo viziju da unaprijedimo misiju od grupnih okupljanja, do nečeg mnogo većeg. To je bio prvi ritrit sa Mohanđijem ikada, pod nazivom Mohanji Lifestyle Retreat. Proveli smo dva i po dana u njegovom prisustvu. Bilo je to od 16 do 18. novembra 2012. godine. Cjelodnevni program raznih aktivnosti namijenjenih čišćenju i duhovnom rastu.
Tokom jednog razgovora, Mohanđi je rekao kako ga je jedna žena, koja ima sposobnost predviđanja događaja (i koja jasno vidi Mohanđija gdje god se nalazio), pozvala rekavši da je vidjela veliki sivi oblak koji iz grupe ljudi ulazi u njega. Napomenula je da je bila užasnuta tim prizorom. Upozorila ga je da će umrijeti ako preuzme toliko otrova od ljudi na sebe. Mohanđi joj je odgovorio: „Zato sam ovdje“. Uzeo je sve negativnosti koje su se počele topiti iz našeg unutrašnjeg sistema. Ni na trenutak to nije bio lijep, svečani vikend. Iskustvo je bilo mnogo dublje, jer smo bili u energetskom polju Majstora. Ljudi toga obično nisu svjesni. Postoji osjećaj opuštenosti. Osim toga, kod svih je bio prisutan osjećaj blage glavobolje. Primijetili smo kako se Mohanđijevo zdravlje pogoršalo. Ogromne količine blokada, negativnosti ili „otrova” od ljudi, preuzeo je na sebe i ostavio ih samo sa blagom glavoboljom. Njegovo tijelo je to herojski podnosilo. Kroz glavobolju, kao opipljiv simptom, shvatili smo da se dešava čišćenje, da je intenzivno i da je stvarno. Kupali smo se u njegovom energetskom polju. Bila je to prava energetska banja. Sve nas je unaprijedio. Duboko sam zahvalna na tom blagoslovu. Nikakve riječi to ne mogu opisati. Moja ljubav se povećala. I moja svijest se povećala, takođe. Mohanđi je rekao da će ljudi biti svjesniji promjena, nakon dva ili tri mjeseca. To bi se manifestovalo u našem svakodnevnom životu.
Još jedan zanimljiv trenutak desio se kada je Milan Bojić, novinar, intervjuisao Mohanđija. Imao je namjeru da mu postavlja pitanja. Želio je da mu se pruži prilika da napiše tekst o njemu. Kada je došlo do intervjua, Milan razgovarao nasamo sa Mohanđijem i snimao je intervju. Međutim, kada je stigao u sobu, želio je preslušati razgovor, ali diktafon je samo zazujao, ništa se nije snimilo. Mohanđijeva energija bila je toliko jaka da je uređaj prestao raditi! Milan je dobio duboke odgovore koji su ga zadovoljili, i otišao je zahvalan na svemu što je naučio. Nakon toga je po sjećanju zapisao tok njihovog razgovora. Svoje iskustvo podijelila sam na ovom linku.
Što se tiče organizacionog djela, većim dijelom je to bila improvizacija. Organizovala sam to skromno. Bilo je kao poluprivatno druženje prijatelja (iako se nismo dobro poznavali), iz raznih dijelova svijeta – Srbije, Makedonije, Velike Britanije, Ukrajine. Bio je to poduhvat koji je nastao spontano. Bila sam i Mohanđijev lični asistent, i joga instruktor, koordinator za komunikaciju sa učesnicima, organizator prevoza sa aerodroma, odgovorna za prostor, ozvučenje, vegansku hranu, smještaj, itd. Ispričat ću vam jednu anegdotu vezanu za smeštaj. Provjerila sam samo broj kreveta, nisam se sjetila da bi žene trebale spavati sa ženama, a muškarci sa muškarcima. Tako su u jednoj sobi, u bračnom krevetu spavala dva ili tri muškarca.
TAT: Učestvovali ste u svim važnim projektima vezanim za Mohanđi Fondaciju, postoji li neki koji biste izdvojili?
BV: Da, učestvovala sam u mnogim projektima, jer sam dio glavnog tima još od 2011. godine. Ukazano mi je ogromno povjerenje i ova misija, zapravo je, najveći dio mog života. Tako sam odlučila i toga se držim. Šta bih mogla izdvojiti? Volim kada primijetim da nešto nedostaje i volim biti u prilici da to poboljšam. Volim usavršiti vještine i motivirati ljude da zajedno idu ka cilju. Pokrenula sam YouTube kanal na engleskom jeziku, i još jedan namijenjen za Balkan. Engleski je sada zamijenjen novim. To je bio moj poduhvat, putovanje u nepoznato. Bila sam strastveni entuzijasta, a ne profesionalac. Sve sam učila od nule. Snimala sam, montirala i postavljala većinu video zapisa.
Dizajnirala sam postere, uređivala Mohanđijeve slike, od kojih su neke na web stranici. Neke od tih slika stoje na zidovima, u domovima ljudi širom svijeta. Sve to za mene je ogroman dokaz kako funkcioniše Mohanđijeva milost. U početku nismo imali profesionalne fotografe, imali smo samo amatere entuzijaste. Možete biti najbolji profesionalac, ali ako milost nije uz vas, vaš posao će propasti. S druge strane, može se desiti da niste profesionalac, kao što je sa mnom bio slučaj, ali uz Mohanđijevu milost, sve slike ispale su sjajno. Meni je to zaista fenomenalno.
Drugi, još važniji primjer je vodeni žig globalne Mohanđi Fondacije. Tu sliku sam napravila tokom ritrita sa Mohanđijem, na Andrevlju, 2015. godine. Nekoliko nas, dobilo je zadatak da damo prijedloge za vodeni žig. Malo sam se igrala u fotošopu sa tom slikom i poslala sam je kao prijedlog. Mohanđi je rekao da će odabrati jednu, bez obzira na to ko je autor. Ponuđeno mu je nekoliko opcija i on je izabrao moju. Bio je to nevjerovatan osjećaj, mislim da ću taj momenat zauvijek pamtiti! To je još jedan primjer milosti. Prije toga sam prošla kroz veoma izazovna iskustva, testove. Tako da mi je nakon svega, ovo bilo kao eliksir i nektar blaženstva. Koji god proizvod sa vodenim žigom da pogledam, srce mi se širi. Bilo je i mnogo većih projekata, ali ovaj zadatak će uvijek imati posebno mjesto u mom sjećanju.
Već četiri godine sam član Upravnog odbora Ačarja. Mohanđi je osnažio grupu ljudi koji su svoj život posvetili doprinosu društvu i stvaranju pozitivne transformacije kroz Mohanđi platforme. To je bila velika odskočna daska u mom životu. Jer nekako pokazuje šta je moje životno opredjeljenje. Druga platforma je Himalajska akademija – a ja sam globalni član Himalajske škole tradicionalnog plesa. Doprinosim toj ideji i širim tradiciju kroz ples, u Evropi i na Balkanu.
TAT: Kako drugima objasniti radost volontiranja?
BV: Volontiranje na Mohanđi platformama je nešto posebno, to radite od srca, ne očekujući ništa zauzvrat. To pojačava vašu satvičnu prirodu. Pošto imamo tamasički, radžasički, i satvični dio konstitucije, volontiranje nas vodi do tog najvišeg, najprefinjenijeg kvaliteta ljudskog bića. Pomaže nam da se očistimo u težnji ka najvišoj svijesti. To je pročiščenje na suptilnom nivou. Omogućava nam da radimo karma jogu. Uvijek možemo birati, da radimo 20 sati dnevno ako želimo, ili jedan sat sedmično. Sve zavisi od našeg kapaciteta, posvećenosti i dostupnosti. Tradicija će uvijek nuditi mogućnosti. Na nama je da ih prepoznamo. Uhvatite ih, zgrabite ih, budite dostupni i dozvolite da se stvari dešavaju kroz vas. Radost je raditi stvari, trošiti vrijeme i energiju na nešto što volite, ili nešto za šta znate da će, na duge staze, biti korisno i za buduće generacije.
Kratkoročno gledano, tu su rezultati za određene projekte, na primjer, kada pregledamo naše liste obaveza itd. Takođe, iscrpljujemo karmu kroz razne situacije u timovima, kroz rad sa ljudima, a tu je i učenje novih vještina, itd. Dugoročno, radimo nešto korisno za svijet. Unosimo svjetlost u živote ljudi. Taj osećaj svrhe me ispunjuje.
Mohanđi je postavio namjeru, svom svojom snagom avadute, koji hoda kao obično ljudsko biće, kao porodičan čovjek, postavio je namjeru i utkao je u sve platforme. I rekao je da će svi koji rade na platformama imati ubrzano ispunjenje. On je to rekao i ostao je pri tome. Njegove riječi su kao zapovijest univerzumu. Svi koji rade na ovim platformama biće puni energije i imat će poboljšano ispunjenje.
Osim toga, tu je i upoznavanje novih ljudi, komunikacija sa različitim ličnostima širom sveta, i to da se osjećamo bliski jedni drugima, kao rođaci, to je zaista nevjerovatno.
Izvanredno je imati takvu zajednicu. Za mene u svemu tome leži radost volontiranja. Radite nešto što vas ispunjava, a ujedno je korisno za društvo, ne samo za ovu generaciju, nego i za generacije koje dolaze.
Odnosi sa ljudima su mnogo intenzivniji nego što bih doživjela da samo radim jedan posao. Kroz vezu sa Mohanđijem, odmah uspostavljamo odnos. Povrh toga, lijepo je što se držimo zajedno; tu smo da njegujemo i podržavamo jedni druge, kao u porodici. Kada neko prolazi kroz neprijatnu ili tešku situaciju, svi mu pomažemo, vraćamo mu dobar osećaj, dobru energiju. Inspirišemo jedni druge i učimo jedni od drugih.
Dakle, ova zajednica, Mohanđi porodica, neprocjenjivo je bogatstvo. I meni donosi ogromnu radost.
Kao posljednje, željela bih napomenuti da mi volontiranje pomaže da ostanem duboko povezana sa Mohanđijem. I osjećam da sam mu svakim danom sve bliža.
TAT: Da li ste tokom volontiranja za Mohanđi Fondaciju napredovali u pogledu novih veština, sposobnosti, itd?
BV: Da, veoma. Po zanimanju sam profesor engleskog jezika i književnosti, i instruktor sam joge. Stekla sam mnoge vještine, radila sam kao: koordinator projekata i organizator događaja, koordinator raznih aktivnosti, video montažer, dizajner i šta sve ne. Ne mogu ni navesti sve što sam radila. Napisala sam i objavila i knjigu pjesama „Svjesno hodanje” na srpskom jeziku, koristila sam se raznim aplikacijama. Zatim, tu je pisanje blogova, vođenje meditacija i drugih Mohanđjevih tehnika i Ačarja programa, kreiranje strategija, snimanje podkasta, snimanje audio kurseva Mohanđijevih učenja. Trenutno usavršavam plesne vještine kao Baratanatiam plesačica i globalni član Himalajske škole traicionalnog plesa. Trudim se da ovu umjetničku formu prenesem svijetu. Nisam mnogo izbirljiva. Šta god sam mislila da mogu naučiti i uraditi, uradila bih. Nisam štedjela noći kada je nešto bilo hitno. Osjećam se izuzetno ispunjeno kada se stvari obave na vrijeme, brzo i efikasno.
TAT: Kada se osvrnete i vidite rezultate Mohanđijeve jasnoće i vizije za samo deset godina, možete li zamisliti šta se sprema u budućnosti?
BV: Mislim da će mnogi prihvatiti način života koji Mohanđi promoviše. Pošto radi kroz mnogo ljudi, vidim da će biti sve više onih koji će prepoznati vrijednost nekoga ko vraća prave vrijednosti u društvo, ko radi za ljude i za sva bića na Zemlji jednako. A možda i za one koji nisu sa planete Zemlje. Vjerujem da će ga mnogi prepoznati kao nekoga ko je tu da se potpuno preda iz ljubavi prema čovječanstvu, i ko neumorno radi 24 sata dnevno. Uz to, on je pravi lider, koji se povezuje sa svakim čovekom, bez obzira na godine, profesiju, kulturu, nacionalnost ili porijeklo. A to je izuzetna rijetkost. On svojim prisustvom zapali u ljudima unutrašnju vatru i vraća ih sebi. Predviđam da će mnogo više ljudi shvatiti da je moguće dostići duhovni status koji Mohanđi ima. Bit će više bistrih ljudi, svjesnih svog potencijala, koji imaju jasnoću o tome šta je zapravo život. Vidim da će brojni ljudi upoznati sebe i naučiti da prihvate ono što jesu. Mohanđi centri će glasno i jasno govoriti o tome kakva je Mohanđijeva misija. Svetac Agastja, nazvao je Mohanđiija „Prijateljem univerzuma“. On je ovde da uzdigne čovječanstvo. I bit će poznat kroz naše priče, kroz naša iskustva, koliko smo se transformisali i postali svijetli kroz našu vezu sa njim, i sa njegovom svješću. Pričat ćemo kako je nam je otvorio vrata slobode i unio svjetlost svijesti u nas. Izuzetno sam zahvalna na tome i mnogo ga volim.
Biljana Vozarević
Originalni tekst možete pronaći ovdje.
Svoja iskustva sa Mohanđijem možete poslati na iskustva@mohanji.org